Romski
Nehrudin Čikarić iz Tuzle je momak koji je do 5 godine prosjačio na ulici. Takav život nije bio njegov izbor. U mnogobrojnoj porodici u kojoj je živio, nije bilo drugog načina da se dođe do malo novca. Kao mali, Nehrudin nije ni bio svjestan šta radi i nije ga bilo stid. Danas je to jedna sasvim drugačija priča.
Zahvaljujući udruženju „Zemlji djece“, Nehrudin i njegove sestre su skolnjeni sa ulice i od tada, nisu prosili.
„Ulica mi je bila sve. Moja kuća, moj život, moje društvo… Bilo mi je veoma teško. Pod vedrim nebom borio sam se za koru hljeba. Sudbina je htjela da me put odvede u Udruženje “Zemlja djece”, gdje sam dobio sve što tada, kao petogodišnji dječak, nisam mogao ni zamisliti. Dobio sam pažnju, ljubav, obrazovanje, pa čak i mogućnost da treniram fudbal, o čemu sam uvijek sanjao. Žao mi je djece koja su odbačena od društva i prosjače na ulicama. Koliko mogu pomažem takvoj djeci, jer znam kako im je…“, govori Nahrudin.
U Centru koji je postao njegov život, počeo je da volontira 2012. godine. Njegova borba da djeci daje instrukcije iz matematike, bio je način da im pomogne, jer i sam najbolje zna kako im je dok su na ulici.
Za razliku od nekih njegovih vršnjaka koji su završili kao delikventi, Nahrudin se okrenuo knjizi i spješno završio Srednju saobraćajnu školu. Tokom školovanja, nije imao nikakvih problema sa profesorima i učenicima i nijednom nije doživio diskriminaciju.
Kako kaže, imao je dobru podršku nastavnika.
Nahrudin je postao i dobar sportista. Uspješan je u boksu i fudbalu, gdje je osvajio je i prva mjesta 2016. i 2017. godine. Radio je sezonski kao spasilac i redar na Panonskom jezeru.
Aktivian je i u nevladinom seketoru. Trenutno je angažovan kao administrator za Online platformu prijavi diskriminaciju za Tuzlu u orhanizaciji Save the children, ali ništa od toga nije dugoročno. Nahrudin ne gubi nadu da će svojim trudom pronaći siguran posao. Smatra da se mladi više trebaju uključivati u nevladine organizacije. Neko vrijeme i voloterski, kako bi pokazali volju i dobili znanje, da bi kasnije mogli da pomognu svojoj zajednici.
„Teško je promjeniti društvo, jer mi kao mladi nemamo dovoljno podrške od lidera koji vode nevladine organizacije. Nisu svjesni da mi mladi svojim idejama možemo dosta toga promjeniti. To što budemo angažovani na par mjeseci, ili slično, to nam nije dovoljno da pokažemo ono što možemo, a i ne možemo tako imati pristojan život“, poručio je Nahrudin.
Kada uspijete u životu kao dijete kojeg život nije ni malo štedio, završava Nahrudin, to sigurno može biti podstrek za sve one koji su željni uspjeha, dokazivanja i borbe za bolje sutra.
(portal-udar.net)
