Romkinja sam, dakle ne zaslužujem posao

1854
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija

Nakon što je završila Medicinsku školu, Sanja Salešević (26) iz Prijedora, nije se dvoumila oko nastavka obrazovanja. Upisala je Fakultet zdravstvenih studija na Panevropskom univerzitetu “Apeiron”, na odjelu koji je smješten u opštini Novi Grad/Bosanski Novi.

Razlog da odabere ovo zanimanje je želja da pomogne drugima, jer kako je istakla “saznanje da sam nekom pomogla, ispunjava me i čini srećnom”.

Sanja je diplomirala 2017. godine i stekla zvanje više medicinske sestre. Odradila je pripravnički staž i do sada je samo radila u jednom staračkom domu, u noćnim smjenama i neprijavljena.

– Koliko sam upućena, druge osobe sa ovim zanimanjem su pronašle posao. Pretpostavljam da nemam tu sreću, jer ljudi imaju predrasude prema Romima. Misle da nisu sposobni za rad i da ne voli raditi, čak i ako su završili fakultet – objašnjava Sanja.

Nakon godina uloženog truda, a nemogućnosti da pronađe posao, očekivano je da osoba postane demotivisana. Tako je i kod Sanje. Pošto nije mogla pronaći posao u struci, konkurisala je na druge pozicije, ali bezuspješno.

Uporedno sa Sanjinim slučajem, (ne)obrazovanje Roma je predmet kritika opšte populacije, koja nerijetko Rome optužuje za siromaštvo, upravo iz razloga što školstvo često nije dio života romske populacije. Sanja ne poriče važnost obrazovanja, ali smatra da je društvo više sklono kritikovanju, umjesto da pruži priliku nezaposlenim mladim Romima i Romkinjama.

Foto: Privatna arhiva

– Koiko god surovo zvuči, s obzirom na nezaposlenost Roma u BiH, ne vidim baš neki razlog za njihovo obrazovanje, no ne mislim da ne trebaju ići u školu. Kada se ne školuju, govori se kako Romi kao narod neće da se obrazuju, a kada završe škole i fakultete, ne pruža im se mogućnost da rade – naglašava naša sagovornica.

Pošto je BiH zemlja koja funkcioniše po nacionalnim kvotama prilikom zapošljavanja, Sanji nije pomoglo ni to da se zaposli kao pripadnica nacionalne manjine, a naročito uzimajući u obzir da su Romi najveća i najmarginalizovanija manjina, te da je u gotovo svim opštinama mizeran broj stalno zaposlenih Roma.

– Iskreno, očekivala sam da ću imati prednost kao Romkinja prilikom zapošljavanja, jer se priče o zapošljavanju Roma često potežu u medijima, ali očigledno, radi se o priči, koja se ne pretvara u djela – rekla je Sanja.

Od obrazovanja do zapošljavanja – diskriminacija

– Bilo je situacija kada se mnoga djeca nisu htjela družiti sa mnom i ismijavali su me, jer sam Romkinja. Zbog toga, nije mi bilo ugodno da se u svakom trenutku izjasnim kao Romkinja. Ljudi počnu stvarati predrasude i prije nego što me upoznaju – započinje Sanja priču o školskim danima.

Život sa predrasudama se nastavio, od školskih dana i traje do danas kada bezuspješno pokušava pronaći posao. Iako to ne može zvanično potvrditi, jedna stavka u rodnom listu često ima uticaj prilikom zapošljavanja.

Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija

– Prilikom predaje dokumenata za posao, prilažem i rodni list u kome piše da sam romske nacionalnosti, što je vjerovatno i uzrok zbog čega nisam bila pozvana na intervju za posao – ističe Sanja.

– Ako si tamnije puti, gledaju te kao da si došao da prosiš, a ne da tražiš posao sa kojim želiš da zaradiš na pošten način kako bi izdržavao svoju porodicu – dodaje ona.

Zbog mogućnosti da medicinski kadar posao pronađe u Njemačkoj, Sanja pohađa kurs i trenutno je na nivou B1. No, ipak očekuje da posao pronađe u svom gradu, kako bi mogla pomoći sestri i roditeljima, koji su takođe nezaposleni.

(portal-udar.net)