Rješavanje romskih pitanja: Sa politikom ili oko politike

Na nedavnom skupu aktivista Programa za Integraciju Roma, na kojem su učešće uzeli predstavnici civilnog sektora sa Zapadnog Balkana i Turske, u organizaciji Roma Initiatives Offica, dio rasprave se vodio i oko političkih pristupa rješavanju romske problematike u ovim zemljama. Iako niko ne spori veliki značaj NVO sektora kao korektiva društva koji treba da izdejstvuje političke promjene, razlike su se pokazale u pristupima politici. Jedni smatraju da bez istinske saradnje sa vlašću odnosno političkim partijama nema promjena dok dio još uvijek smatra da nevladin sektor, uz podršku međunarodne zajednice, može da izvede krucijalne stvari.

Dervo Sejdić, potpredsjednik organizacije Kali Sara iz Sarajeva smatra da je za romsku zajednicu izuzetno važno da se pored saradnje sa međunarodnom zajednicom okrene prema domaćim politikama. „To  je jedini način da se promijeni ili bar poboljša stanje. Lijeve partije imaju nešto više senzibiliteta prema manjinskim pitanjima tako da je u ovom trenutku važno sa njima ostvariti kontakte kako bi zastupali romske probleme. Inače, ambasadori, visoka politika…, to se mijenja i često različiti međunarodni predstavnici na istoj funkciji nemaju isti odnos prema problemima u BiH, pa tako i romskoj problematici“, rekao je Sejdić.

Dervo Sejdić, koji je dobio spor pred sudom u Strazburu „Sejdić-Finci protiv BiH“, zbog uskraćivanja političkih prava nacionalnih manjina u BiH, ističe da romska zajednica mora više da se mobilizuje i da ima strategiju. Bez koordiniranog djelovanja, kako kaže, nema ništa. „Bilo je primjera da nam kažu – glasali ste za njega, neka vam vam sada on rješava probleme. Tu treba biti oprezan i zato moramo strateški djelovati. Ja nisam za formiranje romske političke partije. Efikasnije je uticati na politiku preko romskog NVO sektora. Ta partija bi stvorila određeno neprijateljstvo prema srpskim i bošnjačkim partijama, a možda čak i lijevim. A nas nema toliko da možemo to izdržati. Takođe, ja jesam za to da se uključimo u političke partije, ali da tamo zastupamo i prava Roma. To do sada uglavnom nije bio slučaj“, rekao je Sejdić.

I Dalibor Tanić, glavni i odgovorni urednik Romskog portala UDAR smatra da lijeve partije imaju snažniji osjećaj prema ljudskim pravima, pa tako i pitanjima romske zajednice, ali smatra da one ne trebaju da imaju bezuslovno podršku nego treba razgovarati i vidjeti ko će istinski prihvatiti borbu za prava Roma.

„U razgovoru sa faktorima vlasti, pa i tim političkim partijama, važno je pažnju usmjeriti i na zakodavnu i na izvršnu vlast. Nije se moguće uvijek usmjeriti samo na Rome, već rješenja treba tražiti u mnogim srodnim oblastima koja se tiču i drugih građana, jer ima dosta zajedničkih problema. Tako se stvara širi front“, rekao je Tanić.

Albert Memeti iz Romalitico iz Skopja smatra da za Rome u Makedoniji nije rješenje uključivanje u politički život. „Nas ne interesuje da li je vlast ili opozicija, da li su lijevi ili desni. Važno je da zastupaju interese romskog naroda. Na prošlim izborima postojala je liga 3 romske organizacije koja je skupljala potpise za izbore. Politika se uplašila da nismo nova politička partija. Ali nismo. To je bila podrška za neke kandidate iz drugih partija koji će se boriti za naše interese. Mi kao Liga samo posmatramo i vršimo monitoring, a onda tražimo od politike da reaguje ili ispravi“, rekao je Memeti.

Dva poslanika romske nacionalnosti su članovi turskog parlamenta, rekla nam je Gülçin Aktunç, članica organizacije Zero Discrimination iz Istanbula. „Jedan je iz vlasti i jedan iz opozicije. Kada imaju priliku skreću pažnju na probleme Romske populacije. A jedan od najvećih problema je legalizacija romskih naselja. U Istambulu su napravljeni pomaci, ali je osnovni problem što Romi nisu vlasnici zemlje gdje su njihove kuće, tako da je rješenje isključivo na državi hoće li to legalizovati“, rekla je ova aktivistica.

Aktunç je navela da je turska vlada 2016. godine donijela Strategiju za rješavanje problema Roma i Plan akcije za Rome koji su najviše fokusirani na zapošljavanje i zdravstvene usluge. „Međutim, ono što Tursku razlikuje od Balkana i istočne Evrope je što mi nemamo u NVO sektoru podršku Evropske unije, a i pritisak na državu za rješavanje problema Roma nije izražen jer je Turska u centru pažnje zbog krupnih geopolitičkih stvari. U Turskoj ne postoji budžet za rješavanje problema Roma, jer po mnogim stvarima nema etničkog dijeljenja (svi su Turci – op. aut), tako da je teško utvrditi broj i stvarne potrebe Roma“, rekla je Gülçin Aktunç.

Ervis Čota, predstavnik Omladinske organizacije Roma i Egipćana iz Albanije kaže da u Albaniji nema predstavnika romske zajednice u politici. „Vlada održava konsultativne sastanke sa civilnim sektorom. To je naročito važno za formiranje budžeta i na to romska zajednica utiče. Jedan glas u parlamentu ne može promijeniti ništa. Cilj Romske i Sintske zajednice nije jedan poslanik u parlamentu, nego promjena i podrška“, rekao je Čota.