PORUKA SA MARGINE DRUŠTVA: Dragi načelnici i načelnice, nemojte ponovo zaboraviti na Romkinje i Rome

Šta nam treba? Pa treba nam prilika, ali ne prilika kao izraz nečije dobre volje. Prilika je nešto ogromno i ona se stvara i nikako se ne izražava, posebno ne deklarativno. Za mene je prilika da se stvori apsolutno jednaka šansa i za Roma, i za Bošnjaka, i za Srbina, i za Hrvata, a da samo njihove kompetencije odluče ko će dobiti posao. Ako nekome ovo zvuči utopistički, onda je i izjava „biću načelnik svih građana i građanki“ itekako utopistička

1290
Foto: Ilustracija

Dok se polako sumiraju rezultati Lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, a novi (stari) načelnici i na veliku žalost, manji broj načelnica se sprema za nove poduhvate, želimo ih sve podsjetiti na neke stvari, a prva je: nemojte ponovo zaboraviti na Rome.

Nema nikakve sumnje da su se u Sarajevu i Banja Luci desile najveće promjene do sada. Za nas koji na ovim prostorima nismo naviknuti na njih i koji smo nevjerovatno skloni političkom mazohizmu, ovo predstavlja iznenađenje, preokret, nešto što je na granici nemogućeg, a zapravo je samo rezultat izbora, ne nekog čuda.

Sinoć je bilo sasvim dovoljno analiza zašto su SNSD i SDA izgubili Banja Luku, odnosno sarajevske općine. Jedna od njih je i ona najvažnija u BiH, barem po riječima lidera Stranke demokratske akcije. U toj općini, zamislite, jedan Srđan, pobijedio je Nedžada, generala Armije BiH i „vlasnika“ Općine Centar. Dakle, na izborima je sve moguće, pa i to da ode Nedžad, a dođe Srđan.

Kao što rekoh, bilo je analiza, a sve nove i reciklirane, sa zadovoljstvom ću prepustiti nekome ko će na najbolji način interpretirati izbornu volju građana i građanki – posebno Banja Luke i Sarajeva.

JOŠ JEDNOM: NE ZABORAVITE NA ROME

Rekoh već na početku da želim podsjetiti da novi/stari načelnici i načelnice ne zaborave na Rome. Slušao sam sinoć neke izjave nakon prvih objava rezultata Centralne izborne komisije, posebno tamo gdje su rezultati bili potpuno izvjesni. Svi su obećali da će biti načelnici/gradonačelnici svih građana i građanki. To je zaista lijepo čuti, a još će biti ljepše, i korisno vidjeti to na konkretnim primjerima.

Prije samih izbora, jedna nova organizacija, Asocijacija mladih Roma AKSIOM, radila je serijal razgovora sa kandidatima u nekoliko lokacija u BiH. Ideja je bila da se prije samih izbora otvori kanal komunikacije između romske zajednice i kandidata – budućih načelnika.

Uz veliku napomenu i naglasak da se ne radi ni o kakvom favoriziranju, dužnost mi je da naglasim da se u ovaj trend ne ubraja Adnan Delić, kandidat „četvorke“ u sarajevskoj općini Novi Grad. Ovaj čovjek se vrlo rado odazvao i pokazao veliku zainteresovanist za razgovor. Za razliku od njega, njegov takmac sa kojim u trenutku dok pišem ovaj tekst vodi neizvjesnu borbu, kandidat SDA i aktuelni načelnik Semir Efendić, nije pokazao nikakvo interesovanje da se pojavi u ovom dijalogu.

S druge strane, Delićeve kolege iz Novog Sarajeva, Hasan Tanović, Općine Centar, Srđan Mandić, te Nermin Muzur iz Općine Ilidža, kandidati „četvorke“, također se nisu odazvali dijalogu.

Osnovno pitanje je zašto?

Zašto se Srđan Mandić iz Naše stranke, koga predstavljaju kao političko osvježenje, pobjedu građanskog nad nacionalnim, prekretnicom, novim talasom i jednostavno pobjednikom, nije odazvao i odvojio pola sata da javno razgovara sa ljudima iz romske zajednice. Vjerujem da su razlozi potpuno banalni i volio bih da vjerujem da su razlozi tehničke prirode, jer smo dijaloge održavali putem popularnog ZOOM-a. Vjerujem i da ovo nema nikakve veze sa odustajanjem od kandidature Azemine Tomljenović za Općinsko Vijeće Općine Centar, jedine Romkinje na njihovoj listi koja je javno rekla da se ne slaže sa predizbornom politikom Naše stranke.

Bio bih jako sretan kada bi se upravo isti oni analitičari koji su analizirali sunovrat SDA u Sarajevu, posvjetili i analizi toga da se veliki broj, tada kandidata, a sada već gotovo 100 posto načelnika, nije odazvao na poziv. Eto, i mene zanima do kakvih zaključaka možemo doći…

Ukoliko će, kako su i obećali, biti načelnici svih građana i građanki Novog Sarajeva, odnosno Općine Centar, javno pozivam i Hasana Tanovića, i Srđana Mandića i Nermina Muzura da budu doslijedni i prihvate da su i Romi i Romkinje ovih, ali i svih drugih općina, također građani i građanke, i to ne samo deklarativno kao njihovi prethodnici. Ukoliko se ovo ne desi, ja neću vidjeti nikakvu razliku, jer se stepen demkratije i građanske svijesti najbolje ogleda u odnosu društva prema najslabijim i najugroženijim u tom društvu.

ŠTA NE ZNATE O ROMIMA

Dijalozi koju si organizovani, imali su jednostavan cilj, a to je da se budući načelnici/e direktno i javno upoznaju sa romskom zajednicom i sa njihovim problemima, a ne preko trećih lica. Nije stvar samo obići neko naselje i konstatovati problem. Kada neko vrlo čvrsto stoji iza svojih obećanja, onda je to znak njegovih moralnih proncipa, a kada neko preuzme odgovornost da poboljša nečije uslove u kojima živi, to je onda stvar njihovog identiteta. Ovdje se direktno vraćamo na osnovnu paradigmu koja su postavili (ili će postaviti) novi načelnici/e: bićemo načelnici svih građana i građanki.

Ok, koliko ste u to sigurni?

Za razliku od prethodnih generacija romskih aktivista, sada je stasala jedna nova koja nudi partnerstvo. Ona ne govori: rešite naš problem, jer smo ugroženi! Tačan je ovaj drugi dio, s razlikom da ova nova generacija aktivista želi zajedno sa loklanom vlašću (i svakom drugom) riješiti dugogodišnje probleme koji su nastali tako što je ta vlast uglavnom samo deklarativno bila vlast koja štiti interese i romske zajednice.

Minimum koji tražimo je prije svega otvoren dijalog, jer smo svjesni da tu sve počinje. Kroz serijal dijaloga koje je Asocijacija mladih Roma AKSIOM radila sa kandidatima i kandidatkinjama, bilo je različitih stavova, ali se uglavnom nije obraćala pažnja na jednu bitnu stvar. Ta stvar je osnovno nepoznavanje prilika koje su dovele do toga da se danas moraju organiziovati dijalozi kako bi se budućim predstavnicima vlasti i onima koji jesu na vlasti, objasnila geneza romskog problema i do čega je on dovela. Dakle, ovdje ne govorimo o nekim tamo Romima, već građanima i građankama BiH.

Primjera radi, od kandidata se moglo čuti da Romi moraju biti obrazovani da bi bili konkurentni na tržištu- tačno. Čuli smo da imaju problem ranog napuštanja školovanje – i ovo je tačno. Čuli smo i da je važno da se sami aktiviraju – evo, jesmo. Međutim, ovo slušamo unazad 20 godina.

Iz ovoga se jasno vidi da je osnovni problem apsolutno nepoznavanje uzroka svih ovih problema. Nije problem kada jedan komentator na klixu napiše da Romi moraju da se obrazuju, ako žele da se zaposle, ili u gorem slučaju da Romi uopće ne žele da se obrazuju.

Problem je ako takav stav ima i budući prvi čovjek jedne općine, ili jednog grada. Ukoliko zaista iskreno želi pristupiti rješavanju problema Roma u bilo kojoj bh. općini, neophodno je da se taj čovjek prije svega upozna sa činjenicom da Romi i ne-Romi nemaju istu početnu poziciju i da se ne može samo paušalno reći: treba da se obrazujete. Njihovo osvješćivanje o tome šta je dovelo do te ogromen diskrepance koja iz godine u godinu raste je prvi korak ka ispunjavanju obećanja da će oni biti načelnici svih građana i građanki, ukoliko naravno računaju i Rome u građane i građanke.

Ukoliko jedan načelnik, vijećnik, gradonačelnica, ministrica shvate da Romi ne napuštaju školovanje zato što ne žele da se obrazuju, već nemaju uslove za školovanje i kada osvjeste da čak ni plaćena autobuska karta, ili užina ne može promjeniti činjeniciu da to dijete nema šta obući i da živi u uslovima u kojima ne može  da održava higijienu, tek onda imamo osnov.

Za sve ovo je poteban dijalog i direktna saradnja sa romskom zajednicom. Ukoliko neko misli da će posjetom romskom naselju i polusatnim razgovorom dobiti pravu informaciju, onda se Romima loše piše i sa ovom novom garniturom.

Zaista je postao kliše među romskim aktivistima ponavljati očiglednu činjenicu da je romska zajednica ekonomski, socijalno i obrazovno daleko ispod prosjeka koji postoji u većinskoj zajednici. Mi smo svjesni da je to naš zajednički problem i zato mi nudimo partnerstvo. Kliše je i kada bilo koja politička partija stavi na listu Roma i Romkinju. Molim vas, nemojmo se zavaravati. To neće riješiti ništa. Svi ti koji su ove, ili prethodnih godina stavili Rome, ili Romkinje na listama, neka kažu koliko Roma i Romkinja imaju u organima svojih stranaka? Kada to budemo saznali, onda ću možda i povjerovati u iskrenost kada neka politička partija stavi nekog Roma ili Romkinju na izbornu lisitu.

ZBOG BOLJEG RAZUMIJEVANJA

Ako ste došli do ovog dijela teksta, vjerujem da je mnogo jasnije zašto je potreban dijalog i zašto je AKSIOM insistirao na dijalozima. Isto tako, ja sam svjestan da postoje mnogi drugi problemi u društvu i nisu samo Romi ugroženi. Svjestan sam da je recimo nezaposlenost problem u čitavoj državi. Isto tako, vrlo sam svjestan da neko ko je Srbin, Hrvat, ili Bošnjak, ima neprikosnovenu prednost u odnosu na Roma, bez obzira na njegove kvalifikacije. Na kraju, ova tri takozvana konstitutivna imaju prednost jedan u odnosu na ova dva, u zavisnosti o kojem dijelu BiH govorimo, ali je zato Rom pobjednik – gdje god se nalazi, uvjek će biti „donji“.

Šta nam treba? Pa treba nam prilika, ali ne prilika kao izraz nečije dobre volje. Prilika je nešto ogromno i ona se stvara i nikako se ne izražava, posebno ne deklarativno. Za mene je prilika da se stvori apsolutno jednaka šansa i za Roma, i za Bošnjaka, i za Srbina, i za Hrvata, a da samo njihove kompetencije odluče ko će dobiti posao. Ako nekome ovo zvuči utopistički, onda je i izjava „biću načelnik svih građana i građanki“ itekako utopistička.

(portal-udar.net)