Romski
Prije nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini su održani Opći izbori. Na samom početku predizborne kampanje, naša redakcija je poslala konkretna pitanja na adrese 20 političkih partija. Pitali smo šta su uradile do sada i šta će uraditi za poboljšanje života najbrojnije i najugroženije nacionalne manjine u BiH-Rome?
Svega pet političkih partija je odgovorilo na naša pitanja. Ostale, uključujući one koje vladaju u posljednje dvije decenije, (SDA, SDP, SNSD, HDZ, SDS) nisu bile zainteresovane da se bave pitanjima Roma. Vrlo je ambiciozno očekivati da u zemlji gdje postoji odsustvo zainteresovanosti partija za probleme Roma, nakon izbora, na pozicijama koje su po deafoltu rezervisane za partijske kadrove, videti te iste Rome i Romkinje za koje većinske partije nimalo ne mare.
Dr. sci. Esad Bajtal, sociolog i politički analitičar, rekao je za naš portal da ukoliko nema drugog načina, onda bi Romi morali poduzeti i taj posljednji korak, misleći na formiranje političke partije, te da snagom glasova pokušaju promjeniti vlastitu poziciju. S druge strane, Bajtal upozorava da nam zdrava logika govori da u ovoj zemlji ima previše partija i da bi eventualno formiranje romske partije, bila zapravo logika nužde.
BiH vs. Ostali
Urednika Balkan Insight-a, Srećko Latal, podsjetio je na činjenicu da su Daytonski Ustav i njegove kasnije izmjene uspostavili BiH kao državu tri konstitutivna naroda, u kome su limitirana prava građana drugih etničkih, ili nacionalnih pripadnosti. On smatra da se ovakav Ustav koristi samo kao isprika da bi se u BiH zadržao postojeći politički sistem.
„Princip korištenja nacionalnog ključa pri popunjavanju funkcija u gotovo svim nivoima javne službe je doveden do apsurda. Taj princip u suštini radi isključivo u interesu vladajućih političkih partija, čiji neki predstavnici mjenjaju svoju etničku pripadnost u zavisnosti od potrebe pozicije na koju ih je postavila njihova stranka. Službenici raspoređeni na svoje funkcije po ovakvom ključu (čast izuzecima) – od vozača ili čistačice, pa sve do ministra ili premijera -nisu lojalni niti svojoj zemlji, entitetu ili etničkim skupinama iz kojih dolaze, već su pretežno lojalni svom partijskom vođi“, objašnjava Latal.
Zbog ovakvog sistema, kako smo napisali na početku, vrlo je ambiciozno čak i pomisliti da se u nekoj od državnih službi nađe neki Rom, ili Romkinja koji su uposleni po javnom konkursu.
Latal smatra da je ovaj princip raspodjele funkcija u javnoj upravi apsolutno pogrešan i da vodi stalnom slabljenju BiH, a time i pogoršavanju životnog standarda svih njenih građana, jer kako kaže, BiH ne treba više Roma, Jevreja ili Talijana u svojim službama, već stručnjaci:
„BiH treba više stručnjaka koji će svoje poslove raditi na najbolji mogući način, u korist čitave zemlje i svih njenih građana, bez obzira na njihovu stranačku ili nacionalnu pripadnost.“
Rijetki primjeri dobre prakse
Kada bi stručnost bila ispred politike (o čemu govori Latal) bio jedini princip za izbor službenika i službenica, velika je vjerovatnoća da bi u institucijama širom BiH, bilo mnogo više onih koji bi svoj posao radili samo zato što su komeptenti, bez obzira bili oni Romi, Talijani, Jevreji, ili pripadnici većinskih naroda.
Mr. Dalila Ahmetović iz Kaknja, zaposlena je u Općini Kakanj kao stručna saradnica za poslove saobraćaja. Ona je jedna od rijetkih Romkinja u BiH koja je zahvaljujući stručnosti dobila priliku da konkuriše na poziciju koja spada u red onih za koje je pored stručnosti, vrlo bitna i etničko-politička komponenta. Ova mlada Romkinja je razbila „ključ“ i, uslovno rečeno, dekonstruisala Ustav BiH. Da bi ovako nešto postala praksa, Dalila smatra da je prvo potrebno razmotriti nivo uključenosti Roma u obrazovni sistem.
„Za rad u državnim institucijama je potrebno visoko obrazovanje, a u BiH iako raste broj visoko obrazovanih Roma, to je još uvijek nedovoljno. Kada se ispuni ovaj uslov u smislu obrazovanja, mišljenja sam da je potrebno osnivanje više fondova i programa koji će ovim mladim ljudima pomoći da se približe institucijama, pa makar to na početku bilo zaposlenje po nekom projektu, pripravnički ili volonterski rad, kako bi se mladi ljudi upoznali sa takvim radom i na kraju lakše došli do posla u tim institucijama“, smatra Dalila.
Ona takođe smatra da je stvaranje prilike i povoljnog ambijenta vrlo bitan segment u celokupnom projektu, jer u suprotnom, vraćamo se na početak i priči o „nacionalnom ključu“ i ustroju Bosne i Hercegovine.
„Pružanje prilike da pokažeš svoje sposobnosti je od izuzetne važnosti, odnosno jedan od početnih koraka ka uspjehu. Međutim, da bi nam neko pružio priliku potrebno je istaknuti sam sebe, dati do znanja da bi pružanjem te prilike mogli ostvariti neki rezultat koji će biti značajan i za nas i za cijelu zajednicu“, rekla je Dalila za Udar.
Za potrebe pisanja ovog teksta, kontaktirali smo i Alena Gavranovića, koji je uposlen u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice na pitanjima Roma. Gavranović o ovoj temi nije htio govoriti za naš portal.
Proporcionalni raspored
Koliko god izgledalo nemoguće, u našoj zemlji se može napraviti povoljan ambijent za život. Ne kažemo da već sutra može postati Švedska, ili Kanada, samo smo razmišljali šta možemo učiniti da bismo se kavalifikovali i postali zemlja dobre prakse. Stručnjaci smatraju da riješenje postoji.
Esad Bajtal, naš sagovornik s početka priče, kaže da od ove države, samo treba napraviti pravnu državu, što u ovom trnutku zvuči utopistički. Međutim, on smatra da je neophodno razviti sistem gdje će postojati legislativa koja važi u modernom civilizovanom svijetu. Takva bi bogatstvo i moć rasporedila na neki proporcionalni odnos, pa bi se i nezaposlenost morala dijeliti na isit takav način.
Svaka struktura, smatra Bajtal, mora imati jednak procenat šanse učešća. To se mora odnostiti na sve koji žive ovdje.
„Legislativa im trenutno ne omogućava tako nešto. Niko ne smije biti negdje na margini samo zato što neko drugi vlada i smatra da samo njemu pripada vlast, moć, bogatstvo i sve ono što jedan život čini“, poručuje Bajtal.
Velika prilika na „lokalu“
Nedžad Jusić, dugogodišnji romski aktivista, a sada Vijećnik u Gradskom Vijeću Tuzla ispred nacionalnih manjina, kaže da bez obzira što Zakon o državnoj službi u institucijama u BiH predviđa da struktura službenika okvirno odražava nacionalnu strukturu u našoj zemlji po posljednjem popisu, poznato da se sve svodi na princip tri većinska naroda.
Smatra da se treba okrenuti, za sada, lokalnom nivou, gdje Romi imaju sigurno veće šanse da postanu dio vlasti i budu na pozicijama koje su uglavnom predviđene za pripadnike tri konstitutivna naroda.
S obzirom na to da živimo u partokratskoj državi, gdje vladaju partrije, Jusić smatra da sporadično pojavljivanje nekog Roma, ili Romkinje na nekim listama, samo „zamazivanje očiju“ javnosti, jer se po nekom pravilu uvijek nađu na pozicijama, koje čak ni teorijski ne omogućavaju prolaz na izborima. S druge strane, partija na taj način „ispunjava svoju dužnost“ i tako od izbora do izbora.
Na žalost, čini se da su danas u političkim partijama dobro došli samo oni koji će prihvatiti političko jednoumlje, bez obzira koje su nacionalne, ili vjerske pripadnosti.
Kao jedini način na koji možemo promijeniti ovaj sistem, naš sagovornik Srećko Latal smatra da moramo početi mijenjati sami sebe, da prestanemo pokušavati prevariti sistem i jedni druge, da prestanemo misliti samo na sebe i da se na jedan bolji, kvalitetniji način uključimo u politiku i u kreiranje naše zajedničke bolje budućnosti.
U ovom momentu, za Jusića, jedini način da se Romi uključe u politiku u najširem smislu, jeste formiranje političke partije, čiji je veliki zagovornik, a što je čini se logika nužde o čemu govori Esad Bajtal.
„Na lokalnom nivou imamo ogromne šanse, posebno u nekim opštinama. Za držvani nivo treba biti realan… Za sada nemamo šanse, ali treba početi. Siguran sam da na nekim od narednih lokalnih izboria, izlazimo sa političkom partijom“, poručio je Jusić.
Realnost
Nema sumnje da bi formiranje političke partije bio veoma hrabar potez. Partija je sistem, koga kao takvog čine ljudi, aktivni članovi, simpatizeri. Dalila ovakvoj ideji pristupa vrlo oprezno, jer je svjesna činjenice da je mali broj Roma politički aktivno, a i oni koji su aktivni na neki način, u politici djeluju na malom prostoru, u okviru svojih lokalnih zajednica.
„Kada pričamo o osnivanju političke partije Roma, potrebno je još puno vremena, obrazovanja i truda da bi imali takvog kadra koji će znati politički djelovati, bez vlastitih interesa, da se Romima otvore vrata na svakom polju, ne samo u državnim institucijama“, smatra ona.
Obraćajući se prije svega mladim ljudima, Dalila je rekla da nam niko ne može osigurati radno mjesto, bez obzira da li je riječ o državnim institucijama, ili privatnom sektoru. Osim formalnog obrazovanja, poručuje ona, potrebno je puno neformalne edukacije, seminara, druženja…
„Završetkom studija, ispunili smo samo jedan od mnogih uslova da bi postigli poslovni uspjeh“, rekla je Ahmetović na kraju.
„Joker karta“
Pružanje prilike, obrazovanje, politička partija. Spojem ova tri elemnta, velike su šanse da bi se pozicija Roma u BiH počela mijenjati. Tačnije, na ovaj način, prema mišljenju naših sagovornika bi počeo prodor u politički proces, gdje bi i romska nacionalna manjina našla svoje mjesto.
Još jednom, vratićemo se na početak priče i našeg prvog sagovornika Esada Bajtala, koji je rekao da bi posljedinjim korakom (formiranjem partije) Romi u BiH pokušali da snagom glasova promjene vlastitu poziciju.
Bajtal je uvjeren da ne bi bilo loše, tj. bilo bi nužno da se iskoristi i taj posljednji „joker“.
„Ako dovoljno poštuju sami sebe, s obzirom na brojnost, vjerovatno bi imali neku partiju dovoljno snažnu da ih može uvući u parlamente i druge institucije i sistema odlučivanja, pa bi onda mogli sami brinuti o sebi, odnosno o onima koje predstavljaju. Treba ih ohrabriti da naprave takav korak“, poručio je Bajtal.
(portal-udar.net)
