Nakon što je američka policija krajem prošlog mjeseca ubila Afroamerikanca Georgea Floyda, protesti protiv rasizma proširili su se Evropom gdje su prosvjednici naglašavali da rasno profiliranje nije samo američki fenomen.
„Ono što se događa u SAD-u rasvijetlilo je ono što se događa u Francuskoj“, kazala je prosvjednicima u Parizu Assa Traoré, čiji je brat Adama umro od gušenja dok je bio u pritvoru 2016. godine.
Između 20.000 i 40.000 ljudi odazvalo se njenom pozivu na protest zbog smrti Georgea Floyda, kao i na osudu rasnog profiliranja koje sprovodi policija u Francuskoj. I to uprkos strogim pravilima socijalnog distanciranja kako bi se suzbilo širenje pandemije virusa COVID-19.
Traoré je dodala da se francuska policija ponaša poput mafije i radi šta želi, bez kažnjavanja. Slični protesti održani su i u Nizozemskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.
DISKRIMINACIJA KAO UOBIČAJENA POJAVA
Pitanje rasizma u policiji u Evropi često se negira, rekla je Rachel Neild iz Inicijative za pravdu otvorenog društva za Euronews.
„Nemoguće je reći koliko ljudi policija zaustavi i provjeri, ili koliko njih čak doživi brutalnost, jer nema službenih podataka ili praćenja policijskih zaustavljanja ljudi prema rasi. Samo Velika Britanija te podatke prikuplja sistemski i pokazuje stalne predrasude prema ljudima koji nisu bijelci“, dodala je.
Evropska mreža protiv rasizma (ENAR) se složila, govoreći da „zaista postoji tendencija fokusiranja na situaciju u SAD-u, a mnogi u Evropi priznaju problem u SAD-u, a da ne priznaju da je to problem i u Evropi, uprkos dokazima da je rasno profiliranje od strane policijskih snaga stvarnost na cijelom kontinentu“.
Prema izvještaju „Biti crnac u EU“, gotovo trećina evropskih crnaca doživjela je rasističko uznemiravanje u periodu od pet godina prije objave izvještaja 2018. godine.
Michael O’Flaherty, direktor Agencije Europske unije za osnovna prava (EUAFA), koja je sastavila izvještaj, rekao je tada da su „rasna diskriminacija i uznemiravanje uobičajena pojava“ u EU.
Dodao je da je diskriminatorno profiliranje od strane policije također uobičajena stvar.
Jedna četvrtina od više od 5.800 osoba anketiranih u 12 država članica EU izjavilo je da ih je policija zaustavila u posljednje četiri godine. Među njima četiri od 10 je posljednje zaustavljanje okarakterisalo kao rasno profiliranje.
Šezdeset i četiri posto žrtava rasističkog nasilja i 63% žrtava rasističkih fizičkih napada od strane policajaca nisu prijavili posljednji incident „bilo zato što su osjećali da prijava ništa neće promijeniti (34%) ili zato što žrtve ne vjeruju ili se boje policije“, navodi se u izvještaju.
ETNIČKO PROFILIRANJE ROMA ČESTO U EVROPI
Rasno profiliranje – njegova upotreba od strane policije, bez objektivnog i razumnog opravdanja, na temelju rase, boje, jezika, religije, nacionalnosti, u kontroli, nadzoru ili istražnim radnjama- najčešće je „vođena neizrečenim predrasudama“, napisala je prošle godine Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Evrope.
Naglasila je da je anketa koja je provedena na nivou Evropske unije na 25.000 ljudi sa različitim etničkim i imigrantskim porijekom u razdoblju 2015-2016 utvrdila da je 14% njih policija zaustavila u prethodnih 12 mjeseci.
„U Francuskoj, prema rezultatima nacionalnog istraživanja na više od 5.000 ispitanika, mladići arapskog i afričkog porijekla imaju dvadeset puta veću šansu da će biti zaustavljeni i pretreseni od bilo koje druge grupe muškarac“, rekla je Mijatović.
„Što se tiče Velike Britanije – gdje je policija zakonski dužna prikupljati i objavljivati razvrstane podatke o policijskim zaustavljanjima i pretresima – statistika policije za 2017-2018 pokazuje da su u Engleskoj i Walesu crnci imali devet i po puta više šanse da će biti zaustavljeni u odnosu na bijelce“, dodala je.
Mijatović je također istakla da etničko profiliranje Roma postoji u cijeloj Evropi.
Državni i međunarodni sudovi ukazali su na ove zabrinjavajuće trendove. U predmetu Timishev protiv Rusije, Evropski sud za ljudska prava zaključio je da, u savremenom demokratskom društvu izgrađenom na principima pluralizma i poštovanja prema različitim kulturama, niti jedna razlika u postupanju koje se isključivo ili u određenoj mjeri temelji na etničkom porijeklu osobe ne može biti objektivno opravdana.
Sud je utvrdio da je nakon što je podnositelj zahtjeva pokazao da je došlo do razlike u postupanju, na vladi je da pokaže da je takva razlika bila opravdana. U predmetu Lingurar protiv Rumunije, Sud je utvrdio kršenje člana 14. (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima (Konvencija) u vezi s članom 3. (zabrana nečovječnog ili ponižavajućeg tretiranja) u slučaju rasno motivisane policijske racije u romskoj kući u Rumuniji 2011. godine. U ovoj presudi koja se bavila onim što je nazvao „institucionalizirani rasizam“ usmjeren protiv Roma, Sud je prvi put izričito upotrijebio izraz „etničko profiliranje“ kad je u pitanju policijska akcija. Presudom je utvrđeno da su vlasti „automatski povezale etničku pripadnost s kriminalnim ponašanjem“, što je njihovo djelovanje učinilo diskriminatornim.
U Švedskoj je Apelacioni sud ispitao zahtjev nekoliko Roma o njihovom uključivanju u švedski policijski registar isključivo na osnovu njihovog etničkog porijekla. Sud je zatražio od vlade da dokaže da postoji valjan razlog za uključivanje ovih ljudi u registar. Kako vlada nije bila u mogućnosti dostaviti tražene dokaze, Sud je zaključio da je etnička pripadnost jedini razlog njihovog uvrštavanja u registar, što predstavlja kršenje Zakona o policijskim podacima i člana 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije u vezi s članom 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života).
PORUKA “NEPRIPADANJA”
Za Neild, baš kao i u SAD-u, „nasilje sa smrtnim ishodom je česta situacija u Evropi, ono je nesporno prisutno“.
Prema nevladinoj organizaciji „La Police Assassine“ („Policija ubija“), francuska policija je u razdoblju od 2005. do 2015. godine ubila gotovo 100 ljudi. Iz portugalskog pokreta za prava crnaca, Plataforma Gueto, kažu da je osam crnaca između 14 i 30 godina ubijeno od strane službenika za provođenje zakona između 2002. i 2013. godine.
„Ali šteta nastala profiliranjem daleko je dublja i štetnija od samog fizičkog nasilja. Ponižavajuće je to i zastrašujuće za te ljude, šalje stalnu poruku da ‘vi tu ne pripadate’, tjera neke ljude da promijene svoje obrasce ponašanja da izbjegnu kontakt s policijom, ponekad ograničavajući njihovo kretanje i druga prava, to više narušava povjerenje i legitimitet policije i države“, dodala je Neild.
ZABRINJAVAJUĆI TRENDOVI POLICIJSKOG NASILJA
Zbog nedostatka podataka teško se može znati koja je zemlja gora od drugih u Europi, iako Neild kaže da su „odnosi između zajednice i policije posebno oštri u Francuskoj, gdje se vidi običaj sistemskog korištenja novčanih kazni u naseljima u kojima ljudi imaju manja primanja (manjine)“.
Georgina Siklossy, glasnogovornica ENAR-a, rekla je da, iako je rasno profiliranje problem u svakoj evropskoj zemlji, „pogođeni ljudi mogu se razlikovati po nacionalnom kontekstu i historiji“.
„Na primjer, u zemljama istočne Evrope, Romi su ti koji uglavnom doživljavaju rasno profiliranje i policijsku brutalnost“, rekla je Siklossy.
Dodala je kako su se pojavila neka žarišta posljednjih godina, a članovi ENAR-a i aktivisti izvještavali su o zabrinjavajućim trendovima policijskog nasilja.
„Mnogi slučajevi za koje znamo su u Francuskoj, ali postoje slučajevi u Portugalu, a odnedavno i u Belgiji na koje bismo željeli da vlasti reaguju“, dodala je.
ENAR također naglašava da se „razlika u pravima“ ogleda u tome na koji način su zločini iz mržnje prijavljeni i procesuirani.
U izvještaju objavljenom u septembru prošle godine upozoreno je da, iako su zločini iz mržnje u porastu, „dokazi govore da policija ove izvještaje o zločinima iz mržnje ne shvata ozbiljno ili ne vjeruje žrtvama rasno motivisanih zločina“.
Organizacija je navela da se zakoni o kaznenim djelima iz mržnje u evropskim zemljama „ne primjenjuju zbog konteksta duboko ukorijenjenog institucionalnog rasizma“.
To onda ometa uspješno procesuiranje i osudu kaznenog djela iz mržnje.
STROŽE SANKIJE
Kako bi se borila protiv problema, Inicijativa za pravdu otvorenog društva poziva na obimno prikupljanje podataka o policiji u Evropi i na „eksplicitnu primjenu standarda EU za nediskriminaciju u policiji“.
ENAR također želi da evropske vlade usvoje strožije sankcije u slučajevima policijskog nasilja i zlostavljanja, te povećaju rasnu raznolikost i obuku unutar policije.
(portal-udar.net)