Bosanski
Obrazovna nejednakost je važan i sveprisutan društveni problem koji je u javnom diskursu zanemaren, a kojem donositelji odluka često pristupaju birokratski i administrativno, bez ulaganja stvarnih napora koji bi doveli do promjene, odnosno nediskriminacijske kulture i paradigme. S tim se u Hrvatskoj posebno suočavaju romska djeca čiji obuhvat predškolskim odgojem iznosi tek 31 posto, dok je u općoj populaciji on čak 83 posto. O problemu predškolskog obrazovanja marginaliziranih skupina razgovaramo sa Elizabet Takač iz Romskog resursnog centra iz Darde, voditeljicom projekta „Igraj se i uči„ usmjerenog na veće uključivanje romske djece u predškolski odgoj.
Romski resursni centar i Nansen dijalog centar iz Osijeka u suradnji s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti Osijek organizirali su sredinom lipnja Okrugli stol na temu “Prevencija i odgovori na obrazovnu nejednakost na razini ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja”. Što su bili glavni motivi i ciljevi organiziranja ovog skupa ?
Cilj okruglog stola bio je otvoriti dijalog o problematici obrazovnih nejednakosti na razini ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s ciljem dobivanja kvalitetnog uvida u izazove i potencijalna rješenja. Željeli smo razgovarati o trenutnoj problematici u Dardi, ali i u Hrvatskoj po pitanju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Činjenica je da ne idu sva djeca u predškolske ustanove zbog čega se mogu pojavljivati poteškoće u daljnjem školovanju. Ovim skupom željele su se iznijeti poteškoće koje postoje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te se osvrnuti na nacrt izvještaja Unapređenje pravičnosti i uključivog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja: analize i preporuke, te su sudionici mogli i sami dati svoj doprinos na preporuke koje su predstavljene, a mogu unaprijediti samu praksu i uključenost djece u vrtić.
Kakvo je stanje obrazovne (ne)jednakosti u našem društvu, posebno kada su u pitanju romska djeca ? Što su pokazali radovi, istraživanja i analize koji su prezentirani na skupu ?
Prema podacima Eurostata iz 2022. tek 70,3% četverogodišnjaka u Hrvatskoj pohađa sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u odnosu na 93,8% u Europskoj uniji. Kada govorimo o romskoj nacionalnoj manjini, prema Nacionalnom planu za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, u dobi od 3-6 godina svega je 31,1% djece obuhvaćeno predškolskim odgojem i obrazovanjem što nam ukazuje na postojanje problema odnosno određenih prepreka prilikom uključivanja djece romske nacionalne manjine. Većina sudionika se slaže da je obrazovna nejednakost važan i sveprisutan društveni problem koji je u javnom diskursu zanemaren, a kojem donositelji odluka često pristupaju birokratski i administrativno, bez ulaganja stvarnih napora koji bi doveli do promjene, odnosno nediskriminacijske kulture i paradigme.
POTREBNA JE PROMJENA KULTURNE PARADIGME
Osim romske djece koja su nedvojbeno najugroženija po ovim pitanjima da li su analize ukazale i na ugroženost nekih drugih skupina djece odnosno njihovu osujećenost u adekvatnom predškolskom odgoju ?
Tijekom projekta smo imali više korisnika i premda većinom jesu romska djeca, imali smo priliku raditi s djecom čiji su roditelji korisnici zajamčene minimalne naknade. To su većinom roditelji koji ne rade, stoga njihova djeca nemaju mogućnost pohađanja predškolske ustanove, što može rezultirati nedostatku kompetencija potrebnih za osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje.
Na skupu je prezentiran projekt „ Igraj se i uči„ kojeg ste vi voditeljica . Koji su glavni sadržaji i rezultati tog projekta ?
Na skupu smo prezentirali Studiju slučaja koja je nastala u okviru realizacije projekta, koji se inače provodi uz financijsku podršku Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova – finanacijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora. Studija je izrađena u sklopu aktivnosti alternativnog privremenog predškolskog programa i u nju smo uključili napredak djece. U projekt su uključena romska ali i ne-romska djeca koja su bila u projektu, ali smo analizirali i okruženje iz kojih dolaze, prije svega obitelj, kulturološka obilježja te javne politike na nacionalnoj i lokalnoj razini. Učitelji u OŠ Darda, zaposlenici u programu pomoći u učenju i volonteri kroz rad sa učenicima primjećuju izraziti nedostatak osnovnih vještina (motoričkih, socio-emotivnih, životnih) i osnovnih znanja koje djeca inače savladavaju vrtićkom programu.
Različite studije pokazuju važnost vrtićkih programa, koji nažalost u Hrvatskoj još nije obavezan i nije omogućen svoj djeci. Kampanje usmjerene na isticanje važnosti obrazovanja uglavnom obuhvaćaju obvezno osnovnoškolsko i još uvijek neobvezno srednjoškolsko obrazovanje, a kampanje koje se tiču romske djece (npr. Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027.) fokus stavljaju na završetak osnovnoškolskog i srednjoškolsko obrazovanje. Trenutno su u vrtić u Dardi zbog nedostatka kapaciteta vrtića uključena djeca čiji su roditelji u trenutku upisa djece bili zaposleni, pa tako djeca nezaposlenih roditelja, a time djeca roditelja najčešće slabijeg imovinskog statusa, uključujući prije svega djecu romske nacionalnosti, ne ostvaruju mogućnost pohađanja ranog i predškolskog odgoja iako naše analize i istraživanja pokazuju interes roditelja za uključivanje njihove djece u vrtićke programe.
INTEGRACIJA KAO DVOSMJERAN PROCES
Osim smanjivanja nejednakosti projekt teži i boljoj integraciji romske djece. Kako se integracija odvija, koje su poteškoće i kakvu bi podršku šire društvo trebalo pružiti ?
Kako bi postigli kvalitetnu integraciju u njoj trebaju sudjelovati i grupe koje se žele integrirati u društvo, ali i društvo koje želi integrirati manjinsku skupinu treba omogućiti njihov ulazak u društvo. Djeca nemaju problem sa integracijom što smo uvidjeli na aktivnostima u koje smo uključili i postojeće vrtićke skupine. U našem društvu su odrasli ti koji trebaju težiti ka integraciji i omogućiti sljedećim generacijama da žive u skladnijem i tolerantnijem društvu. Za početak bi trebali svi osvijestiti kod sebe iz kojih pozicija krećemo, koje privilegije imamo ili nemamo, jer svi svakodnevno idemo iz pretpostavke da ono što mi znamo i što mi imamo imaju i znaju i drugi. Veliko nerazumijevanje za druge i potreba da namećemo svoje obrasce ponašanja stvara otpor prema onima na koje se vrši pritisak. Za integraciju se svi trebaju prihvatiti i zadržati svoj dio identiteta, ono što se kod nas zove integracijom je prisila da se jedna strana odrekne svoga identiteta i preuzme drugi kako bi se uklopio. To nije integracija.
Skup je organiziran u suradnji s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku. Koliko je značajna ta suradanja s institucijama znanosti i visokog obrazovanja u rješavanju ovih problema ? Kakav su iskustva i ima li budućih planova ?
Suradnja s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti se pokazala iznimno bitnom. Kao institucija koja priprema buduće stručnjake za rani i predškolski odgoj i obrazovanje ima jedinstvenu priliku imati stvarnu sliku sa terena. Za stvarne i ozbiljne pomake i poboljšanja suradnja je ključna i to suradnja sa različitim dionicima. Mi smo udruga koja radi u zajednici i imamo iskustvo u tome dok Fakultet ima akademsku i znanstvenu pozadinu koja nama pomaže u razvijanju naših aktivnosti.
NUŽNOST MULTIDISCIPLINARNOG PRISTUPA
Koje su preporuke skupa ? Kako dalje unapređivati pravičnost i uključivosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj ? Što su glavni problemi i prepreke i što bi trebale biti prioritetne akcije u budućnosti ?
Glavni zaključak skupa je da je problem sustavni i višestruki te kako su se iznijele poteškoće iz različitih perspektiva, stručnosti i samog stanovništva za promjenu svi trebaju zajedničkim snagama raditi na otklanjanju poteškoća s kojima se susrećemo. Nije dovoljno da jedna strana iliti struka rješava probleme jer neće rezultirati znatnim poboljšanjem, a trenutno svi radimo na rješavanju posljedica umjesto na rješavanju uzroka problema, odnosno uzoraka jer nije jedan u pitanju.
Imate li međunarodnu suradnju i projekte i da li neka europska iskustva i prakse kada je u pitanju unapređivanje većeg i boljeg predškolskog obuhvata djece marginaliziranih skupina mogu biti od pomoći ?
Uključili smo se u ENAR- European Network Against Racism, kako bi se povezali sa inozemnim organizacijama koje rade slične aktivnosti kao mi. Trenutno privodimo kraju ovaj projekt te smo okrenuti ka susjednim državama s kojima pokušavamo ostvariti suradnju kako bismo razmijenili iskustva i alate koje koristimo u samom radu te usporedimo uzroke problema koje mi imamo i koje oni imaju.
Stalno donosimo neke nacionalne, strateške planove i programe za Rome, ali u pravilu njihova realizacija značajno zapinje? Gdje vidite glavne uzroke tog stanja?
Glavni uzrok stanja je u tome što se preporuke koje su donesene većinom estetske prirode, a ne ulaze u dubinu problematike te se preporuke ni ne provode. Nije jasno definirano tko je nadležan i koji su rokovi tako da to sve ostane na papiru jer u Hrvatskoj se ne držimo ni onoga što je zakonski određeno, a kamoli onda preporuka.
Što Romski resursni centar iz Darde na ovim pitanjima dalje planira ?
Planiramo ostvariti veću suradnju sa sličnim organizacijama iz regije, razvijati dalje aktivnosti usmjerene alternativnim prijelaznim programima, jačati kompetencije djece, ali i osnaživati roditelje u njihovoj ulozi, jačati i širiti suradnju sa obrazovnim ustanovama, te smo u procesu razvijanja metoda usmjerenih za edukaciju budućih i postojećih stručnjaka u odgojno obrazovnom sustavu.
