Romski
„Nakon godina lutanja od barake do barake, od šatora do zidina, svakakvih, punih vode i mema, poslije godina iščekivanja i borbe, sad imamo krov nad glavom, ono osnovno što nam treba“, priča nam Alisa Kratovac iz osmočlane romske porodice koja život živi u naselju Podhranjen kod Goražda.
„Imamo i vodu, struju, lakše je za djecu, a i za nas roditelje. U kući imamo dnevni boravak, kupatilo, tri manje sobe i sretni smo, jer smo barem u suhom, ne kisnemo više, djeca su mi zdravija. A koliko nam ova kuća sada znači, kad je sve pod ovim virusom, znamo mi najbolje što smo se seljakali nema kuda nismo i pod manjom opasnosti od ove“, kazuje Alisa koja sa suprugom brine o njihovih šestoro djece. Sedmo je na putu i majka se boji zaraze korona virusom više zbog potomaka, nego li sebe same. Svjedoči da je isto i sa drugim romskim porodicama u Podhranjenu, svi brinu najprije za djecu, pogotovo oni koji još uvijek nemaju adekvatan smještaj već žive u napuštenim kontejnerima u blizini Alisine kuće. Ona ju je dobila zajedno sa ostale tri porodice Roma kroz projekt koji je izradio i za sredstva aplicirao Grad Goražde.
Projekt vrijedan 237.000,00 KM podržali su Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH sa 200.000,00 KM, te Grad Goražde sa 37.000,00 KM. Sada, kada se cijeli svijet bori protiv pandemije uzrokovane korona virusom, itekako je jasno koliko je bitan smještaj ovih ljudi i kako su domovi u goraždanskom Podhranjenu dobro došli. Romi tamo ne žive u karantenu, slobodni su se kretati kao i svi ostali, ali u skladu sa mjerama propisanim u Federaciji BiH. Obilaze ih povremeno pripadnici MUP-a Bosanskopodrinjskog Kantona Goražde, upućuju da se ne kreću, kome da se obrate u slučaju visoke temperature, stalno upozoravaju da brinu o mladima, pa Romi svjedoče da su dobro upamtili da za djecu ispod 18 godina, te za stare iznad 65, nema kretanja. Teško ih je držati na okupu, veselo je unutra, „i svađaju se i mire“ svjedoči Alisa, ali i dodaje da je sve bolje od „ne daj Bože bolesti“.
Generacije se sukobljavaju, a djecu je teško smiriti i u kući Behare Seferović u kojoj živi čak dvanaestoro njene djece i unuka. Nije im bilo ni do sada lako sastaviti kraj s krajem, a kako će dalje ni sami ne znaju. Virus ih je „zatvorio“ kažu, ne mogu ni od koga što izmoliti, niti pronaći sekundarne sirovine pa preprodati, što je većini Roma u goraždanskom kraju najčešće jedini izvor primanja. Beharina porodica sada je primorana živjeti od dječijeg doplatka, a njen muž je slijep, pa je dodatno teško, svjedoči ova žena, „jer se od have ne živi“.
Za Grad Goražde i gradonačelnika Muhameda Ramovića projekt stambenog zbrinjavanja Roma izuzetno je bitan i imat će svoj nastavak, jer se pokazalo da su efekti višestruki. Prvo, porodice su zbrinute, a onda ih je to iniciralo i da se više okrenu djeci, njihovom školovanju i tako postavljanju temelja za njihovu izvjesniju budućnost. Dan u kojem su predati ključevi novih kuća majkama Romkinjama ostao je dio dobrog sjećanja za gradonačenika Goražda.
„Ukupno je sada useljeno 30 članova Romske populacije. Tu radost koju sam osjetio prilikom uručenja ključeva i sve ono što smo doživjeli taj dan vrijedilo je boriti se da se taj projekat i provede. Da bi ih što više uključili u društvo i sam taj socijalni dio, mi smo ih pozvali da njihova djeca pođu u osnovnu školu, što se učinilo opravdanim i već imamo djevojčicu koja tri godine ide u školu i vjerujte da je odlična učenica. Na bazi toga još se dvoje djece prošle godine upisalo, tako da imamo troje djece koja pohađaju školu, a romske su populacije i dali su jedan fin primjer mnogim Romima u BiH i šire da treba se školovati i da ne znači da u životu ne mogu biti uspješni ljudi. I bit će sigurno“, kaže Ramović.
Upravo Alisina kćerka Almedina kao prvo dijete romske nacionalnosti koje je ušlo u školske klupe u u Goraždu, osvjetlala je obraz Romima. Izuzetan je učenik, odlikaš, kako je i gradonačelnik potvrdio, vrlo savjesna i, stidljivo će nam reći, sretna „jer se druži sa drugom djecom iz grada“. Od samog početka porodica je imala podršku pedagogice i direktorice škole koji su ih uputili da prate dječije navikavanje na školu, odnos druge djece prema djevojčici i da ih u slučaju loših reakcija, porodica o tome izvjesti. Međutim, potrebe za tim nije bilo. Djevojčica se u trenutku snašla, a i njen razred je odmah prihvatio, pa Almedina svjedoči da su joj drugari pomagali kada je tek došla, da su je zvali „i kad se igraju lastike“, pokazivali joj na svojim telefonima kako će se dopisivati „kad i ona jednom bude imala pametni telefon“, te joj sada škola jako nedostaje. Tužna nam svjedoči da ne trči više na zvuk školskog zvona, ne boji se da će zakasniti, nastave nema „zbog onog virusa“ kaže, ali i kroz njenu, te priču njene mati jasno je da je djevojčica vrijedna i da sama radi. Dobrim dijelom je i primorana na to, jer porodica nema sredstava da kupi laptop ili telefon putem kojeg bi djevojčica mogla pratiti nastavu na daljinu.
„Kroz sve ove dane ona je, sve one stranice, otprilike, što bi trebala u školi raditi, ona je sebi sama kući zadavala ko neke zadatke i završavala. Ja sam samo jednom joj rekla, Almedina sine pa bio bi red da malo vježbaš, da čitaš, kaže ona mama pregledaj mi sveske, ja sve redovno pišem, čitam, i stvarno je to tako. Ona nema tog laptopa, nemamo mi internet, nema telefona da ima viber, ne može da prati nastavu na taj način, ali ona radi sama. Nije joj ništa mrsko, nije lijena. Rekli su da će slati te zadaće na kućnu adresu preko pošte. Međutim, mi još ništa nismo dobili, tako da djeca samostalno rade. A kako se priča da se neće ići u školu zbog virusa i dva mjeseca, ne znam kako će završiti“, kaže zabrinuta majka. Dodaje da je, bez obzira na sve, ponosna na svoju djecu. Izvući ih iz romske svakodnevnice, u kojoj su jedino za leškarenje znali, igru ili pak povremenu prošnju na ulicama da bi se opstalo, te gotovo nikako za školske obaveze shodno njihovim godinama, nije bilo nimalo lako. Sada, Alisa ima tri školarca.
„Moje troje djece pohađa školu. Almedina je drugi razred i najstarija je, Almedin je prvi razred, a Anur je upisan u predškolsko. Almedina je odličan đak i sigurno je jedan veliki ponos čitave, hajmo reći, te škole. Ona se pokazala kao jedno jako, jako pozitivno dijete koje se samostalno uklopilo u sve. Dijete koje sve čini sama, jer mi odosmo trbuhom za kruhom, valja djecu podmiriti, nikakvu pomoć ne traži i dobro se sporazumjeva bosanskim jezikom. Almedin ima malo problema sa govorom i dok je išao u dnevni boravak, za što nam je pomogao ministar obrazovanja Kantona, pomogalo je, više je govorio bosanski. Anur je najmlađi naš u školi i za sedam dana predškolskog pokazao se kao jedno pametno, aktivno, jedno slobodno dijete. I ja kao roditelj, na sve troje sam ponosna. Bit će oni i bolji, samo da ONO prođe“ kaže Alisa Kratovac.
A ONO, korona virus, pogodilo je Goražde kao posljedična veza zaraze sa skupa u Konjicu. Direktorica firme namjenske industrije Ginex stigla je u grad sa, već javnosti dobro poznate, proslave firme Igman u Konjicu, te je zaraza tako krenula i stvoren je klaster Goražde. U vrijeme ispisivanja ovih redaka Goražde je imalo šestoro zaraženih virusom Covid 19, a od direktorice kantonalnog Zavoda za javno zdravstvo Medine Bičo stigli su posljednji podaci o stanju u Bosanskopodrinjskom kantonu Goražde. Doktorica Bičo za Udar potvrđuje da među testiranim ima i zdravstvenih radnika. „Svih šest osoba koje su inficirane virusom su u kućnoj izolaciji, blage simptomatologije, dobrog općeg stanja i svi su vezani za Ginex. Do sada je u samoizolaciji ukupno 158 osoba, a njih 40 je izašlo iz izolacije. U međuvremenu, u Zavod za javno zdravstvo stiglo je 300 testova iz Federalnog kriznog štaba i to nam je izuzetno bitno, jer ćemo obuhvatiti testiranjem veći broj ljudi koji su sa zaraženim bili u kontaktu. Dvadeset i troje posljednje testiranih su uposlenici Doma zdravlja u Goraždu, jer je zaražen vozač Doma zdravlja“ istakla je doktorica Medina Bičo, jedini epidemiolog kojeg Goražde ima. (U vrijeme zaključenja teksta stigla je vijest da su svih 23 testirana uzorka iz Goražda negativni na korona virus.)
Sve ovo dodatno otežava i Romima borbu za goli opstanak. Alisina porodica sa šestoro djece i ona, trudnica u četvrtom mjesecu, trebaju hranu. Žive od skupljanja sekundarnih sirovina i od dječijeg dodatka koji čekaju „haman do kraja mjeseca“. Virusu virusovo, “ali na roditeljima djece u Podhranjenu je da se „ po cijenu ne znam ti čega, izbore za koji zalogaj“ govori nam Alisa. Zato, kaže, moraju na ulicu, u potragu, svjesni da i bez ovih posljednjih problema, teško da će do posla. Preostaje im jedino da djeca ostanu kući, da se stariji brinu o mlađim, iako je najstarijem svega devet godina, najmlađem tek 13 mjeseci. Otac i majka imaju maske i pod njima krenu u grad. Strah jeste prisutan, ali oni moraju donijeti kakvu-takvu zaradu.
„Kad izađemo u grad zaštićujemo se, poštujemo pravila, ali vjerujte da svaki dan postoji taj neki strah u nama. Nama je najveći problem hrana i higijena, pelene, mlijeko koje beba koristi i mi to moramo sami zbaviti. To nam je najveći problem i zbog takvih razloga mi nekad moramo da odemo, da se snađemo da bi danas naša djeca imala makar dva obroka. Vjerujte mi, mi svaku noć kad legnemo razmišljamo šta ćemo mi njima sutra dati da jedu. Imamo neke porodice koje žive isto u Kiseljaku, tu mi je zaova, dvije zapravo zaove koje su bez vode, bez struje, koje prave barake svaka dva mjeseca. ONI moraju danas negdje otići u grad po čistu vodu, da obezbjede hranu npr, pošto mi svi Romi, 100% Roma ne radi. Normalno da svi imamo strah, taj virus koji je zavladao u svijetu, svi mi imamo taj neki strah u sebi, ali nadamo se i molimo Boga, da ćemo da opstanemo“, kaže Alisa.
Opstat će, vjerovati je, i uz pomoć dobrih ljudi kojih ovom gradu ne fali. Alisa je i sama čula da su neku opremu potrebnu medicinarima „kupili Bekto i Emka“. Riječ je o poznatim goraždanskim privrednicima Redži Bektu vlasniku firme AC-unity i Fridhelmu Rungeu vlasniku firme Emka Goražde koji su za grad nabavili četiri respiratora, Bekto donirao i više od stotinu profesionalnih zaštitinih odijela za potrebe Kantonalne bolnice Goražde. Respiratori su smješteni u izolatorij, podignut u privatnom stambenom objektu Goraždanina Zijada Ćurovića koji trenutno živi u Danskoj.
“Intenzivnu njegu organizirali smo u prizemlju izolatorija. Ukoliko pacijenti budu trebali respiratornu potporu, sa gornjih spratova bit će smješteni u intenzivnu njegu, a ukoliko pacijenti budu teškog stanja i budu trebali multidisciplinarni, terapijski ili dijagnostički pristup koji mi nemamo, sa direktoricom KCUS-a smo dogovorili da budu transportovani u Sarajevo” pojasnila je dogovoreni sistem postupanja spec. anesteziolog – reanimatolog dr. Elvira Kazagić.
Gradonačelnik Goražda, uz primarnu brigu za zdravlje ljudi brine i za vrijeme koje dolazi. Pogotovo zbog namjenske industrije koja je trenutno ostala bez najjače firme, Ginexa, čiji su radnici morali u izolaciju. Svi u Goraždu nadaju se da će Ginex čim prije ponovno u pogon staviti svoje kapacitete, a za to vrijeme stanovnici Podhranjena brinu svoje životne bitke. Gradonačelnik onima bez doma poručuje da je projekt za izgradnju kuća za još četiri romske porodice spreman. Nada se, vjeruje da će se BiH uspješno izboriti sa zarazom korona virusa, te da će doći bolja vremena za pripremljene projekte za sve građane, pa i pripadnike romske manjine. Planirani su i za javne radove u kojima su već učestvovali.
„Plaćen im bude PIO, sve njihove obaveze, dobiju platu i topli obrok, rade četiri mjeseca, ali nastojimo da ih angažiramo. Radilo je njih nekoliko Roma i pokazalo se da su odgovorni bili. I to me je jako obradovalo, znači dok ne dadneš šansu ne možeš ni znati da se mogu uključiti u redovne tokove našeg društva“ kaže gradonačelnik Muhamed Ramović. Ističe da je sada vrijeme koje treba mirne glave prebrinuti, u kojem nam treba zajedništva i empatije više nego ikad i u kojem je dom za Rome i više od doma.
„Ovih dana smo svjesni ove nevolje koja nas je zadesila i sve ovo što se dešava sa korona virusom i sad smo posebno dodatno sretni što smo uspjeli da te projekte završimo, da ih uselimo i da oni budu danas bar imali olakšice da se ovo sve podnese. I pozvali smo ih, razgovarali, da se paze, čuvaju, da ne izlaze iz kuće, da se svakog momenta pridržavaju naredbi, odluka, uputa, što su nam obećali i to i čine. Ovo su teška vremena,pozivam sve Rome, sve građane BiH, Grada Goražda da se pridržavamo svih uputa koje imamo, da ostanemo kući. Istovremeno, koliko možemo da budemo solidarni prema svojim komšijama koji su u izolaciji, da im najosnovnije potrepštine dostavimo, od apoteke ili nešto iz prodavnice, kako oni ne bi kojim slučajem izlazili iz svojih stanova“, kaže Ramović.
Porodica Alise Kratovac, njih osmoro ukupno, rado bi ostali kući, ali roditelji moraju do osnovnog za djecu. Zato izlaze. Fali svega. Nemaju dovoljno hrane, deterdženata, sapuna za ruke, dezinfekcionih sredstava. Fali mlijeka uvijek, pelena za bebu, fali… Nadati se jedino da neće faliti dobrih ljudi…
