Romi i religija u BiH: Šarenilo, kao i kod ostalih 

Postoji mišljenje kako su Romi površni, povremeni vjernici. Razlog je svakako u romskom prihvaćanju religije sredine, pa čak i spajanje elemenata pojedinih religijskih vjerovanja. Romi su tijekom seobe prilagođavali svoju vjeru vanjskim manifestacijama i zahtjevima religija zemalja u kojima su obitavali

3909
Foto: Ilustracija

Istorija nas uči da Romi na evropsko tlo nisu bili dočekani raširenih ruku. U srednjem vijeku trpe brojna poniženja i progone, a neki su gradovi i zemlje čak donosili zakone protiv Roma. Za svako zlo u naseljima, domaće stanovništvo optuživalo je ove ljude drugačije rase, drugačijeg govora i načina života. Optuživalo ih se da donose bolesti, podmeću požare, truju bunare, kradu i sakate djecu. Posljednjih godina, mnoge zemlje poput Italije i Ukrajine dokazuju da se ni nakon nekoliko vekova od njihovog dolaska u Evropu, odnos prema ovoj etničkoj skupini, nije puno promjenio.

Iako proganjani, poznato je i da su Romi oduvjek imali sposobnost da se prilagode sredinama gdje god su došli. Od mnogih stvari koje su prihvatili, ili koje su im bile nametnute, Romi su od većinskog naroda pruzeli i religiju. Činjenica je da danas ne postoji niti jedna od monoteističkih religija koja povezuje Rome, ali poznato je da su veliki vjernici, koju god da praktikuju.

Običaj vezivanje crvene vrpce uoči Đurđevdana (Foto: Udar arhiva)

Za vrijeme bivše Jugoslavije, bh. Romi su uglavnom bili muslimani po vjeroispovijesti i živjeli u predgrađima Sarajeva, Tuzle, Mostara, Bijeljine, Zvornika i Brčkog, dok je manji dio njih bio pravoslavne vjeroispovijesti. Romi inače pored čestog preuzimanja religije većinskog stanovništva u krajevima gdje dođu, njeguju i Romanipe, romski sistem pravila i vrijednosti, tradicionalni zakon i vjerovanje koje obuhvata mnoga praznovjerja.

Preuzimanje religije većinskog stanovništva

Postoji mišljenje kako su Romi površni, povremeni vjernici. Razlog je svakako u romskom prihvaćanju religije sredine, pa čak i spajanje elemenata pojedinih religijskih vjerovanja. Romi su tijekom seobe prilagođavali svoju vjeru vanjskim manifestacijama i zahtjevima religija zemalja u kojima su obitavali.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, prof.dr. Asim Mujkić, kaže kako jedinstvena religija jeste važan, ali ne i presudan faktor za identitet nekog naroda. To uvijek zavisi od konkretnog društveno-historijskog razvoja, govori on, unutar kojeg različiti elementi kulturnog identiteta preuzimaju centralne identitetske uloge.

Prof.dr. Asim Mujkić (Foto: Udar arhiva)

Tako osim Roma, na Balkanu jedinstveni religijski identitet nemaju ni Albanci, a šire na kontinentu recimo Nijemci. Vjerovatno će biti da je dugotrajna historijska praksa diskriminiranja Roma, njihovog proganjanja dovela do različitih modela njihovog preživljavanja i prilagođavanja kao naroda usljed kojih je bilo otežano formiranje jedinstvene nacionalne svijesti, pa tako i nekih identitetskih komponenti kao što je religija. Življenje i preživljavanje na vjetrometini različitih sukobljenih interesa svjetskih carstava, što je s Balkanom bio slučaj, disperziralo je pa time i otežalo formiranje nacionalnih svijesti drugih naroda Hrvata, Srba, Bošnjaka i tako dalje – objašnjava profesor Asim Mujkić.

Romi nikada nisu vodili ratove

U vojno-političkome smislu za­nimljivo je primijetiti povijesnu činjenicu da Romi, kako na globalnoj tako i na bilo kojoj lokal­noj razini, spadaju među najmi­roljubivije narode. Romi nikada u povijesti nisu kolektivno vodili rat pod svojom zastavom, te nika­da nisu ratovali za vlastiti teritorij. U ratu su se Romi uglavnom priklonili vojskama većinskog lokalnog stanovništva i borili se za njihov teritorij.

Ovaj narod još uvijek je meta mnogih pogrdnih naziva, diskriminacije i neprihvatanja. Možda baš zato što nikada nikada nisu bili vođeni nacionalizmom i uglavnom su složni.

Nacionalizam je danas postao ključni element, odnosno mjesto s kojeg nekog uključujete, a nekog isključujete iz zajednice.

Šarenilo kao i kod ostalih 

Romi su spremni privatiti i druge i druagčije, a kako njih prihvataju u lokalnim zajednicama, zavisi od širine shvatanja. Kao što smo već utvrdili, Romi većinom prihvataju religiju većinskog naroda u mjestu gdje su našli svoje prebivalište.

U jednoj kakanjskoj lokalnoj zajednici gdje preovladava islam, pitali smo efendiju koji predvodi džemat u ovoj zajednici kakvi su odnosi između mještane ove mjesne zajednice, budući da ova mjesna zajednica broji veliki broj pripadnika romske nacionalnosti, a koji praktikuju islam kao svoju religiju.

Sakib-ef. Osmanbegović (Fotografija ustupljena portalu Udar)

U mjesnoj zajednici Bičer živi veći broj pripadnika romske nacionalnosti i mogu konstatovati da su međusobni odnosi ljudi općenito zadovoljavajući, bez nekih većih problema. A što se tiče Roma kao vjernika, tu je šarenilo kao i kod ostalih. Ima ih koji su redovni članovi IZ i dolaze u džamiju, ali je veći problem što djecu gotovo nikako ne šalju na mektebsku nastavu. Kada su u pitanju ukop umrlih, obavlja se sve po islamskim propisima – rekao je Sakib-ef. Osmanbegović.

Dakle, nije pitanje nacionalnosti. Romi mogu biti dobri vjernici kao i drugi narodi, a isto tako nevjernici, kao što ima slučajeva u drugim narodima.

Iako je mnogo Roma vjernika bez obzira o kojoj reliiji da se radi nije poznato da postoje među Romima ima vjerski službenika. Sakib-ef. Osmanbegović misli da je najveći razlog zašto nema Roma kao vjerskih službenika nezainteresovanost ili možda neinformisanost.

Ima mogućnosti i romsko dijete da završi Medresu ako je zainteresovano. A što nema više vjerovatno zbog slabog interesa i neinformisanosti – dodaje Sakib-ef. Osmanbegović.

Religija i ljubav

Kada govorimo o religiji općenito, moramo se dotaći i pitanja ljubavi, muško-ženskih odnosa između Roma bez obzira koju religiju praktikuje i žene koja nije Romkinja i obrnuto.

To je pitanje na koje neromi u većini slučajeva ne daju konkretne odovore. Postoje mnoga ovakva prijateljstva, ali kada je riječ o braku, predrasude su ogromne.

Prije svega, bitno je naglasiti da ljude dijelim na dobre i loše osobe, pa tek onda ide podjela po vjeroispovijesti, boji kože, nacionalnosti i slično. Ja sam odgojena u duhu islama, i kao takva, moj lični stav jeste da bih za svog životnog partnera uvijek birala osobu koja je također misliman (jer mi tako nalaže moja vjera), bez obzira da li je taj neko Kinez, Rom, Indijac. Međutim, u našoj sredini ljudi su dosta konzervativni i još uvijek sa ogromnom dozom skeptičnosti gledaju na takve brakove. Mislim da je osobama koje nisu pripadnici romske populacije, jako teško održati zdravu vezu/brak sa Romom/Romkinjom upravo zbog takvog okruženja – govori sagovornica Udara koja je htjela ostati anonimna.

Aziza Ahmetović (Fotografija ustupljena portalu Udar)

Bez obzira da li su Rom ili Romkinja iste religije kao i potencijalni izabranik ili izabranica, osude javnosti i porodice su još uvijek prisutne. U takvim miješanim brakovima potrebno je puno više borbe, snage a moglo bi se reći i ljubavi. To nije obična ljubav, kao ljubav između supružnika koji su iste nacionalnosti, istih shvatanja, iste boje kože.

Da bi voljeo Romkinju/Roma moraš biti hrabar, privatiti izazov, biti istrajan i boriti se do kraja.

Moj muž i ja smo se grčevito borili da ostanemo zajedno. Na samom početku bilo nam je teško, moji roditelji nikada nisu privatili naš brak zbog njegovog imena kao i porijekla. Nikada mi nije smetalo što je Rom. U društvu smo znali nailaziti na neugodnosti i prijetnje, na neprihvatanja i odbacivanja, ali mi se i dalje borimo protiv predrasuda kako najbolje umijemo – rekla je Aziza Ametović.

Da se pridržavamo pravila svih religija svijet bi bio mjesto u kojem pitanje identiteta, nacionalnosti ne bi bilo pretjerano teško – svijet u kojemu možeš biti ono što želiš biti, bez da ti neko “lijepi” ogromnu etiketu na leđa.

(portal-udar.net)