Problemi Roma detektovani kroz pisanja Udara – ŠTA DALJE?

Teški ekonomsko-socijalni uslovi življenja godinama već prate romsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti, nedovršeno stambeno zbrinjavanje, nizak stepen obrazovanja, nezaposlenost i nekonkurentnost na tržištu rada i mala politička participacija – ključni su problemi koje je identifikovao i portal Udar kroz seriju novinarskih istraživanja i brojne razgovore sa Romima i Romkinjama širom zemlje. Povrh svega, ili prije svega, i dalje su duboko ukorijenjeni i rašireni stereotipi, predrasude i diskriminacija, što drastično otežava ostvarenje prava, a odgovor institucija sistema je ograničenog dometa. Na dugogodišnje sistemske probleme nadovezali su se i novi – masovno iseljavanje iz zemlje nije zaobišlo ni Rome. U bijegu od opšte ekonomske i političke krize, dodatno zaoštrene panedmijom Covida, romska zajednica u BiH je prepolovljena, a portal Udar je kroz svoja istraživanja otkrio i gotovo potpuno nestajanje cijelih romskih naselja i zajednica. Brojne lične priče i iskustva, koje su dijelili sa novinarima Udara, jasno oslikavaju težinu života Roma.

“Doživio sam diskriminaciju u obrazovnom sistemu, prilikom zapošljavanja, u oblasti zdravstvene zaštite, u političkom djelovanju i predstavljanju”, kazao je portalu Udar Rustem Abazi iz Sarajeva. U ovoj jednoj jedinoj rečenici Abazi je sasvim jasno sažeo širinu i težinu problema sa kojima se suočavaju Romi i Romkinje u Bosni i Hercegovini. Turobnu stvarnost oslikavaju i svjedočenja brojnih Rustemovih sunarodnika.

Džemal Zahirović nam je kazao da je doživio diskriminaciju u osnovnoj i srednjoj školi u Bugojnu. Početkom školovanja svi su ga izbjegavali jer je tamnijeg tena i tukli su ga. Uvijek je sjedio sam u zadnjoj klupi.

Emrah Biberović iz Bijeljine ne vidi budućnost u BiH. Uskraćen mu je pristup obrazovanju. „Očekivao sam da ću da završim srednju školu, međutim nisam je ni upisao. U osnovnu sam krenuo sa deset godina i završio je sa 18.  I kad sam htio u srednju, rekli su da ne može zbog godina i tražili su da se plati” – kazao je Emrah.

Jasmin Pandžić iz sela Malo Čajno kod Visokog nam je skrenuo pažnju na problem sa policijom. „Mi u našem selu imamo problem i s policijom jer radimo sa sekundarnim sirovinama. Kada dođe vrijeme da se pali bakar, moramo se kriti, policija zapisuje. A to je posao koji radimo, jer živimo od toga”.

Borba protiv diskriminacije Roma je postala verbalni standard koji rabe i političari i razne društvene intistucije, a posebno NVO sektor. No, verbalno je jedno, a praksa drugo. Jasminka Džumhur, ombudsmenka BiH je rekla za Udar da je Ured Ombudsmena BiH otvoren za prijavljivanje kršenja ljudskih prava i diskriminacije građana romske nacionalnosti. Međutim, takvih prijava je malo zbog nižeg obrazovnog statusa Roma te bi NVO kroz projekte, ali i volonterske aktivnosti, trebao da vrši monitoring i bude na usluzi građanima prilikom ovakvih stvari. Ipak, kako je rekla ombudsmenka, vlast (pravosudna i izvršna prije svega) ovdje ima primarnu odgovornost i trebala bi uspostaviti efikasniji sistem provjere i rješavanja ovih problema. U BiH postoji i nekoliko medija, među kojima je i portal Udar, koji informišu o problemima diskriminacije i trebalo bi im obezbijediti podršku kako bi ukazali ili razotkrili ovakve slučajeve.

Stanje nikad gore, iz državnog budžeta ni marke

Stambeno zbrinjavanje, pristup obrazovanju i zdravstvena zaštita ključni su problemi sa kojima se suočava romska zajednica već deceniju unazad. U godini za nama, kriza je dodatno eskalirala sa pandemijom korona virusa, a ekonomska i politička kriza dodatno su zaoštrile stanje na terenu.

-Situacija je nikad gora. Nikada, odgovorno tvrdim, ljudi nisu bili u većoj potrebi, čak ni poslije rata, kao sada – kazao je za Udar Mujo Fafulić iz Centra za podršku Romima „Romalen“ Kakanj.

Kuda i kako dalje? S kojim resursima i snagama?

Bosna i Hercegovina nije usvojila budžet za prethodnu godinu, odnosno cijela 2021. je na osnovu odluke Vijeća ministara protekla u privremenom finansiranju, što je posljedično rezultiralo činjenicom da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nije izdvojilo ni jednu jedinu marku za realizaciju akcionih planova u oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite Roma. Isti scenario je na djelu i danas – državni budžet za 2022. još nije usvojen. Uz podatak da već dvije godine nema budžeta za Rome, treba reći i da se ušlo u drugu godinu kako nije usvojen ni Akcioni plan za društvenu inkluziju Roma za period 2021-2025, iako je sačinjen još 2020. godine.

– Prije više od godinu dana upućen je nadležnim institucijama kako bi dale svoje mišljenje. Procedura prikupljanja mišljenja trajala je do januara 2022. Izrađena je procjena uticaja propisa, te je upućen Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara BiH na davanje mišljenja na sveobuhvatnu procjenu te je spreman za slanje na razmatranje Vijeću ministara – navode iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.

U nedostatku novca iz državne kase i dok traju razmatranja i prikupljanja mišljenja na državnom vrhu, nadležnosti i odgovornost za rješavanje problema se spuštaju na niže institucionalne nivoe vlasti.

Zdravstvena zaštita dugoročan izazov

Zdravstvena prava su regulisana entitetskim zakonima o zdravstvenoj zaštiti i zakonima o zdravstvenom osiguranju, odnosno zakonima Brčko Distrikta. Zbog podijeljene nadležnosti i konstantnih administrativnih barijera ne postoje precizni i objedinjeni institucionalni podaci koliko ukupno Roma i Romkinja u BiH ima zdravstvenu sigurnost. Ovim problemom se intenzivno bave romska udruženja. Udruženja Kali Sara raspolaže nezvaničnim podacima da je u BiH zdravstveno osigurano oko 70% romske populacije. Problem pristupa zdravstvenoj zaštiti posebno je postao vidljiv tokom pandemije korona virusa.

“Romi imaju jednake mogućnosti za vakcinaciju kao bilo ko u Republici Srpskoj, nevezano za to da li imaju zdravstvenu zaštitu. Vakcinacija je otvorena za sve ljude koji imaju prebivalište u Republici Srpskoj – kaže dr Jela Aćimović, epidemiolog Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

“Važno je reći da je Federalno Ministarstvo zdravstva kroz naredbu insistiralo na formiranju mobilnih timova koji bi se bavili imunizacijom specifičnih grupa, a koji bi odlazili i u udaljena područja kako bi učinili vakcinu što dostupnijom. Svaka osoba ima pravo da bude vakcinisana bez obzira na status zdravstvenog osiguranja“ – kaže pomoćnik ministra zdravstva Federacije BiH Goran Čerkez.

„Nismo trenutno vodili nikakve evidencije o specifičnim grupama, populaciji poput Roma, ili na primjer migranata“ – kazao je Čerkez za Udar.

Iskustva sa terena za Udar je u novembru prošle godine podjelila Snježana Mirković, predsjednica Udruženja “Romani ćei- Romska djevojka” iz Prnjavora.

“Kod nas je jako mali broj Roma vakcinisanih i to su većinom ljudi koji rade negdje, pa su s firmom išli da se vakcinišu. To je svega nekih desetak ljudi. Romi su uplašeni, ne znaju kome da vjeruju, jer kruže razne priče. Čuli su da su neki oboljeli i nakon vakcinacije pa su neodlučni, iako im pokušavamo objasniti da čak i ako dobiju Covid da će lakše proći ako su vakcinisani“ –kaže Mirković.

Međutim, krajem godine romske NVO organizacije su, u velikoj mjeri i nakon pisanja Udara i iniciranja aktivnosti, pojačale aktivitet na promociji vakcinacije. Akcije u romskim  zajednicama u Prijedoru, zahvaljujući Udruženju Roma Prijedor kao i u Bijeljini, kroz akcije udruženja Siguran korak, su rezultovale jačanjem svijesti i pojačanim intenzitetom vakcinacije građana romske nacionalnosti.

Zdravstvena zaštita Roma, pogotovo specifično ranjivih grupa poput novorođenčadi, trudnica i žena, ostaje veliki izazov, imajući u vidu da je ostvarenje prava na zdravstvenu zaštitu povezano sa problemom upisa u matične knjige na osnovu čega se izdaju identifikaciona dokumenta kao uslov svih uslova za ostvarenje bilo kakvih prava. Kantonalne i entitetske zdravstvene vlasti pružaju mogućnosti zdravstvenog osiguranja svim građanima romske nacionalnosti bez obzira na radni status, pa čak i (ne)prijavljenost na biroe za zapošljavanje. No, odziv nije potpun. NVO sektor bi trebao intenzivnije raditi na promociji prijavljivanja na zdravstveno osiguranje i nuditi pomoć, posebno onima koji su apsolutno neobrazovni, da ostvare svoj status.

„Najefikasnije mjere su one koje se tiču obrazovanja, jer obrazovan čovjek, bez obzira koje je nacije, on će se lakše snaći i lakše će obezbjediti sebi uslove za život. Romi su i dalje bez posla, zdravstveno su neosigurani, uskraćena su im mnoga prava, ne znaju ostvariti svoja prava iz razloga što nisu obrazovani. A u obrazovanje je najmanje uloženo“ – upozorio je u razgovoru za Udar dugogodišnji romski aktivista Nedžad Jusić.

Obrazovanje u lavirintu nadležnosti

I u rješavanje problema obrazovanja Roma vlasti su krenule u već dobro poznatom maniru – analize i  strategije na državnom vrhu, pa spuštanje odgovornosti na niže administrativne nivoe, a sve u skladu sa dejtonskom strukturom. Tako je Vijeće ministara usvojilo Okvirni Akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma i Romkinja u BiH 2018-2022, te preporučilo entitetskim i kantonalnim ministarstvima obrazovanja i prosvjete da revidiraju i svoj zakonski okvir. U konačnici se stiglo do toga da je u Republici Srpskoj usvojeno osam propisa  uključujući i Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina, Pravilnik o vaspitanju i obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina i Pravilnik o dvojezičnom ostvarivanju vaspitno-obrazovnog rada i rada na jeziku nacionalnih manjina. U Federaciji BiH su obrazovne politike u nadležnosti kantona, pa je na kantonalnom nivou odnosno u šest kantona gdje su nastanjeni Romi (USK, TK,ZDK, HNK, KS, SBK) donijeto ukupno  30 zakona, a u Brčko Distriktu tri. Efekti ovih administrativnih mjera na terenu i dalje su upitni. Razlog, između ostalog, i finansiranje. Budžeti ministarstava obrazovanja nedostatna su za obimniju i efektivniju obrazovnu inkluziju.

Najviše je urađeno u Tuzlanskom kantonu, udruživanjem institucija i nevladinog sektora. Naime, Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona dalo je saglasnost, Grad Tuzla dio finansijskih sredstava, a udruženje Romski obrazovni fond provodi program obrazovne inkluzije. Slična tripartitna partnerstva bi mogla biti osnov za razvoj edukacije i u drugim sredinama BiH.

„Trenutno imamo oko 90 učenika koji pohađaju srednju školu na području Tuzlanskog kantona. Imamo 600 učenika koji pohađaju osnovne škole, i trenutno imamo deset studenata Roma. Prošle godine ih je četvoro diplomiralo“ – podaci su Ministarstva obrazovanja TK.

„Ovaj isti model smo iz Tuzlanskog kantona prenijeli na Zeničko-dobojski kanton, i u kratkom vremenu smo uspjeli da u ovoj akademskoj godini imamo tri učenice koje smo uspjeli upisati na univerzitet“ – kaže Jusić.

Kabineti u kojima se kroje politike i budžeti daleko su od životne realnosti. Ljudi u potrebi prvo će za pomoć pokucati na najbliža vrata. Tako je značajan dio svakodnevnih problema Roma zakucao na vrata i najnižih nivoa vlasti – lokalnim zajednicama.

„U budžetu Općine Centar Sarajevo svake godine se planiraju sredstva namijenjena stimulisanju učenika Roma na redovno pohađanje nastave. Svakom učeniku se dodjeljuje 100 KM. Ukupno izdvojena sredstva za ovu namjenu za 2000. godinu su iznosila 8.500 KM, za 2001. godinu 8.100 KM, a za 2022. je planirano 10.000 KM“ – kazali su portalu Udar iz kabineta Srđana Mandića, načelnika Općine Centar Sarajevo.

Općina Centar je za 2022. godinu planirala 70.000 KM za nabavku udžbenika, đačkih torbi i školskog pribora za sve prvačiće, gdje podršku ostvaruju i učenici romske populacije.

„Svake godine, u skladu sa Pravilnikom o dodjeli stipendije ‘Prof. dr. Husein Kulenović’ učenicima i studentima, provodi se stipendiranje učenika srednjih škola i studenata, a pravo na istu ostvaruju i aplikanti romske populacije. Za ovu godinu je planirano 625.000 KM. Od 2014. godine u budžetu se izdvajaju sredstva za podršku projektima obrazovnih ustanova, koji se odnose na prekvalifikaciju/dokvalifikaciju i vanredno školovanje nezaposlenih osoba, a prednost u ostvarivanju prava imaju pripadnici nacionalnih manjina“ – navodi Općina Centar, uz podatak da je za ove svrhe prošle godine izdvojeno 30.821 KM, a plan za 2022. godinu je 30.000 KM.

Lokalne mogućnosti i pristupi

Grad Bijeljina je do sada izdvojio 400.000 KM za stambeno zbrinjavanje Roma kroz program socijalnog stanovanja, u kojem je učestvovao i švajcarski Karitas (400.000 KM) i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice sa ranije izdvojenih 200.000 KM.

„Jedna zgrada sa šest stanova je već useljena, druga treba da bude useljena u martu ove godine, a Grad Bijeljina ima obezbjeđena sredstva i za gradnju treće zgrade, koja bi trebala početi u septembru. Iz Ministarstva nije bilo grant podrške prošle godine, vidjećemo hoće li ih biti ove, ali Grad Bijeljina je dugoročno opredjeljen za nastavak podrške Romima – kaže za portal Udar Ljubiša Stanišić, načelnik Odjeljena za društvene djelatnosti Grada Bijeljina.

Iz Bijeljine dolazi i dobar primjer integrativnog pristupa rješavanju problema Roma.

Mi smo već započeli projekat koji podrazumjeva integrativni pristup – rješavanje i stambenog zbrinjavanja i problema zapošljavanja. Sa Udruženjem Otaharin smo osnovali socijalno preduzeće Agroplan – proizvodnja organske hrane, gdje zapošljavamo Rome. Preduzeće se nalazi na istoj lokaciji gdje su i zgrade socijalnog stanovanja. Također, za 2022. godinu, kao i za prethodne godine, imamo obezbjeđen dio gradskog budžeta za stimulisanje obrazovanja romske djece, u smislu da će sva romska djeca koja pohađaju osnovnu školu imati besplatnu školsku užinu, a ove godine po prvi put gradonačelnik je najavio i besplatne udžbenike za svu romsku djecu. Prvi put ove godine smo uveli u budžet grada i stavku za realizaciju Akcionog plana za rješavanje problema Roma, u iznosu od 10.000 KM. Da li je ovo dovoljno? Potrebe su svakako veće, i nije dovoljno. S druge strane, opredjeljenje gradske uprave je jasno i mi ćemo nastaviti sa programima podrške koliko god smo u mogućnosti“ – poručuje Stanišić.

Lokalne zajednice nemaju eksplicitnu nadležnost u oblasti zdravstva ili obrazovnih politika, ali se određena sredstva izdvajaju kroz sektore socijalne zaštite. Pravo na ovu pomoć polažu i pripadnici romske populacije.

„Iz budžeta Općine Centar Sarajevo tokom 2021. godine na projekte iz nadležnosti Odsjeka za socijalnu zaštitu  utrošena su sredstva u iznosu od 1.102.816,44 KM. Prema Prijedlogu budžeta za 2022. godinu za realizaciju projekata putem Odsjeka za socijalnu zaštitu planirana su sredstva u iznosu od 1.317.350,00 KM“ – kazali su za Udar iz kabineta načelnika općine.

Politička participacija na margini

Uz borbu za bolju društvenu inkluziju, Romima nedostaje i vidljiva pozicija unutar partikratije konstitutivnih naroda. Dio političkih partija ima Rome kao članove, a neki građani romske nacionalnosti su zahvaljujući učešću na listama stranaka ušli u lokalna vijeća ili skupštine. Jedan broj Roma je dobio mandat u opštinskim skupštinama/vijećima kao predstavnici nacionalnih manjina zahvaljujući pozitivnoj izbornoj regulativi koja se tiče nacionalnih manjina. Ipak, participacija Roma i Romkinja u političkom ambijentu Bosne i Hercegovine je zanemarljiva. S druge strane, izabrani kandidati su isključivo radili u interesu stranke, a malo, ili gotovo nikako u interesu Roma, gotovo jedinstven je stav romskih građana, NVO i drugih političkih aktivista romske nacionalnosti.

„Bez političke borbe i direktnog učešća u strukturama vlasti nema promjena. Mi nemamo još tako razvijenu političku svijest. Nažalost, u 99% slučajeva uposlenici u skupštinama slušaju svoje političke partije, odnosno svoju političku bazu. Bez obzira što dolazi od nevladinog sektora, malo ili nikako se ne uzima u razmatranje. Ali s druge strane, nevladine organizacije, samim tim i romske, su dobar poligon za političku partiju Roma. Iz nevladine organizacije, ljudi koji su ojačali svoje kapacitete mogu itekako efikasno da učestvuju u kreiranju politika“ – ocjenjuje Nedžad Jusić, nezavisni poslanik u Gradskom vijeću Tuzle, koji već skoro dvije godine zajedno sa svojim političkim i NVO kolegama romske nacionalnosti iz tuzlanskog kantona, ali i širom BiH, ispituje mogućnosti i efekte stvaranja romske partije.

Saša Magazinović, poslanik u Parlamentarnoj skupštinini BiH, inače član Socijaldemokratske partije kazao je u razgovoru za Udar da u stranci imaju i članova romske nacionalnosti, ali da ne vode preciznu evidenciju o etničkoj pripadnosti, osim za najviše nivoe gdje je potreban nacionalni ključ.

„Meni je malo neugodno govoriti o pravima konstitutivnih naroda, pa tako i pravima nacionalnih manjina, jer ja čip koji u glavi imam je da smo svi građani i da svi trebamo biti jednaki. Prebrojavanje i analiziranje kadrova stranaka u etničkoj i svakoj drugoj strukturi kod mene izaziva nelagodu. I to nije vezano za Rome nego za sve” – kazao je Magazinović.

Magazinović skreće pažnju i na realno stanje u političkoj areni.

“Moje iskustvo je da stvaranje stranaka nacionalnih manjina nema političku budućnost. Bilo je tih, ja bih rekao incidenata, pa se formirala stranka mladih, stranka žena… U izbornom sistemu kao što je bosanskohercegovački trebate jako mnogo glasova, jako mnogo energije i jako puno novca za rad na terenu da bi dobili jednog zastupnika, čak i u kantonalnom parlamentu. U tehničkom smislu to je jako složen zahvat, ali ne zato što su to Romi, već za sve”.

Audio: Saša Magazinović

Ipak, nije isto za sve. Ostaje činjenica da već punu deceniju nije sprovedena presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić i Finci“ odnosno Romi i dalje nemaju pravo da se kandiduju za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine. U toku su, po ko zna koji put, pregovori o izmjenama Izbornog zakona… Romi nisu u fokusu ovih izmjena.