Ramiz ponosno čuva uspomenu na svog oca čika Mišu, legendu Sarajeva

Čika Mišo, čije pravo ime je Husein Hasani, 2014. preminuo je u 82. godini života. Zanat je naslijedio od svog oca, a želja mu je bila da i njegov sin održi tradiciju. Zato danas, na istom mjestu gdje je radio čika Mišo, cipele čisti Ramiz, koji, kako bi održao uspomenu na svoga oca, sebe naziva čika Mišo dva

4187
Ramiz Pašić (Foto: Udar)

Rijetki su stanovnici Sarajeva koji nisu upoznati sa životom čuvenog čika Miše, čistača cipela iz Titove ulice. Više od sedam decenija živio je u Sarajevu, radeći na ulici i tako postao prepoznatljiv simbol grada.

Čika Mišo, čije pravo ime je Husein Hasani, 2014. preminuo je u 82. godini života. Zanat je naslijedio od svog oca, a želja mu je bila da i njegov sin održi tradiciju. Zato danas, na istom mjestu gdje je radio čika Mišo, cipele čisti Ramiz, koji, kako bi održao uspomenu na svoga oca, sebe naziva čika Mišo dva.

Kada se moj otac razbolio, pitao me je da li želim nastaviti njegovim stopama. Grehota je, narod je naučio, rekao mi je. Dvoumio sam se, ali dao sam mu riječ. Danas ponosno ovdje sjedim, na mjestu gdje je moj otac stekao slavu – objašnjava nam Ramiz.

Čika Mišo je volio Sarajevo, ali i Sarajevo njega. Od grada je dobio stan, penziju i socijalna primanja. Ramiz nam govori kako je čika Mišo uvijek bio nasmijan, o svakom je znao ponešto, a njegove mušterije bili su svi, od običnih radnika do visokih funkcionera.

Čika Mišo (Foto: sarajevski.ba)

Kao i čika Mišo, Ramiz, za razliku od mnogih koji zarađuju na ulici, dobio je dozvolu da svoju stolicu i opremu postavi u jednoj od najprometnijih ulica u gradu. Ramiz je nekada radio u komunalnom preduzeću. Kaže da su nekada Romi imali prioritet pri zapošljavanju u ovakvim preduzećima, no danas to nije tako. Posao čistača cipela je mizeran, ističe on, ali mora se raditi. Posao je prihvatio srcem.

– Posla je, iz dana u dan sve manje. Danas je obuća drugačija, ali sam se prilagodio i imam nove sprejeve i preparate za čišćenje. Dnevno zaradim 10 do 15 KM, a nekad se kući vratim bez ijedne marke – poručuje Ramiz.

Vrijeme često ne ide u prilog Ramizovom poslu na otvorenom. Zato je njegova želja da ima metalni kiosk u kome će moći raditi svoj posao.

– Pod vedrim nebom sam dnevno oko osam sati. Zamolio bih javnost, ako mi neko može pomoći, jedan kisok da mi kupi, da ne kisnem – rekao je.

Foto: Udar

Gotovo 70 godina, čika Mišo je radio na ulici, ispred McDonald’sa i do tada, restoranu nije smetalo da on bude na tom mjestu. Kako uspomena na čika Mišu ne bi bila zaboravljena, iz McDonald’sa su postavili ploču na kojoj piše: Ovdje je radio čika Mišo, posljednji ulični čistač obuće u Sarajevu. Husein Hasani 1931 – 2014.

Odlukom da nastavi tradiciju, Ramiz je postao čika Mišo dva, a u međuvremenu McDonald’s je postavio stolove na mjestu gdje je Ramiz želio raditi, te poručio čistaču cipela da više ne može biti na tom mjestu.

Foto: Udar

Ramiz je pokrenuo peticiju, koju je za nekoliko dana potpisalo više od 5.000 ljudi. Predao ju je gradonačelniku Sarajeva i načelniku Centra, ali mu nisi odgovorili, jer su istakli da nisu nadležni. Ipak, Ramiz je ostao na svom mjestu, ali je dio prostora koji je nekada koristio da se skloni od kiše, njemu postao nedostupan.

Pjesma o životu čika Miše

Pošto se ranije bavio muzikom, a želeći da sačuva uspomenu na svog oca, Ramiz je napisao pjesmu o čika Miši.

– U avgustu prošle godine, sjedio sam i razmišljao o ocu, a potom zamolio jednu gospođu da mi donese papir. Tada sam napisao pjesmu. Razgovarao sam sa nekoliko muzičara, ali mi i dalje nisu izašli u susret. Volio bih da mi neko omogući da snimim pjesmu, ne tražim novac za to. Želim samo da se kroz pjesmu održi sjećanje na legendu grada Sarajeva – rekao je Ramiz.

Foto: Udar

Dok smo razgovarali sa Ramizom, otpjevao nam je pjesmu. Neki od njenih sthova, glase ovako:

U Bosni i Evropi, svima poznat je bio, al sarajevsku, sarajevsku raju, srcem je volio.

Nema nama našeg čika Miše, ko će nama cipele da briše?

Nema nama našeg čika Miše, ko će nama cipele da briše?

Pogledam druže, al cipele mi čiste, al’ fali mi, fali mi druže, šala našeg čika Miše…

Posthumno, čika Miši je dodijeljena Plaketa Grada Sarajeva 2014. godine. U opisu nagrade, koju je preuzeo Ramiz, tada je navedeno:

Njegovim odlaskom grad će biti prazniji. Neće ga biti tamo gdje smo znali da ćemo ga sigurno naći, na njegovom radnom mjestu u Titovoj, gdje je dolazio svakodnevno, čak i u ratna vremena. Imali smo privilegiju da u našem gradu živi takav čovjek: pun nevjerovatne energije i životne radoznalosti, tople ljudskosti i istinskog zakljubljenika u ovaj grad.

(portal-udar.net)