Romi, dobri vjernici, ali nikada dovoljno dobri za svoje komšije

Danas je Kurban bajram, ili Hadžijski bajram. Veselje, radost i porodica na okupu. Prazniku se danas raduju muslimani širom svijeta, među kojima ima puno Roma, posebno u Bosni i Hercegovini. Islam među Romima sa Balkana, datire iz vremena od kako je ova religija došla na ove prostore. Ono što je i tada bilo poznato, ne razlikuje se puno od današnjice. Romi su bili (jesu i danas) dobri vjernici, ali izgleda, nikada dovoljno dobri za svoje komšije.

Dolazak Osmanskog carstva

Prvi dolazak Roma islamske vjeroispovjesti na područje Balkana, povezan je s osmanskom invazijom i uspostavom Osmanskog carstva u regiji tokom 14. i 15. stoljeća. Neki od njih bili su izravno uključeni u jedinicu vojske, ili kao obrtnici koji su služili vojsci obavljajući poslove koje ostatak vojske nije radio.

U to vrijeme, na Balkanu je već postojala romska zajednica koja je na ovom području bila nastanjena usljed ranijih migracija (počev od 11. stoljeća i, prema nekim autorima, još od 9. stoljeća). Osmansko carstvo dominiralo je na Balkanu preko 5 stoljeća te su ostavili izuzetan dojam u vidu kulture i historije ove regije.

Ovdje se vidi kako i tadašnje vlasti, ili oblici vladavine nisu imali probleme sa Romima, kada se radi o društvenoj koristi. Najbanalniji primjer današnjice  možemo izvući iz obrta kojeg su Romi na neki način prisvojili, jeste sakupljanje i rasprodaja sekundarnih sirovina.

Bez obzira na nacionalnost, ili etničku pripadnost, ukoliko su od Roma imali korist u vidu obavljanja poslova koje niko nije htio, ili su bili ispod časti, za Rome su bili savršeni.

Poslovi za „nas“ i „njih“

Ovaj fenomen se ne vezuje sa Romima u tadašnjem Osmanskom carstvu. Ovo je opći problem i današnjice, jer manjinsko stanovništvo i oni koji su najčešće segregirani, primorani su raditi poslove za većinsko stanovništvo, koje niko drugi ne želi raditi.

Prema podacima sa kojima raspolaže Vijeće Europe, prije dolaska Osmanskog carstva, prema registrima koji dolaze sa ovog područja, jasno je da je većina Roma koji su tada boravili na Balkanu bili krišćani.                                        Osmansko carstvo usred svoje invazije promovisalo je prihvatanje Islama od strane kako generalnog stanovništva tako i Roma (uglavnom putem poreznih obaveza).

S druge strane, Romi nikada nisu bili prihvaćeni kao  „pravi muslimani“.  Jedan od naistaknutijih primjera koji potkrepljuje ovu izjavu, a koji je zabilježen u ovom dokumentu dolazi upravo iz naše države, Bosne i Hercegovine. Slučaj je 1693. godine kada se Selim (Rom) okrenuo prema sudu u Sarajevu, sa molbom da bude oslobođen poreza kao „nevjernik“.  U svojoj molbi je izjavio : „Ja sam muslima, sin muslimana, živim u muslimanskoj ulici, molim se pet puta dnevno, šaljem svoju djecu u džamiju“.

U svojoj odluci, sud  ga nije oslobodio plaćanja poreza. Šisu ga ni zaprimili jer „Cigani“ nisu imali pravo da se obrate službenim sudovima.

Kada govorimo o ovim prostorima, postoje različite zajednice muslimanskih Roma koji žive na teritoriju bivše Jugoslavije. Nakon stvaranja države Srbije 1817. godine, veliki dio Roma muslimana, napustio je zemlju, dok su ostali postepeno prihvatili pravoslavno kršćanstvo i izgubili svoja obilježja kao „turski cigani“.

Balkane moj

Pristup Niškog Sandžaka Srbiji, 1878. godine, izazvao je pokušaj srbijanske države da prisili Rome da prihvate pravoslavno hrišćanstvo, ali bez ikakvog posebnog uspjeha. Danas, u regiji jugoistočne Srbije (regija Niša i Vranja ) živi veliki broj muslimanskih Roma.

Naziv „turski cigani“ danas se koristi veoma rijetko zahvaljujući jačanju romskog identiteta, tako da je danas jedino prihvatljivo da se pripadnici ove manjine zovu Romi.  Oni koji su zadržali naziv „Turski Romi/Cigani“ danas također koriste drugačiji izraz  Arlije.

U Makedoniji, gdje su većina Roma muslimani, situacija je neznatno različita. Većina Roma je sačuvala svoj romski identitet i međusobnu raspodjelu, ili barem sjećanje na to, poput Kovača i Muhadžira koji imaju preferirani turski identitet, oni još uvijek čuvaju romski jezik i govore turski.

Velika većina Roma koji žive na Kosovu su također muslimani, te sebe također nazivaju Arlijama.

Današnja realnost je takva da zbog ovih podjela postoji fenomen gdje se mnogi Romi ne pristaju deklarisati kao Romi, što nadalje prouzrokuje postepeno izumiranje romske kulture i tradicije. Mnogi tvrde da, ukoliko se ovakav tren nastavi, postoji opasnost da će se kroz generacije u potpunosti zaboraviti. Razlog ovome je i nastojanje da se Romi u potpunosti asimiliraju u društvo,  žrtvujući dio svog identiteta i kulturnog nasljeđa.

Teško je biti Rom

Bez obzira da li su muslimani, hrišćani, ili pripadnici neke druge religije, Romi se suočavaju sa segregacijom, nepoštivanjima od strane svojih sugrađana, diskriminacijom i raznim poteškoćama koje im i dalje ne dopuštaju jednake šanse. Tako je u svim dijelovima svijeta gdje žive.

„Teško je danas biti Rom… Ja sam čitav vijek bila vijernica, redovno išla u džamiju, poštivala učenja Kur’ana, ali nikada nisam bila podjednako dobra muslimanka kao moje komšije. Nikada nisam krala, svoju djecu sam odgajala da budu dobri muslimani i ljudi. Danas žive tu u našem selu i na svu sreću ne suočavaju se sa istim problemima kao ja, ali pogledi su i dalje tu“, rekla je za naš

portal Almina Kombić, 105. godišnja Romkinja iz Brčkog.

Unatoč svim poteškoćama, mnogi Romi praktikuju određene religije kako bi pronašli svoje mjesto u društvu. Nomadski način života za neke od romskih zajednica je stvar prošlosti, prihvatili su jednu lokaciju, gdje nastoje provesti svoj život, ali taj proces nije lagan. Određene zajednice na našim prostorima jednostavno ne žele Rome kao svoje susjede.

„Prije četiri godine, Grad je planirao izradnju humanitarnih stanova na području sela Brka (Brčko) koje naseljava većinski bošnjačko stanovništvo. Ja i dalje ne razumijem zašto je izgradnja bojkotirana… Da li je zbog nacionalnost, da li zato što su Romi trebali biti tamosmješteni tamo… Ne znam… I mi smo muslimani, idemo u džamiju, ne krademo, ne pravimo probleme i ne znam šta je bio problem“, rekla je za Udar Zumra Selešević, mještanka naselja Prutače.

Koja je poenta sa rasizmom?

Novije generacije koje su čini se malo manje zatrovane nacionalizmom i rasizmom, nastoje donijeti promjene. Radeći zajedno, družeći se i stvarajući zdrave odnose.

Muhamed Lišić iz Brčkog, kaže da je sa Romima odrastao i jednostavno ne može shvatiti poentiu diskriminacije i rasizma.

„Mnogi od njih su dobri vijernici, uvjek ljubazni i posebno gostoprimivi domaćini. Svakako da nisu svi isti, ali to je problem sa čitavim društvom. U bilo kojoj sferi društva postoji ogroman broj onih koji prave probleme, a to se ne treba pripisivati samo Romima“, kaže Lišić.

Sve dok i ostali građani ne prestanu razmišljati na način kako boja kože, ili etnička pripadnost određuje osobine čovjeka bez obzira koliko dobri vjernici bili, Romi će ostati Romi, jer ako se osvrnemo na ono što je Almina rekla, već stotinu godina situacija se nije promjenila. A sudeći po podacima i istaživanju Vijeća Europe, situacija se nije već vjekovima ne mijenja.  Možemo biti i najbolji vjernici, ali nikada nećemo biti oni „pravi“.

Imajući sve ovo na umu, Bajram Šerif Mubarek Olsun svima koji slave!

(portal-udar.net)