Romski
Bosna i Hercegovina ima najnižu stopu uključenosti djece u obrazovanje prije osnovne škole u Evropi: tek nešto više od 13 posto djece ima pristup predškolskom obrazovanju. Prema UNICEF-ovim podacima stopa uključenosti romske djece daleko je niža: samo 1,5 posto.
Savremena naučna istraživanja pokazuju da je predškolsko obrazovanje izuzetno važno u obrazovnom procesu. Upravo je predškolski odgoj način na koji se mogu umanjiti početne razlike u predznanjima i osnovnim vještinama neophodnim za početak osnovnog obrazovanja.
Upravo zbog važnosti ali, nažalost, i nedostupnosti predškolskog obrazovanja za romsku djecu u BiH, međunarodne i domaće organizacije provode projekte kojima se nastoji svakom djetetu pružiti jednaka šansa u ovoj oblasti.
Caritas Švicarske sa partnerskim organizacijama realizuje trogodišnji projekat “Predškolsko obrazovanje za svu djecu – PEACH” u Sarajevskom i Zeničko-dobojskom kantonu. U Sarajevskom kantonu projekat se provodi sa Udruženjem Društvo ujedinjenih građanskih akcija DUGA u saradnji sa JU Djeca Sarajeva. U Ze-do partner Caritasa je Asocijacija za razvoj LEDA, uz saradnju sa JU za predškolski odgoj i obrazovanje u Zenici, Zavidovićima i Kaknju.
Pristup predškolskom obrazovanju
Cilj projekta je kvalitetnim predškolskim odgojem i obrazovanjem omogućiti jednak početak za svu djecu po polasku u osnovnu školu i postaviti čvrste temelje za nastavak njihovog školovanja.
Daniela Božinović, koordinatorica projekta, kaže za Udar da je projektna ideja nastala na osnovu iskustva dugogodišnjeg rada u oblasti socijalne inkluzije i projekta uključivanja djece Roma u sistem osnovnog i srednjeg obrazovanja:
– Obavezni predškolski program u KS koji je besplatan djeca pohađaju jednu godinu prije polaska u školu u trajanju od 150 sati (dva sata sedmično).
S obzirom da djeca u BiH provode izuzetno mali broj sati u strukturiranom programu, očekivano je da će pokazati niže akademske rezultate u školi, teže se prilagođavati očekivanjima školske sredine i socijalnim interakcijama i u većem su riziku od razvoja različitih poremećaja u socioemocionalnom funkcioniranju u školskom okruženju.
Ranjive i marginalizirane grupe stanovništva u BiH imaju još manje mogućnosti da ostvare napredak u društvu i poboljšaju socio-ekonomske uvjete u kojima žive, pojašnjava Daniela Božinović:
– Nažalost, poboljšanje uvjeta za ostvarenje jednakih mogućnosti pristupa sve djece u sistem obrazovanja i socijalna inkluzija nisu prioritet nosiocima vlasti.
U fokusu su djeca predškolskog uzrasta na temelju već prepoznate važnosti ranog rasta i razvoja djece za uspješnu edukaciju i razvoj ličnosti općenito. Projektnim aktivnostima u periodu od 2018. do 2021. planirano je uključiti najmanje 300 djece uzrasta od četiri do šest godina iz ranjivih porodica u predškolske programe JU Djeca Sarajeva, dok je u Ze-do kantonu već sada oko 60 djece uključeno u cjeloviti predškolski program u Zenici, Kaknju i Zavidovićima.
Leda zajedno sa Caritasom snosi troškove boravka djece u vrtićima, obezbijeđena su dva obroka i užina, ali i prevoz roditeljima kako bi mogli dovoditi djecu u vrtić. Djeca dobiju i početni paket odjeće i obuće kako bi se maksimalno olakšao boravak, priča nam Azrina Mulić iz Asocijacije Leda:
– Pored toga, predškolske ustanove su prilagođene djeci, prostorije su adaptirane i poboljšane, obnovljene sanitarije, obezbijeđena didaktika i namještaj za djecu. Projekat obuhvata i tematske roditeljske sastanke kojima nastojimo obuhvatiti i zajedničke aktivnosti djece i roditelja, ali i indvividualne aktivnosti koje se tiču jačanja kapaciteta roditelja.
Mobilni vrtići
Izvan ovog projekta, pojašnjava ona, a kada je u pitanju cjeloviti boravak djece, romska djeca su vrlo malo prisutna zbog potrebe plaćanja boravka. Što se tiče obaveznog programa, zadnjih nekoliko godina se povećala prisutnost romske djece, pogotovo ako se uporedi period od prije pet godina:
– Predškolski odgoj i obrazovanje je najbitniji period u djetetovom odrastanju. Ipak, stopa uključenosti u BiH je jako niska, posebno kada su u pitanju djeca iz ranjivih kategorija. Projektom PEACH se želi podići svijest o bitnosti predškolskog odgoja i obrazovanja i omogućiti djeci iz ranjivih porodica da učestvuju, uz otklanjanaje određenih prepreka.
Od školske 2019/2020. za djecu iz udaljenih područja u kojima ne postoje objekti vrtića bit će uspostavljen mobilni vrtić. Novi programi će uključivati savremenu metodologiju, socijalnu inkluziju, prava djece, sa posebnim fokusom na ranjivu populaciju.
Početkom decembra 2018. oko 40 djece osjetljivih grupa društva uključeno je u tri grupe u dva vrtića JU Djeca Sarajeva:
– Članice tima u toku pripremnih aktivnosti obilazile su porodice u lokalnoj zajednici na području četiri gradske općine. Kompletirana su 164 upitnika sa porodicama djece predškolskog i školskog uzrasta. Projektni tim čine dvije socijalne radnice, dvije profesorice predškolskog odgoja i dvije Rom medijatorice, asistentica i koordinatorica projekta – pojašnjava Daniela Božinović.
Aktivnosti RIC-a
Uključivanju romske djece u sistem obrazovanja mnogo je doprinio i RIC – Romski informativni centar Kali Sara. Još 2015., u okviru UNICEF-ovog projekta istraživali su zbog čega je uključenost romske djece u predškolsko obrazovanje tako niska. Nakon procjene gdje živi najviše Roma, gdje je najviše djece, odabrano je pet opština u kojima su se mogle provesti konkretne aktivnosti:
Kakanj, Vukosavlje, Bijeljina, Bihać i Brčko Distrikt. Naknadno je projekat proveden u četiri opštine, ali ne i u Brčko Distriktu, jer nije bio usvojen budžet. Jedan od uslova bio je da Vlada Distrikta finansira upošljavanje odgajatelja. Sanela Bešić, izvršna direktorica RIC-a, podsjeća da je projekat na četiri lokacije trajao od 2015. do 2017:
– Prvo smo započeli razgovor sa roditeljima o tome koliko je važno predškolsko obrazovanje, u isto vrijeme tražeći načine kako da se ta djeca uključe u vrtićko predškolsko obrazovanje. I tada smo prvi put vidjeli koliko ono košta. U razgovoru sa direktoricama vrtića došli smo do zaključka da romske djece nema regularno u tim programima. Da su tu ako traje neki projekat, ali ne u redovnim programima. Naš cilj bio je povećanje upisa djece u predškolsko obrazovanje sa posebnim akcentom na romskom jeziku.
Na terenu su se susreli sa strahom baziranim na predrasudama prema Romima – na koji način će se romska djeca ponašati u vrtićima, ali i kako će neromski roditelji reagovati kada vide veći broj romske djece u vrtićima. Nakon godine dana pregovora na koji način romska djeca mogu biti uključena, formirane su nove vrtićke grupe miješane i po nacionalnoj osnovi i po ekonomskom statusu:
– Nismo htjeli da romska djeca budu segregirana i u posebnim grupama, niti da u grupama budu isključivo siromašna djeca. Stereotipi i predrasude na koji način će se romska djeca ponašati imaju veliki uticaj na uključenost u predškolsko obrazovanje. Važan faktor je i novac – trenutno su vrtići isključivo za porodice koje imaju novac da plate vrtiće. Međutim, ono što smo uvidjeli je to da se zakon krši: u predškolskim propisima je precizirano da bi prioritet prilikom upisa u vrtiće trebala imati djeca iz socijalno ugroženih kategorija.
Tu je i obaveza osnivača javnih ustanova da obezbijede finansijska sredstva, podsjeća naša sagovornica. Dakle, da ona djeca koja dolaze po tom statusu u vrtiće budu sufinansirana od strane opštine ili ministarstva. Do početka realizacije ovog projekta, nijedno romsko dijete nije bilo uključeno u redovan sistem predškolskog obrazovanja! Ne samo u ove četiri opštine već u cijeloj BiH.
Napredak i za roditelje
– Predškolsko obrazovanje je važno zbog razvoja kompetencije, to sve pokazuju naučna istraživanja. Najviše koristi boravka u vrtiću imaju djeca koja dolaze iz socijalno ugroženih kategorija jer njihovi roditelji ne znaju i ne mogu i onda to u sklopu vrtića dobiju. Od razvoja mozga, sinapsi, broja riječi koje dijete nauči u tom period, logike… to je baza, najvažniji period. Momenat razdvajanja porodice je za sve stresan, bez razlike. Ali kada vidite nakon par mjeseci koliko su oni napredovali, to je najvažnije. Razbili smo predrasude i kod romskih roditelja ali i kod neromskih jer ovo je prvi put, a vidjeli smo to iz evaluacije projekta, da se druže sa svojim komšijama, sjede i piju kafu dok čekaju da djeca završe boravak u vrtiću. Prvi put su razmjenjivali neke informacije, družili se, imali zajedničke edukacije. Dakle, sve ovo što trenutno radimo ima rezultate u više pravaca – kaže Sanela Bešić.
RIC Kali Sara vodi i REYN mrežu za BiH, koja trenutno okuplja više od 50 organizacija ili pojedinaca. Tu su najznačajnije organizacije kada je u pitanju obrazovanje, a pokušava se naći način kako da lobiranje dovede do konkretnih promjena na terenu.
Aktivan član REYN mreže je i Centar za obrazovne inicijative Step by Step, NVO osnovan sa ciljem da promoviše pravo svakog djeteta na kvalitetan odgoj i obrazovanje. U proteklih 20 godina realizovani su brojni projekti, inicijative i aktivnosti koji su bili usmjereni ka promovisanju važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja za razvoj djece. Provedeni su projekti obuke za odgajatelje i roditelje, a samo neki od njih su “Metodologija usmjerena na dijete uzrasta od 3 do 6 godina”, “Priprema za školu” i “Poticajno roditeljstvo”, kao i kampanja “Roditelji su najvažniji učitelji”. Step by Step je kreirao i web stranicu djetinjstvo.ba sa brojnim edukativnim sadržajima namijenjenim odgajateljima i roditeljima:
– Najveći doprinos Step by Stepa u oblasti predškolskog odgoja za svu djecu je isticanje značaja ranog rasta i ranog učenja, kao i realizacija konkretnih programa kojima su stvoreni uslovi za primjenu savremenih saznanja i metoda rada sa djecom predškolskog uzrasta – kaže za Udar Elvira Ramčilović-Lakota, program kordinatorica COI Step by Step.
Iz iskustva sa terena jasno je da djeca u BiH nemaju iste mogućnosti pristupa predškolskoj ustanovi i kvalitetnim programima koji će stimulirati njihove potencijale, smatra Ramčilović-Lakota. Pristup predškolskom obrazovanju najčešće je uslovljen finansijskom moći roditelja. Pored diskriminacije po osnovi siromaštva, evidentna je i diskriminacija po mjestu stanovanja, mjestu roditelja u društvenoj podjeli rada, zdravstvenom stanju djece, porodičnom statusu:
– Nešto bolje stanje je u pogledu pristupa i obuhvata djece obaveznim predškolskim programom kojim je obuhvaćen najveći broj djece u godini pred polazak u školu. Trajanje predškolskih programa u toj godini je najčešće 150 sati, što stručnjaci u ovoj oblasti smatraju kao nedovoljan broj sati za rano učenje i pripremu za školu.
Studija koju je provela pokazala je da krizna situacija u BiH ima više štetnih posljedica po djecu nego ukupnu populaciju: stope relativnog i apsolutnog siromaštva kod djece su konstantno više u odnosu na opću populaciju, a posebno su ugrožena djeca do pet godina starosti:
– Načini na koji se siromaštvo ispoljava su brojni: izrazito niska dostupnost predškolskog obrazovanja, slabiji pristup siromašne djece srednjoškolskom obrazovanju, znatno lošija obuhvaćenost zdravstvenim osiguranjem, posebno u ruralnim područjima. Rano uključivanje u sistem obrazovanja djece iz grupa sa visokim rizikom od nepovoljnih uticaja, i prije nego otpočne obavezno školovanje, trebalo bi se aktivno provoditi kroz stvaranje podržavajućeg okruženja za učenje i igru, usvajanje jezika i poticanje govornog razvoja, usvajanje vještina i specifičnih znanja, poticanje samopoštovanja i socijalizacije.
Prekid školovanja
Step by Step sa Caritasom provodi projekat “Uključivanje Roma u BiH kroz obrazovanje i socio-ekonomsku politiku” od februara 2017. Veliki broj djece romske nacionalnosti još uvijek živi u siromaštvu, što utiče na kompletan rast i razvoj djeteta, a istovremeno stvara deprivirano porodično okruženje za učenje, upozorava ona. Raste broj djece koja se upisuju u osnovne škole, ali još uvijek jedan manji broj djece romske nacionalnosti ostao je izvan sistema. Česte su migracije romskih porodica zbog čega djeca moraju prekinuti školovanje ili gube čak i po nekoliko godina u školovanju, jer se po povratku u BiH suočavaju sa određenim administrativnim preprekama. Veliki broj izostanaka iz škole i slab školski uspjeh su evidentni kod većeg broja učenika, dok jedan broj učenika, najčešće učenica, prekida školovanje u osmom ili devetom razredu. Još uvijek postoje primjeri implicitne diskriminacije od strane nastavnika i vršnjaka, ali njih je veoma teško dokazati:
– Kao pedagog,veoma sam zabrinuta što smo u toku projektne implementacije primjetili da, određen broj djece romske nacionalnosti u trećem i četvrtom razredu još uvijek ne znaju čitati, a čitanje sa razumijevanjem i tablica množenja i dijeljenja je problem čak i za neke učenike koji pohađaju peti ili šesti razred. Ukoliko se uzme u obzir činjenica da je to slučaj kod djece koja redovno dolaze na nastavu i koja nemaju nikakvih poteškoće u učenju, postavlja se pitanje zašto je to tako i ko je odgovoran za takvo stanje. Nadam se da će ovo pitanje biti vrlo brzo aktuelizirano, jer ako djece u prvom i drugom razredu ne nauče čitati i pisati, to predstavlja realnu poteškoću za usvajanje ostalog nastavnog sadržaja i dalje školovanje.
Svako savremeno društvo, pa i naše, dužno je da djeci i mladima osigura potrebne uslove koji će im pomoći da optimalno razvijaju svoje potencijale, uče i otkrivaju svijet oko sebe, upoznaju ljude i grade odnose povjerenja, razvijajući tako osjećaj pripadanja u društvu u kojem odrastaju, kaže Ramčilović-Lakota:
– Djeca i mladi su obaveza i briga svih nas.
(portal-udar.net)
