Romski
U romskim zajednicama u Bijeljini vlada veliko siromaštvo, nezaposlenost, nedovoljna obrazovanost, diskriminacija, rana udaja, što je rezultata istorijske socioekonomske isključenosti Roma u Evropi, pa tako i kod nas. Dodatno na otežavanje uslova života je uticala i pandemija Kovida.
U junu je organizacija „Siguran korak“ iz Bijeljine, kako bi ustanovila ključne probleme i dala preporuke, uradila mini istraživanje sa 37 porodica iz naselja Čopor (17), Mahale (10) i Tombaka (10). Ispred porodica je govorilo 22 žena i 15 muškaraca. Rezultati su porazni. Svi ispitanici su nezaposleni, „bez krova nad glavom“ u smislu da nemaju riješeno vlasničko pitanje ili da imaju barake, ali u izuzetno neuslovnom stanju. 15 žena je reklo da su bile žrtve nasilja i da su ekonomski ovisne o muškarcu. Svi ispitanici su rekli da rade sa sekundarnim sirovinama i da, je kako je pandemija počela, opao posao. Neki su naglasili da je od prije pola godine krenuo posao, ali u manjem obimu nego što je bilo prije korone. Svi su istakli da je poskupljenje hrane najveći udar na njihov život.
„Dosta radimo na terenu, pokušavamo da koliko toliko ublažimo stanje mada je vrlo teško zbog nezaposlenosti. Mi pomažemo djeci prilikom školske godine zato što su oni bodućnost naša i samo tad kad oni budu odrasli vidjećemo promjenu. Pomažemo u školskom priboru i domaćim zadacima. Radimo s roditeljema, najviše sa majkama. Treba njih da jačamo da se bore za svoju djecu, da oni izvedu ih na pravi put. Da bar djeca završe školu ako nisu majke koje zavise od muževa i svakodnevno su u začaranom krugu nasilja i prosjačenja“, rekla je Begzada Jovanović romska medijatorka iz UREM “Siguran korak”.
Jedna od korisnica pomoći Silvana Rahimić opisuje tešku situaciju u kojoj živi:
„Majka sam šestero djece, vrlo je teška situacija poslije korone, niko ne radi, sve je skupo. Ne znam kako ćemo izdržati sa djecom. Petero djece ide u školu. Nekad nemam djeci za užine pa ponesu samo po krišku hljeba da ne budu gladna. Sreća pa će gradonačelnik dati udžbenike, a za školski pribor ćemo vidjeti. Sreća i da postoje udruženja. Ova vlast i ljudi iz partija samo od nas traže da glasamo, gdje su da nam nađu smještaj, posao ili djeci pribor. Njih sad nema kad nama trebaju, zato trebamo mi da budemo mudri i da pazimo za koga glasamo“, rekla je Silvana.
U Bijeljini u kojoj živi oko 500 građana romske nacionalnosti (zvanično i znatno više, ali je većina privremeno ili stalno u inostranstvu), zaposleno je svega, troje, četvero, i to prije svega u nevladinim organizacijama koje se bave romskim pitanjima i socijalnim pravima. Međunarodne organizacije, državne i gradske vlasti ulažu određena sredstva u poboljšanje položaja Roma, ali i ovo istraživanje pokazuje da pomaci nisu onoliki koliko se to često isticalo.
