ROMKINJE U POLITIČKOM ŽIVOTU: Diskriminisane zbog pripadnosti, ali i spola

U razgovoru sa sagovornicama Udara pokušavamo nabrojati neke od žena koje su uspjele probiti zakonske i društvene barijere. Romkinje u BiH trpe dvostruku diskriminaciju: zbog pripadnosti ali i spola

2314
Foto: Ilustracija

Ne postoji tačan podatak o tome koliko je Romkinja na važnim funkcijama u političkom životu BiH. Jedno je sigurno: premalo. Nevladin sektor i vladine institucije navode pojedinačne primjere žena koje su se uspjele izboriti za poziciju sa koje mogu uticati na društvo. Ipak, sve dok i krovni dokument – Ustav BiH – konstitutivnost priznaje za tri naroda a pritom ne garantuje jednakost manjinama, teško da će se situacija drastično mijenjati nabolje.

Njime je pravo kandidature za Dom naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvo BiH dato samo Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Član II Ustava koji garantuje ljudska prava i slobode i koji navodi direktnu primjenjivost Evropske konvencije o ljudskim pravima još uvijek nije primijenjen i usvojen kada je riječ o kandidaturi.

U razgovoru sa sagovornicama Udara pokušavamo nabrojati neke od žena koje su uspjele probiti zakonske i društvene barijere. Podsjećaju nas na Melinu Piriju, odbornicu u Skupštini Visoko, Azeminu Vehabović, predsjednicu MZ Varda u Kaknju, članice ženske mreže, članice Odbora za Rome pri Vijeću ministara. Jedan manji broj su i članice političkih partija ali ne postoji tačan podatak koliko njih, jer u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH izjašnjavanje o etničkoj pripadnosti nije obavezno. Ipak, kada neka od njih zauzme važnu funkciju, najčešće izostaje medijska podrška.

Bez podrške medija

Iako brojka ni sada nije na zavidnom nivou, ipak je stanje nešto bolje nego prije desetak godina. Drastičnija promjena može uslijediti tek zajedničkim naporima od pojedinaca do državnog nivoa, smatra Snježana Mirković, predsjednica Udruženja Romska djevojka – Romani ćej iz Prnjavora.

Snježana Mirković (Foto: Udar arhiva)

Ovo udruženje je uz podršku Fondacije CURE i Fondacije za osnaživanje žena organizovalo okrugle stolove i radionice žena pripadnica manjinskih i marginalizovanih grupa koje se suočavaju sa nepovoljnim položajem. Radili su sa ženama izloženim siromaštvu, diskriminaciji i predrasudama koje su uglavnom isključene iz procesa donošenja odluka na različitim nivoima. Na tim radionicama žene iz marginalizovanih grupa zajedno sa ženama koje su uključene u javni i društveni život napravile su agendu za potrebe žena sa posebnim fokusom na manjinske i marginalizovane grupe u opštini Prnjavor.

Snježana je kroz projekat FAIR II podržan od strane CARE Internacional prošla obuke političke participacije kako se govori u javnosti i kako se obraća u medijma:
Međutim, kao pojedinka, žena, Romkinja nisam dobila prostor u medijima, u kampanjama da se promovišem, a smatram da je to jako bitno za svaku kandidatkinju koja se prijavi na izborima. Ni političke partije nas  ne vide kao kandidatkinje vec nas vide kao broj koji treba popuniti njihovu listu radi gender komponente – kaže za Udar.

Besima Borić (Foto: nap.ba)

Položaj Roma bi se brže poboljšavao kada bi vlastna svim nivoima bila posvećena realizaciji mjera iz Akcionih planova. Pa i učešće u političkom životu, smatra bh. političarka Besima Borić:

Nažalost, nema danas u BIH Roma ni na visokim niti na bilo kakvim funkcijama koje bi obezbijedile kvalitetnu pomoć romskoj zajednici. Ima pokušaja kroz kroz Vijeća za Rome na entitetskim i državnom nivou, ali ova tijela nemaju potreban uticaj niti velike mogućnosti kreiranja politika koje bi doprinijele bržem popravljanju položaja Roma i Romkinja u svim područjima života.Tako je i sa NVO.Kada bi vlast na svim nivoima bila posvećena realizaciji Strategije i Akcionih planova iz raznih oblasti za Rome, položaj bi se znatno brže poboljšavao i to bi, sigurno, obezbijedilo veći broj aktivnih i Roma i Romkinja na društvenoj sceni, pa tako i u politici.

Odnos institucija

Na podršci Romkinjama kroz regionalne projekte, radionice i seminare radi i CARE International Balkans. Pored toga kontinuirano su podržavali ženske romske organizacije i mreže u BiH i regionu i inicirali i podržavali kampanju “Mjesec dana ženskog romskog aktivizma”, koju danas samostalno vodi i implementira Ženska romska mreža “Uspjeh”. Bilo je tu i drugih projekata a zajednički cilj je bio osnaživanje Romkinja i poboljšanje njihovog položaja.

Na osnovu iskustva u radu u ovoj oblasti regionalna direktorica Care Internationals Sumka Bučan za Udar prenosi svoje zaključke:

Pored ličnih stavova Romkinja o nimalo zavidnom status u društvu, njihov nepovoljan položaj se očituje i kroz nizak nivo participaciju u obrazovanju, zapošljavanju i pristupu zdravstvenom  sistemu, te pristupa  čak i osnovnim pravima i uslugama, što u velikoj mjeri ukazuje i kako se pojedine institucije vlasti odnose prema Romkinjama i njihovim pravima.

Sumka Bučan (Foto: privatna arhiva)

Zbog sveukupne teške situacije i položaja Romkinja u BH društvu razumljivo je da je veoma mali broj Romkinja i pokušao ili pokušava da aktivno sudjeluje u izbornim procesima i da se kandiduje za pozicije, smatra Bučan:

Međutim imamo primjere koji pokazuju da ima Romkinja koje su zainteresovane i koje žele da mijenjaju postojeće stanje. Takve primjere trebamo prepoznati i pružiti im podršku koliko možemo, svako iz svog domena, a to uključuje i medije koji mogu znatno doprinijeti većoj vidljivosti i promociji romskih kandidatkinja.

Nažalost, a gledajući region u kom radi CARE, zaključuju da su Romkinje u BiH u lošoj poziciji što zbog ustavne diskriminacije što zbog neadekvatnog odgovora institucija. Nekoliko je pozitivnih primjera  u Crnoj Gori i Republici Srbiji gdje je Romkinjama pružena prilika da rade na izvršnim pozicijama u  institucijama na državnom nivou i participiraju u donošenju odluka koje se direktno tiču romske zajednice u tim državama.

Zajednice ne stimulišu politički angažman

Iako Romkinje dijele sudbinu svih žena kao manje zastupljenog spola u politici, one imaju i dodatno opterećenje pripadnosti manjini koja je dvostruko diskriminisana u našem društvu. To im također otežava pristup političkom životu, smatra bh. političarka Besima Borić.

Radeći sa nevladinim sektorom na pitanjima osnaživanja Romkinja, imala je uvid u stanje na terenu. Romkinje koje su se obrazovale i koje su kroz različite projekte osviještene o mogućnosti i značaju njihovog uključivanja u društveni život, više su okrenute pomoći porodici u obrazovnom, socijalnom i svakom drugom pogledu nego što se odlučuju na politički angažman:

Osim toga ni njihove zajednice ih ne stimulišu na to. Samo pojedinke se odlučuju na tako nešto i to uglavnom nije podržano od šire zajednice.

Naša sagovornica vjeruje da samo kontinuiran rad sa Romkinjama, ali paralelno i sa romskom zajednicom, podrška šire zajednice, možda i promjena izbornih pravila u smislu zastupljenosti manjina bi mogli vremenom popraviti ovu sliku:

Suština je popraviti ukupan kvalitet života romskih zajednica, puna integracija u sve tokove u široj zajednici i uključivanje u društveni život i političke partije.

Neravnopravnost spolova

Na marginalizaciju Roma u BiH upozoravala je i Zajednička komisija za ravnopravnost Parlamentarne skupštine BiH.

Maja Gasal-Vražalica (Foto: zenskamreza.ba)

Kao članica Komisije Maja Gasal-Vražalica sarađujući sa Vijećem nacionalnih manjina BiH uočila je da, nažalost, i u ovoj oblasti najvažniju ulogu igraju vlastiti interesi:

Bez obzira koliko se nekim aktivnostima i projektima željelo unaprijediti položaj marginaliziranih ili potaknuti društvo na destigmatizaciju određenih društvenih kategorija, kasnije se nažalost samo postiglo da su se formirala razna vijeća, odbori, uspostavili institucionalni mehanizmi u kojima sjede predstavnice/i bilo nacionalnih manjina ili drugih marginaliziranih skupina koje/i su u većini slučajeva smjestile/i sebe i zaboravili koja ono njihova marginalizirana skupina bijaše. Činjenica jeste da se modeli uhljebljavanja preslikali i da je i kod nacionalnih manjina na rukovodećim mjestima prisutna neravnopravnost spolova, pa većinu rukovodećih ili predstavničkih funkcija obnašaju muškarci.

Kroz svoj rad upoznala je, kako kaže, izvanredne Romkinje koje su pretežno aktivistice u organizacijama civilnog društva:

– Kao i kod drugih skupina, tako i kod Roma/kinja žene su te koje su aktivistice, a muškarci ti koji obnašaju visoke funkcije. Žene rade i pomjeraju planine, dok oni sjede i kupe kajmak. Romkinje su nedovoljno prisutne u javnom životu, osobito u sferi politike, a faktura se ne može ispostaviti samo jednoj strani već i Romkinjama i nama koje smo opredjeljene za ljudska prava i veću političku participaciju žena.

Gasal-Vražalica ima i konkretan prijedlog kako poboljšati situaciju. Organizacije kojima je opis djelovanja usmjeren isključivo prema Romkinjama su, po njenom mišljenju, zapostavile političko opismenjavanje Romkinja, što je ključ za mijenjanje stvari. Ako se organizacije bave problemima s kojima se romska populacija već dugi niz godina suočava a pri tome ne radi na osposobljavanju osoba romske populacije za njihovo aktivno društveno a prvenstveno političko angažiranje, onda imamo upravo ovu situaciju kojoj svi zajedno svjedočimo:

Romi, a osobito Romkinje već godinama rade na unapređenju položaja Roma/kinja u BiH. Aktivni/e su unutar svoje zajednice i među njima ima osoba koje imaju sve predispozicije da budu predstavnici/e Roma/kinja na svim nivoima vlasti. Ako se nekad i desilo da pojedini/e predstavnici/e romske populacije i budu na nekoj od kandidatskih listi, a pretežno su to liste za nacionalne manjine na lokalnim izborima, tada podrška same nacionalne manjine zakaže i rijetko ko bude izabran/na. To pokazuje da je romska zajednica iako najbrojnija i najmarginalizovanija nacionalna manjina u BiH nedovoljno uvezana, osviještena i educirana o potrebi da imaju svog/oju predstavnicu u zakonodavnom ili predstavničkom tijelu. To je upravo to političko obrazovanje koje svima nama treba, a romskoj zajednici i pogotovo. Uzalud projekti i edukacije kojima će se konstatirati stanje, ako nemamo kako doći do mjesta na kojem će se djelovati da bi se promijenilo.

Maja Gasal-Vražalica na tematskoj sjednici o položaju Romkinja u Bosni i Hercegovini.

Iako su neki pripadnici romske populacije u BiH bili ili još uvijek jesu članovi određenih političkih subjekata u BiH, vjeruje da su i u unutar tih subjekata prihvaćeni više kao kvota negoli kao osobe koje pripadaju nacionalnoj manjini i koju treba podržati da bude visoko na listi i dobiju mandate:

Ne znam da postoji ijedan politički subjekt u BiH koji u svom planu i program rada, javnim politikama tematizira nacionalne manjine. Meni, da sam pripadnica nacionalne manjine, bi to bio signal da ne trebam da budem kvota i usputan faktor kad kojoj partiji zatreba, već da trebam da radim da moja zajednica osnuje svoju partiju ili da se više nacionalnih manjina poveže i osnuje politički subjekt, obrazuje pripadnike/ice nacionalnih manjina, mobilizira glasače/ice i sami kreiraju svoje platforme djelovanja.


Dupla diskriminacija

Po osnivanju Akademije za žene i dobijenoj podršci za projekat Politička pismenost mladih u BiH Gasal-Vražalica se obratila na neke adrese pripadnika romske populacije tražeći od njih da delegiraju osobe koje bi htjele učestvovati na ovom projektu ili da podiejle link o otvorenom pozivu za prijave. Nažalost, nije dobila nikakvu povratnu informaciju:

– Meni lično je bilo stalo da se među mladima iz BiH nađu i pripadnice/i romske zajednice, da se educiraju i budu ravnopravni/e članovi/ce u svim našim aktivnostima. Mislim da se inače svi/e projekti trebaju dizajnirati na taj način da se u njihove aktivnosti uključe i pripadnici/e Roma u BiH, kao što i projekti usmjereni prema romskoj populaciji trebaju uključivati one koji/e nisu pripadnici/ce romske populacije. To znači da i oni/e Romi/kinje koji/e jesu na izvoru informacija moraju dijeliti informacije sa drugim Romimam/kinjama i širiti broj osoba koje će se educirati, jer samo takav način garantira inkluziju i prenošenje te prakse s koljena na koljeno.

Tematska sjednica o položaju Romkinja u BiH održana u junu 2018.

Politički angažman Romkinja i žena u BiH generalno nije jedina oblast u kojoj svoj doprinos treba dati cijela zajednica. I sami Romi ne vjeruju da će tako brzo doći do nekih promjena, upozorava Snježana Mirković. Zbog stalnog proživljavanja diskriminacije u društvu oni smatraju da nikada neće prestati sterotipi o romskoj populaciji i da je to razlog što nisu u jednakom položaju u društvu:

I to sa posebnim naglaskom na Romkinje jer one proživljavaju duplu diskriminaciju zbog nacionale pripadnosti a i zbog spola.

Od Ustava do društveno nametnutih ograničenja: pred Romkinjama u BiH težak je put ulaska u tijela koja mogu raditi u interesu svih Roma.

(portal-udar.net)