Romski
Ideja o osnivanju romske političke partije u Bosni i Hercegovini prisutna je dugo godina. Do sada, sem nekih nagovještaja, nije napravljen ozbiljniji korak. Dok se ideja o formiranju partije s vremena na vrijeme aktuelizirala, romske nevladine organizacije su se profilirale i postale glavno sredstvo za političko djelovanje romske zajednice.
Istovremeno, zbog potpune nezainteresovanosti, ili nekog drugog razloga, većinske političke partije za ovu zajednicu nikada nisu pokazivale poseban interes, sem u vrijeme predizbornih kampanja kada se kupuju romski glasovi.
Prema zvaničnim podacima Centralne izborne komisije, registrovano je 150 političkih partija. U većini njih nema Roma koji su u njenim organima, niti su tamo istaknuti članovi. Istina, ponekad se i desi situacija da se na listu za lokalne izbore stavi pripadnik, ili pripadnica ove nacionalne manjine, koji čak i kada budu izabrani, rade isključivo u interesu partije.
Zbog ovakve situacije, romska zajednica je u potpunosti svoj prodor u javnost i generalno političko djelovanje, bazirala na nevladinim organizacijama.
PREPOZNAVANJE PRILIKA
Danas su pred ovom zajednicom, ali i vladama zemalja u regionu postavljeni neki novi izazovi koji se više ne mogu riješavati kroz ograničene projekte, često neefikasne, i djelovanje nevladinih organizacija. Pred romskom zajednicom je put koji se može nastaviti samo snažnim političkim djelovanjem – bilo kroz sosptvenu partiju, ili ulaskom u postojeće.
Damir Arnaut, član Saveza za bolju budućnost i delegat u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, smatra da je na svakoj zajednici da sama donese odluku na koji će način formalizovati svoj politički anganžman, ali je neophodno da svi pojedinici ne samo budu slobodni, već da imaju jednake prilike kada je političko djelovanje u pitanju. To uključuje kako prisustvo na izbornim listama, u izvršnim organima vlasti, tako i u stranačkim strukturama.
–Činjenica je da sve stranke koje djeluju u Bosni i Hercegovini imaju još puno za uraditi kada je inkluzija romske, ali i svake druge manjinske populacije u pitanju. To ne uključuje samo pripadnike nacionalnih manjina, već i konstitutivne narode koji su manjina u datom dijelu Bosne i Hercegovine – objašnjava Arnaut.
Jedan od potencijalnih načina da se Romi politički angažuju jeste uključivanje u neku od političkih partija. Za ovo je potrebno puno truda i obostrano angažovanje. Partije prosto treba da prepoznaju potrebu da ovoj nacionalnoj manjini pruže priliku da se uključe u njihove redove. Jer, kako će se drugačije mijenjati odnos prema romskom pitanju, ako ne iznutra, ako neko ne pokrene to pitanje na partijskom sastanku. Naravno, romsko pitanje ne treba zasebno rješavati – naprotiv, već u paketu sa svim ostalim pitanjima. Zapravo, bilo bi idealno kada bi se taj termin „romsko pitanje“ potpuno isključilo, a Romi počeli, konačno, smatrati građanima i građanka ove zemlje.
Arnaut smatra da bi stranke ne samo mogle, već i trebale uključiti Rome u svoje redove, i tu ne putem kvota, kako to neke stranke i same kažu na „vještački način“. Kaže i da je neophodno da stranke u svojim programima razviju detaljne politike kako unaprijediti položaj svake osobe i grupe u Bosni i Hercegovini.
–Samo stranke sa takvim konkretnim programima, koje se odmiču od nacionalnog i fokusiraju na istinske probleme građana, mogu unaprijediti ovu državu. Stranke trebaju privući romsku i druge grupe tako što će ponuditi programe u kojim se pripadnici tih grupa prepoznaju, u kojim vide rješenje za svoje probleme i prioritet na njima bitnim pitanjima – objasnio je Arnaut.
ROMSKA VS. VEĆINSKA PARTIJA
Žarko Papić, politički analitičar i direktor organizacije Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju, podsjeća da je neučestvovanje u političkom životu pripadnika romske zajednice u BiH, samo jedan od vidova marginalizacije ove etničke grupe. I sam smatra da nevladine organizacije ne mogu biti glavni alat u političkom djelovanju.
Njegovo mišljenje je da se uvođenje romske, ali i drugih nacionalnih manjina na mjesta političkog odlučivanja, moglo riješiti izmjenama izbornih zakona i uvela obaveza da manjine imaju direktne predstavnike u parlamentima, jer iskustva nekih susjednih zemalja pokazuju da je to moguće.
S druge strane, Papić ne isključuje ni mogućnost da se formira romska politička partija, što je po njmu, bolja varijnta od „prolaska“ kroz druge političke partije, jer ne treba zaboraviti da različite partije imaju različite programe, pa su i različito orijentisane.
BEZ STRAHA I KOMPLEKSA
Ono što već sada vidimo je činjenica da je neophodno da se što veći broj pripadnika romske i drugih nacionalnih manjina angažuje u političke partije i generalno uključi u poltički život. Nije ovdje riječ o sukobu između nvo i partija, već jednostavno, novi nivoi i specifični izazovi traže nove alate. Aktivnosti organizacija su dobre, ali ograničene, prije svega vremenski. U kombinaciji sa političkim partijama, davali bi sugurno dobre rezultate. Još bolji bi bili kada bi se Romi i Romkinje dobro pozicionirali kao što jesu i u nevladinim organizacijama.
Mirela Huković-Hodžić, novinarka BH radija 1 i urednica emisije „Među nama o nama“, kaže da je činjenica da je romska zajednica u Bosni i Hercegovini artikulirala svoje potrebe i interese kroz nevladine organizacije, te da su te organizacije nositelji borbe za ljudska prava Roma i Romkinja. Riječ je o ozbiljnoj i kvalitetnoj borbi, i na temelju do sada urađenog, aktivnostima koje su rezultirale pozitivnim pomacima.
Što se angažovanja u politici tiče, ova novinarka smatra da je ono za Rome i Romkinje bitno ništa manje, ni više nego li za sve druge građanke i građane.
–Romstvo nije jedina i primarna identifikacija Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovini, između ostalog i zbog toga nisam sigurna da je u političkoj borbi za njihova prava nužno angažiranje u stranci, ili partiji sa romskim prefiksom. Ni jedan dosadašnji pokušaj takvog stranačkog ili partijskog organiziranja nije uspio. Ono što sam sigurna je da bi trebalo osnaživati i ohrabrivati sve oblike političke participacije. Angažman i djelovanje kroz političke stranke samo je jedan od načina političke participacije – objasnila je novinarka BH radija 1.
Političke stranke i partije morale bi pronaći načine, kaže ona, da animiraju Rome i Romkinje da se aktivnije uključe u njihov rad. U romskoj zajednici postoje ljudski potencijali koje je prepoznalo samo nekoliko stranaka i partija kod nas.
–Istodobno Romkinje i Romi, posebno mladi i obrazovani, trebalo bi da se bez straha i kompleksa uključuju u politički život i tako direktno rade na poboljšanju života svoje zajednice i bh. društva u cjelini – rekla je Huković-Hodžić.
MOŽEMO LI DALJE?
Možda se u ovom dijelu nazire neka kontura, da ga nazovemo ozbiljnijeg političkog djelovanja. Mladi, obrazovani bez straha i kompleksa u politički život.
Azemina Tomljenović, diplomirana ekonomistica, smatra da je romski pokret u Bosni i Hercegovini itekako zreo za uključivanje Roma u u politiku. Kaže i da ova faza stepena razvoja romskog pokreta govori o sljedećem: ok, naučili ste da se pomoću aktivizma čuje vaš glas i čuo se u smislu kreiranja dodatnih politika na drzavnom nivou – hajdemo sada dalje!
Najveći uspjeh koji je do sada napravljen, smatra Azemina su Akcioni planovi, kako na državnom nivou, tako i oni lokalni, koji su mnogo bitniji, jer treba da rješavaju potrebu pojedinaca. S druge strane, u jednom trenutku je postao trend da se usvajaju ovi Lokalni akcioni planovi i najveće pitanje kako se i da li se uopće realizuju, ili su samo dokument kojim se samo deklarativno dokazuje da neka općina brine o Romima.
Azemina kaže da se baš tu, na tom mjestu vidi potreba angažovanja Roma u politici, jer taj dokument treba dalje „gurati“. Jer, ako se vratimo 20-ak godina unazad, tada nije bilo ničeg. Danas, postoji 10-ak akcionih planova koje treba gurati i raditi dalje.
–Naravno, ako se uporedimo sa jednom S. Makedonijom, Albanijom, ili zemljama u regionu sigurno ćemo naći i bolje, ali i gore primjere. Smatram da se ne trebamo upoređivati i da trebamo raditi. Mislim i da imamo podršku međunarodne zajednice kao što polako dobijamo poršku i od naših političara. Znam da neke političke partije traže Rome koji su spremni da se politički angažuju. Trebamo biti hrabri, odlučni i ujedinjeni u svojim zahtjevima i politikama kako bi doprinjeli promjenama ne samo za Rome, već za cjelokupno društvo – poručila je Azemina.
Bilo kroz većinsku političku partiju, bilo kroz sospstvenu, ovdje se definitivno ukazuje na činjenicu ozbiljnijeg političkog angažmana oba aktera – i romske zajednice i političkih partija. Jedni drugima treba da otvore vrata i stvore prilike koje do sada nisu imali.
Damir Arnaut, reagujući na posljednji Izvještaj EK o provođenju Strategije integracije Roma za 2019., kaže da je on indikator da nešto u pristupu treba mijenjati. Diskriminacija i antidžipsizam negativne su pojave sa kojim se naša romska zajednica nažalost nosi desetljećima.
–Država Bosna i Hercegovina i romska zajednica na više frontova ulažu napore na suzbijanju diskriminacije. Po svemu sudeći borba protiv predrasuda i stereotipa koji su uzrok diskriminacije trajaće još dugo. Koliko dugo ovisit će o spremnosti države i romske zajednice da se ozbiljno i maksimalno posvećeno uhvate u koštac sa ovim problemom i u korijenu sasijeku uzroke – poručio je Arnaut na kraju.
(portal-udar.net)
