Bosanski
Mnogi mladi u Bosni i Hercegovini imaju svoje sportske uzore. Lana Pudar, Džanan Musa, Jusuf Nurkić, Edin Džeko, Elmedina Muzaferija… Svaki uspjeh naših sportista kod mladih osoba stvara želju i volju za treniranjem i sportskim napredovanjem. Do najvišeg profesionalnog nivoa ne dolazi se samo talentom i napornim radom. Podrška lokalne zajednice od ulice u nekom gradu, pa sve do gradske uprave, entiteta, i naravno države su jako bitan segment uspjeha. Mnogi sportisti, kao i njihovi roditelji, su se odricali mnogo čega da bi pružili kvalitetniji ručak svom djetetu ili kupili dio sportske opreme koja mu je neophodna. Svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini trebali bi da imaju mogućnost otkrivanja naših talenata i da od početka počnu sa podrškom budućim šampionima i najboljim promotorima naše zemlje u svijetu.
Jedan primjer nevjerovatnog talenta koji se u početku izborio sa svi ovim nedostatcima je briljantna Bosanskohercegovačka plivačica Lana Pudar.
Lana i njen trener Damir Đedović su nam odgovorili na nekoliko pitanja koja se jednim dijelom odnose na gore navedene stvari.
Vi ste trenutno najuspješnija bosanskohercegovačka sportašica. Ostvarili ste, za jednu mladu plivačicu, fenomenalan uspjeh. Kako bi ga formulisali i opisali – talenat, upornost, roditeljska podrška, kvalitetni treneri, pomoć lokalne zajednice? Možda bi ste i izmjenili ovaj redosljed?
“Formula za uspjeh, ne samo u sportu ili plivanju, nego u svemu što radimo je vrlo jednostavna – vjera u sebe, naporan rad, upornost i strpljivost. Sve to, normalno, treba da prate i druge stvari, poput ovih koje ste u pitanju naveli. Jer sigurno je da bez podrške porodice, društvene zajednice, bez kvalitetnih trenera i nekih drugih faktora, teško da se može dostići vrhunski nivo”.
Mnogo ste truda uložili, mnogo odricanja. Ko i kako je ustanovio da imate veliki potencijal?
“Vrlo brzo nakon mog dolaska na prvi trening u školu plivanja, treneri su me prebacili
u plivački klub, tako da vjerujem da su odmah vidjeli da sam talentovana za plivanje. Sigurno da niko nije mogao pretpostaviti kako će se sve dalje razvijati, ali bez mojih trenera i njihovog pravilnog rada sa mnom i donošenja pravih odluka u pravo vrijeme, sasvim sigurno da ne bih postigla sve ove rezultate”.
Na početku Vaše karijere, koliko znam, niste imali neku veliku podršku. Trenirali ste u Mostaru, Trebinju, Sarajevu i Banjaluci. Koliko je lokalna zajednica na početku razumjela Vaše potrebe?
“Na samim počecima moje profesionalne karijere bilo je vrlo teško. To znaju najbolje iz mog matičnog kluba “Orka” i moja porodica. Kasnije, kada sam napravila prve ozbiljnije rezultate, krenula su i malo ozbiljnija ulaganja koja nam uveliko olakšavaju sva ova silna putovanja na pripreme, na koja sam prisiljena zbog nepostojanja olimpijskog bazena u mom gradu”.
U posljednje vrijeme Kanton Sarajevo i Grad Sarajevo su Vam povećali podršku, sponzori su takođe prisutni. Koliko vam sve to znači? Koje vrste je to bila potpora? Da li mislite da za buduće sportske talente država, entitet, kanton, lokalna zajednica treba da imaju neku vrstu „detektora“ koji bi od samog početka dao neku vrstu potpore talentu?
“Kao što sam maloprije rekla, kada napravite rezultat onda vas počnu podržavati i onda krene značajnija podrška. Kada sam ja u pitanju, zaista trenutno imam vrlo korektnu podršku sa više nivoa vlasti u našoj državi, jer su ljudi na odgovornim pozicijama prepoznali značaj i veličinu ovih rezultata. I na tome sam im od srca zahvalna. Kako se na ljestvici uspjeha penjete sve više, isto tako proporcionalno rastu i troškovi. Jer odlasci na plivačke kampove širom svijeta, pripreme i odlasci na velika takmičenja i sve drugo što to treba da prati, košta strašno puno. Ja sam uspjela da sa svojim rezultatima budem vidljiva i da mi ta vidljivost donese značajniju podršku, ali opet to ne bi trebalo da bude tako. Potreban je sistemski pristup finansiranju sporta, kako bi mladi talenti već u početku svoje karijere bili prepoznati i podržani na pravi način. I to je ono što u našoj državi najviše fali što se tiče sporta”.
Ovog ljeta se održavaju Olimpijske igre u Parizu. Pitanje za Laninog trenera Damira Đedovića se nameće samo po sebi – kako protiču pripreme i jedan dan treninga sa Lanom?
“Plan i program priprema je već odavno napravljen i pripreme teku svojim tokom. Najbitnije je da Lana bude zdrava i da sve ove pripreme prođu bez ikakvih povreda. Što se tiče dnevnog rasporeda treninga, sve opet ovisi o periodu i fazi priprema u kojoj se nalazimo. U principu, većinu dana u sedmici imamo dva treninga u vodi i jedan trening na suhom. Treninzi na suhom nekada podrazumijevaju fitness, a nekada neki kardio program, što opet ovisi o periodu priprema i za što se spremamo u tom periodu. Uglavnom, puno teškog i napornog rada jer je to jedini način da dođete do vrha i što je još puno teže, da se u vrhu zadržite” – kaže trener Đedović.
Lana se uspjela izboriti sa teškim i neizvjesnim počecima, a svojim talentom i uspjesima je obezbjedila i opravdava podršku koju trenuto dobija od sponzora, kao i od raznih nivoa vlasti. Podrška sportistima i talentima ne smije da se zaustavi. Lana kao i ostali uspješni sportisti zaslužuju svu potrebnu pomoć za ostvarivanje svojih ciljeva. Mnogi individulani sportovi nisu previše atraktivni za sponzore, tako da oni dolaze do izražaja samo kada sportista postane poznat i jako uspješan. Nije pravedno, ali je nažalost tako. A talenat nije besplatan. Ovi mladi ljudi su naši ambasadori kao i njhovi treneri. U njih se treba ulagati.
Tekst je preuzet od Mreže za izgradnju mira – “Snaga Lokalnog”
