Radenković: Sve što danas radimo, tek će za 10 ili 20 godina uroditi plodom

Svakako, misija Dnevnog centra jeste plemenita, omogućava djeci jednu formu obrazovanja kako ne bi zaostajali za svojim vršnjacima iz većinske populacija, ali ono što se rijetko vidi jesu i drugi rezultati Dnevni centra koji su možda manje vidljivi

1266
Njemački studenti sa korisnicima Dnevnog centra (Foto: Udar)

Mreža nevladinih organizacija za borbu protiv govora mržnje „Promoviši Pozitivno“ organizovala je prijem za studente iz Njemačke, koji su u posjeti Bosn i Hercegovini doputovali s ciljem da upoznaju kulturu naše zemlje, te da iz prve ruke saznanja nešto o postratnom načinu funkcionisanja BiH.

Članice mreže „Promoviši pozitivno“ iskazali su ogroman interes da ove mlade ljude upoznaju sa kulturom, tradicijom, specifičnostima Brčko distrikta, te poteškoćama sa kojima se trenutno susreće građanstvo i omladina ovog grada i okoline.

Gosti iz Njemačke su tokom posjete imali priliku da posjetite Dnevni centar za djecu zatečenu u skitnji, družiti se sa mališanima, te razmjeniti iskustva sa volonterima i uposlenima Dnevnog centra o radu sa marginalizovanim grupama.

Nakon posjete Dnevnom centru, mnogi od studenata su imali jedno pitanje: Zašto je neophodno edukovati romsku djecu ovim putem, iako je obrazovanje u BiH besplatno te svi imaju pravo na njega?

Vesna Gavrić, koordinatorica Dnevnog centra, odgovaravši na ovo pitanje studentima iz Njemačke, između ostalog je rekla da, iako je obrazovanje besplatno, mnoge marginalizovane porodice, u ovom slučaju Romi, usred izuzetno teške ekonomske situacije  nisu u prilici slati svoju djecu u školu.

„Iako naša država posjeduje mehanizme socijalne pomoći namjenjene socijalno ugroženim porodicama, percepcija roditelja jeste da to nije ni  približno dovoljno kako bi osigurali normalan životni standard, te iz tog razloga mnogi se odlučuju da svoju djecu šalju u skitnju da prose, ili ih ipak vode sa sobom u sakupljanje sekundarnih sirovina, kako bi svojim porodicama omogućili osnovna sredstva za preživljavanje“, dodala je Gavrić.

Foto: Udar

Naime ono što ovim porodicama dopušta ovakvo narušavanje osnovnih dječijih prava usred siromaštva jesu i raznorazne rupe u zakonu. Trenutni mehanizam koji se koristi na području Brčko distrikta, kada govorimo o nepohađanju nastave, u praksi izgleda ovako:

Roditelji upisuju djete  u školu kako bi dobili potvrdu o pohađanju škole, te nakon što istu i dobiju djete prekida dolazak u školu; Kada škola primjeti da djete redovno ne dolazi u školu, škola kontaktira Centar za socijalni rad; Nakon što Centar dobije osnovne informacije o djetetu i porodici,  oni kontaktiraju policiju i zahtjevaju pratnju na teren i posjetu porodici; Nakon te posjete ukoliko djete i dalje ne pohađa školu, roditeljima biva napisana kazna u iznosu do 500 KM.

Ono što mnogi ne shvataju jeste da ova kazna nikada ne biva plaćena, te se nakon 5 godina briše iz mehanizma, a romska djeca usred neefikasnog zakona, gube svoju budućnost, te nastavljaju život kroz začarani ciklus siromaštva.

U svojoj izjavi za naš portal, direktor Omladinskog centra „Vermont“, Damir Radenković, koji vodi projekat Dnevnog Centra saopštava, rekao je da problemi Roma na području BD nisu započeli jučer i da se neće moći riješiti preko noći.

„Problemi sa kojima se suočavaju Romi, posljedica su diskriminacije, izbjegavanja, segregacije koja se dešava stotinama godina. Sve što mi radimo u cilju jačanja romske populacije neće uroditi plodom sutra, niti za par mjeseci. Sva borba koju mi vodimo su koraci koji će našoj djeci, našoj budućnosti omogućiti život bez osjećaja izopćenosti, gdje se osobe ne vrednuju na osnovu svoje kože, nacionalnosti, etničke pripadnosti. Sve što danas radimo, tek će za 10 ili 20 godina uroditi plodom. To je nažalost surova realnost“, reka je Radenković.

Svakako, misija Dnevnog centra jeste plemenita, omogućava djeci jednu formu obrazovanja kako ne bi zaostajali za svojim vršnjacima iz većinske populacija, ali ono što se rijetko vidi jesu i drugi rezultati Dnevni centra koji su možda manje vidljivi.

Vaspitačica u Dnevnom centru, Kristina Perkanović, kaže da je osnovni cilj pri radu, unatoč svim poteškoćama, da se korisnicima obezbjede jednake mogućnosti kada su u pitanju školovanje i ostvarivanju njihovih prava.

„Sve naše aktivnosti tokom proteklih godina, od terenski posjeta, savjetodavnih razgovora te akcija koje su za cilj imale podizanje svijesti roditelja o važnostima obrazovanja, polako daju rezultate. Zadovljstvo mi je iznijeti činjenicu da smo ove godine, sve naše korisnike, a u saradnju sa roditeljima, ove godine upisali u redovno školovanje“, rekla je Perkanović.

Lejla Čamdžić (OC Vermont), koordinatorica projekta „Socijalna inkluzija marginalizovanih i ugroženih grupa“, također je rekla da se situaciju ne može promijeniti preko noći, ali da ogroman uspijeh i zadovoljstvo dolaze čak i kada se jedno djete upiš u školu.

Dnevni centar (Foto: OC Vermont)

„Nastojim biti pozitivna i misliti da jednog dana kada naši korisnici postanu akademski obrazovani profesionalci, da će oni krojiti politike i postati izvrsni aktivisti koji će nadalje nastaviti da rade na poboljšanju života Roma, te da će se sjetiti nas, njihovih učitelja i učiteljica koji su im dali dodatni vjetar u leđa koji će, nadamo se, omogućiti i u ostvarivanje svih njihovih ambicija“, rekla je Čamdžić za naš portal.

Vraćajući se na početak ove priče i zbunjenost njemačkih studenata, sasvim nam je jasno da kaskamo za ostatkom Europe. Bilo je vrlo teško objasniti neke stvari, jer čak i ono što je nama normalno njima predstavlja ogromnu enigmu. Ipak, čini se da se slažu sa jednom stvari, a to je da jačanje marginalizovanih grupa i omogućavanje pristojnog načina života, gdje svi imaju jednaka prava,  predstavljaju korake koji će uveliko doprinjeti razvoju naše države i našem putu ka sustizanju ostatka Europe.

(portal-udar.net)