Radnici ovaj Prvi maj dočekuju samo sa jednom željom – da se vrate na posao

Nekada su se na ovaj dan širom svijeta, pogotovo u komunističkim zemljama, održavale radničke demonstracije i tražili su se bolji uslovi rada, veće plaće, poštivanje radničkih prava

838
Foto: Ilustracija

Međunarodni praznik rada – Prvi maj obilježava se širom svijeta, u znak sjećanja na dan kada su radnici u Chicagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme.

Praznik podsjeća na 1. maj 1886. godine, kada je više desetaka hiljada radnika u Chicagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uvjete rada i osmosatno radno vrijeme.

Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do tog datuma.

Kao odgovor, uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane.

Ishod je bio da su sedmorica sindikalnih aktivista osuđeni na smrt.

Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. stoljeća dobilo masovne razmjere.

Nekada su se na ovaj dan širom svijeta, pogotovo u komunističkim zemljama, održavale radničke demonstracije i tražili su se bolji uslovi rada, veće plaće, poštivanje radničkih prava. Vremenom, a naročito padom komunizma, ove demonstracije su skoro isčezle a obilježavanje 1. maja je uzelo sasvim drugačiju formu i smisao.

Ove godine 1. maj većina radnika dočekuje u strahu za radno mjesto i egzistenciju. I ono malo privrednih subjekata koji rade u vrijeme pandemije korona virusa, rade smanjenim kapacitetom.

Zbog svega toga stotinama radnika poslodavci su već uručili otkaze, a neki su privremeno poslati kući.

Ni oni koji svako jutro dolaze na posao nisu u mnogo boljoj situaciji jer ne znaju da li će na kraju mjeseca dobiti pošteno zarađenu platu ili će im na račune leći samo minimalac, iako svakodnevno rizikuju zdravlje dolazeći na posao.

Ono čega poslodavci koji su otpustili radnike nisu svjesni, jeste da će se prije ili kasnije, stanje stabilizovati i da će biti nemoguće podići ekonomiju i privredu bez tih radnika koji su otpušteni.

Svakako, i bez pandemije korona virusa naša država se suočavala sa nedostatkom radne snage. Na ovaj način je poslana jasna poruka svim radnicima koji su ostali bez posla –  poslodavci u inostranstvu čekaju širom otvorenih vrata.

Sada više nego ikada država treba da stane u zaštitu svih radnika i da ne dozvoli da ionako narušena radnička prava postanu mrtvo slovo na papiru, jer radnici ovaj 1. maj dočekuju u nikad gorem položaju, sa samo jednom željom, da se vrate na posao.

(portal-udar.net)