Romski
Malobrojna romska zajednica u Banjaluci teško živi, o čemu smo i ranije pisali. Neimaština je natjerala Rome da u sve većem broju odlaze iz Banjaluke, uglavnom u potrazi za boljim životom.
Vlasti barataju podatkom da u Banjaluci danas živi samo oko 100 Roma i to u veoma teškim uslovima.
Dževad Omanović koji je, kako kaže, odrastao u banjalučkom naselju Budžak, trenutno živi na Veselom brijegu gdje je dobio stan kao samohrani otac sa dvoje maloljetne djece. Kaže da njegova djeca redovno pohađaju školu.
“Ja primam socijalnu pomoć i dječji doplatak i od toga živimo. Od toga plaćam račune, školujem djecu. Supruga je preminula 2010. godine. Ja sam lošeg zdrvstvenog stanja, jer sam s imao moždani udar”, priča Dževad. Navodi da romske porodice teško žive jer su uglavnom nezaposlene. Kako kaže, u današnje vrijeme je teško očekivati da će neko zaposliti pripadnika romske populacije. Ipak, on svoju djecu šalje u školu i očekuje da će po završetku obrazovanja pronaći neki posao.
”Djeca imaju planove da upišu srednju školu. Kćerka bi željela da upiše za frizera, a sin za mehaničara. To sam i ja sugerisao jer računam da bi trebalo da bude posla za zanatlije, a mislim da se od tih poslova može pristojno zaraditi i da se može uvijek naći posao”, priča Dževad Omanović.
On poručuje nadležnim institucijama da bi trebalo da povedu više računa o romskoj populaciji ne samo u Banjaluci već i u cijeloj Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
”Sama činjenica da smo mi Romi najbrojnija nacionalna manjina, a osim toga i najugroženija te da nemamo svoju matičnu zemlju, jer naša zemlja je ovdje gdje živimo, smatram da bi lokalne, entitetske i vlasti na nivou BiH trebalo da posvete više pažnje i pomognu Romima i kod zapošljavanja, i stambenog zbrinjavanja i obrazovanja”, poručio je Dževad.
Da Romi teško žive u banjalučkom naselju Veseli brijeg svjedoči i Alena Hrustić, koja sa dvoje djece i suprugom živi kod majke u stanu sa još 12 članova porodice od brata i snahe i majke.
”Živim u veoma teškoj situaciji, živjeli smo u tuđim kućama bez struje i vode. Majka je prije 10-tak godna dobila stan na korištenje od tadašnjih gradskih vlasti Banjaluke koji su izgradili stambeni objekat za više romskih porodica na Veselom brijegu. No, djeca su odrasla, a kako nisu imali sredstva, svi su ostali živjeti u malom prostoru“, rekla je Alena.
Ona nije zaposlena iako je završila srednju školu. Suprug nema stalno zaposlenje, već radi povremeno, ide na nadnicu samo da bi zaradio osnovno za život četveročlane porodice.
Alena priča da je završila srednju mašinsku školu vanredno, ali da nema zaposlenja. Osim toga u međuvremenu se razboljela tako da ne može mnogo ni da radi. Prima socijalnu pomoć.
”Dok sam pohađala osnovnu školu bila sam član folklorne sekcije, koja je djelovala u okviru tadašnjeg Udruženja Roma Veseli brijeg, a probe smo održavali u tadašnjem Romskom domu, Bio je to lijep period u mome životu, isli smo u školu, imali druženja i nastupe sa folklornom sekcijom romskog udruženja, nastupali smo i na školskim priredbama”, prisjeća se Alena Hrustić.
Danas kada sam osnovala svoju porodicu, kaže Alena želim da obezbijedim normalen uslove za život sebi i za svojih dvoje djece koji pohađaju osnovnu školu.
Peba Šestić kaže da je težak život Roma zato što nema zaposlenja.
„Moja djeca i ja živimo od od novčane pomoći. Djeca idu da skupljaju smeće i željezo, ja sam teško bolesna, pa moram da idem na dijalizu, i u takvim okolnostima nemamo dovoljno sredstava za osnovne namirnice i život, pa tako ni za lijekove. Imam petero djece neki jesu a neki nisi završili školu. Ovi što su završili srednju školu bili su na Birou za zapošljavanje, ali nisu dobili još uvijek nikakvu ponudu za posao, iako se redovno prijavljuju”, priča Peba.
Ona je poručila svim nadležnim institucijama da bi trebalo da posvete više pažnje romskoj populaciji jer, kako kaže, Romi još uvijek samo uz pomoć nadležnih institucija mogu imati bolje uslove za život, zaključila je Peba Šestić iz Banjaluke.
