Romski
Još jedna generacija maturanata će biti ispraćena širom Bosne i Hercegovine.
Pedesetpeta generacija Gimnazije Visoko će biti ispraćena, a pred 120 mladih ljudi stoji velika odluka – da li otići ili ostati u Bosni i Hercegovini.
Broj ljudi koji odlaze je sve veći i veći, ali na drugoj strani su tu i mladi ljudi koji ipak žele ostati ovdje.
Svjedoci smo da veliki broj mladih, pa i čitavih porodica odlaze iz Bosne i Hercegovine. Uglavnom odlaze u države Zapadne Evrope, sa očekivanjima da će imati bolje mogućnosti i bezbijedan život. Neki trbuhom za kruhom, drugi jer vide bolje uslove za život, a treći zbog političke nesigurnosti.
Ilma Kazaferović, maturantkinja visočke gimnazije smatra da je jako tužno što mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine. Njeni roditelji su takođe otišli iz zemlje i ona ipak smatra da je za njenu budućnost mnogo bolje da studije nastavi u nekoj drugoj zemlji.
„U BiH je sve teže opstati i živjeti neki svoj san. Obično mladi odustaju od poslova o kojim maštaju, jer za taj posao ne bi bili dovoljno plaćeni ovdje. Ja želim da završim fakultet i radim posao o kojem maštam i koji volim, a ne da se mučim sa nečim što je samo dobro plaćeno“, rekla je za portal Udar učenica četvrtog razreda Gimnazije „Visoko“, Ilma Kazaferović.
Četiri godine su dijelili ista ili različita mišljenja, naučili mnogo toga, doživjeli zajedno najljepše trenutke i poslije četiri godine će svako nastaviti dalje svojim putem. U razgovoru sa učenicima saznali smo da većina njih želi otići van granica Bosne i Hercegovine, ali i da će mnogi od njih ostati ovdje, zadovoljni mogućnostima koje im domovina pruža.
Aida Selimović, učenica četvrtog razreda bira da ostane u Bosni i Hercegovini.
„Ostati u Bosni i Hercegovini ne nudi mnogo mogućnosti, nudi dvije – ili biti prosječan i živjeti životom kojim je rijetko ko zadovoljan, ili pak biti najbolji u onome šta radimo i dospjeti do samog vrha. Otići van Bosne i Hercegovine nudi mnogo mogućnosti čega su mladi svjesni. Nas mladih na desetine je pred velikom odlukom da li otići ili ostati. Budućnost imamo svuda, sami je biramo i stvaramo, ali činjenica je da na temeljima nečega moramo početi. Ja biram da ostanem. Iskreno, volim sve ono što mi je pruženo ovdje. Jednog dana možda odem van naših granica, ali kao predstavnik svoje države i kao gost u drugoj državi“, rekla je Aida.
Mnogo učenika koji su boravili jedan period van granica Bosne i Hercegovine imaju priliku nastaviti sa školovanjem u tim državama u kojim su boravili, ali njihova ljubav prema domovini je jača. Smatraju da će vjerovatno ponovo nekada otići u te države, ali samo kao gosti.
Ajla Redžić, također maturantica gimnazije, govori za Udar da je mnogo razmišljala o tome da li da ostane, ili ode iz BiH. Ona ima priliku da ode u Njemačku. Odlično poznaje njemački jezik i tamo bi mogla studirati. Ipak, Ajla je odlučila da ostane u BiH i upiše fakultet u Sarajevu.
„Boravila sam u Njemačkoj 3 mjeseca, u tom periodu sam i dobila ponudu da školovanje nastavim tamo, no i tada nisam bila baš zainteresovana za to. Tamo je puno drugaciji način života, ljudi imaju svoju rutinu i ne žive život kao mi u BiH. Meni je bilo lijepo tamo, ali naravno na to vrijeme provedeno u Njemačkoj sam gledala kao na odmor. Nisam osoba koja sebe može zamisliti da radi, ili studira negdje van BiH. Mnogo volim svoju domovinu i smatram da se ovdje itekako može i raditi i studirati“, kaže Ajla.
Ona smatra da nigdje nije lako ići na fakultet i da sve sa sobom nosi određenu težinu.
Previše ljudi odlazi iz BiH, kaže ona, i time se ne doprinosi državi.
„Očekujemo neke promjene, a sami ne mijenjamo ništa. Pored toga što volim živjeti ovdje, volim i posebnost ljudi u ovoj državi. Ne postoji ovakav način života nigdje drugo. Ja želim da studiram ovdje i da ovdje radim posao koji volim. Moje mišljenje je da trebamo ostati, naravno teško jeste, to ne poričem, ali uvijek se vrijedi boriti za svoje“, rekla je učenica četvrtog razreda, Ajla Redžić.
Učenik pedagoškog izbornog područja, Bakir Alijagić želi otići van, prvestveno radi našeg licemjernog društva, zatim radi korupcije i teškoće pri pronalasku kvalitetnog zaposlenja.
„Imam devetnaest godina, maturant sam Gimazije „Visoko“ i protekle četiri godine sam bio aktivan član nekoliko nevladinih organizacija, Asocijacija srednjoškolaca u BiH, Crveni križ, Mladi volonteri i tako dalje. Također, ostvario sam i dodir sa mnogim organizacijama kroz seminare, razmjene i treninge u koje sam bio uključen. Odnos vlasti prema stanovnicima BiH je uvreda na intelekt istih te smatram da svaka obrazovana osoba treba da napusti ovu zemlju i ode negdje gdje će biti cijenjena, prihvaćena i zaštićena“, poručio je Bakir.
Teško je svakako. Posebno ako država ne pruža podršku u bilo kojem segmentu. Ne treba postojatai razlog da odustanemo, nego se trebamo uvijek boriti za naše ciljeve, jer će se sigurno isplatiti. Možemo poželjeti sreću svim maturantima, ali i budućim generacijama bez obzira da li otišli van granica Bosne i Hercegovine ili ostali ovdje.
(portal-udar.net)
