Romski
U teksu koji slijedi, Sarah je pisala o velikom probelmu i strahu koji je trnutno aktuelan kod jednog dijea Roma-Brexit. Kako će uticati na Rome koji su došli, ili će tek doći u Veliku Britaniju. Njihov status je definitivno upitan, a opasnost da nakon Brexita budu deportovani u zemlje Centralne i Istočne Evrope odakle su došli, realno postoji.
Kako se Brexit približava, napetost Roma sve više raste, a glavni razlog za to jesu uslovi u kojima će živiti u post-Brexitskoj Britaniji. Vlada je objavila registracijsku šemu za sve građane EU koji dolaze u Veliku Britaniju prije 31. decembra 2020. godine, a planiraju aplicirati za „boravišni status“.
Iako je vladin plan usmjeren na jednostavnost, mnogi Romi sa kojima sam razgovarala tokom svog istraživanja, strahuju da će njihiva ograničena pismenost i nesposobnost samostalnog prijavljivanja, spriječiti ostvarivanje njihovog prava na boravište u Velikoj Britaniji.
To govori da su Romi koji su stigli u Veliku Britaniju pre pristupanja EU istočnoevropskih zemalja kao što su Poljska i Mađarska 2004. godine, a Bugarska i Rumunija 2007. godine prvenstveno zatražili azil prilikom ulaska.
Diskriminacija i zlostavljanje ove izuzetno marginalizovane etničke skupine u istočnoj Europi nije nerijetka pojava, uzimajući u obzir segregaciju u školama, isključenost pri zapošljavanju i fizičko nasilje.
Oni Romi koji su došli u UK s pravima EU o slobodnom kretanju, izjavili su da im različitost britanskog društva dopušta da se uklope i tako izbjegne stigmatizacija njihovog identiteta koji je uobičajen u zemljama njihovog porijekla. Ipak, taj osjećaj sigurnosti je pod pritiskom nakon izglasavanja Brexita.
Opsežno istraživanje koje je obuhvatilo romske organizacije usredotočeno je na njihova iskustva u korištenju zdravstvenih usluga, ali u godinama otkako se Brexit izglasao, migrantski identitet romskih zajednica u Velikoj Britaniji ukazuje na njegov sve veći uticaj kada se govori o njihovoj slobodi.
Osjećaj straha i neizvjesnosti polako, ali sigurno postaje realnost ovih porodica, jer ni sami nisu sigurni za svoju budućnost i ostanak u Britaniji.
Osjećaj očaja
Aplikacija za dobijanje boravišnog statsa sastoji se od online obrasca, koji između ostalog, od podnositelja zahtjeva treaži da dostavi dokaz o identitetu i prebivalištu.
Romi sa kojima sam razgovarala, izrazili su veliku sumnjua u njihovu sposobnost samostalnog ispunjavanja zahtjeva. Za zajednicu sa niskim stupnjem obrazovanja i visoke stope funkcionalne i digitalne nepismenosti, čak i ispunjavanje najjednostavnijeg online obrasca, može biti veliki problem.
Još uvijek nije jasno koliko će Ministarstvo unutrašnjih poslova priužiti podršku i pomoć podnositeljima zahtjeva koji se suočavaju s jezičnim i pismenim preprekama.
Pripadnici romske zajednice očekuju teške posljedice koje proizlaze iz ovog potencijalnog odsustva podrške. Jedan Rom iz Poljske kaže da se nadaju da će dobiti pomoć od pouzdanih volonterskih organizacija. Međutim, Ministarstvo unutarnjih poslova nije razjasnilo uslove koje organizacije moraju ispunjavati kako bi mogle pružiti asistenciju.
Iz perspektive Roma, to dodatna podiže sumnju i pitanje, koliko uopšte Velika Britanija želi pomoći svojim stanovnicima?
Romi u istočnoj Europi dugo su bili u nepovoljnom položaju zbog diskriminatorne vlaste, a mnogi se i dalje boje da će angažovanjem vladinih dužnosnika, samo rezultirati ugrožavanjem njihovih osnovnih ljudskih prava.
Malo je vjerovatno da će Ministarstvo pokazati zaiteresovanost da pruži pomoć, zbog čega se Romi i osjećaju očajnim.
Dokazivanje održivosti
U međuvremenu, kod Roma je prisutan veliki strah da će ekstremna marginalizacija u zemljama njihovog porijekla, negativno uticati na procjenu Ministarstva unutrašnjih poslova o njihovim zahtjevima za boravišni status.
Uvođenje evidencije o kriminalnoj prošlosti ovih ljudi u inozemstvu, ukazuju na skriveni problem, jer su Romi u istočnoj Evropi često bili podložni rutinskoj i nepravednoj kriminalizaciji i malo je vjerojatno da će procjene kriminaliteta Ministarstva unutrašnjih poslova uzeti u obzir socijalni kontekst kaznenih evidencija podnositelja zahtjeva.
U tom smislu, jedan Rom iz Rumunije je rekao:
„Romi su kao robovi, a naslijedili su one probleme sa kojima su se njihovi roditelji suočavali i njihovi djedovi i bake. Tako je društveno okruženje prisililo ljude da učine neke stvari kako bi mogli preživjeti. Sada, ovdje, imali su priliku učiniti nešto bolje, i to su učinili, a Ministarstvo ne bi trebalo gledati na ono što se desilo u tim zemljama“.
Ulozi su visoki. Još uvijek je nejasno šta će se dogoditi onima koji propuste krajnji rok za prijavu (30. jun 2021.) za boravišni status. Ostali razlozi za odbijanje ostaju takođe nejasni. Mnogi Romi s kojima sam razgovarala, rekli su da se boje deportacije u države njihovig porijekla, pune diskriminacijskih životnih uvjeta.
Ministarstvo unutarnjih poslova mora hitno razmotriti potencijalne implikacije na ljudska prava ranjivih skupina i migranata i ponuditi veću transparentnost u pogledu mehanizama pružanja savjeta za useljeništvo i kriterija na osnovu kojih će se procjenjivati prijave.
(Tekst smo preuzeli sa stranice theconversation.com)
