Romski
Tokom pandemije koronavirusa romske zajednice bile su dodatno ugrožene i diskriminirane, što je posebno pogodilo žene i djecu ove najbrojnije nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini, jedan je od zaključaka današljeg predstavljanja zagovoračkog dokumenta “Uticaj i posljedice pandemije Covid-19 na romske zajednice u BiH”.
Dokument je izradilo Udruženje Roma “Bolja budućnost” Tuzla u okviru regionalnog projekata FAIR II za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na zapadnom Balkanu čiji je implementator CARE International Balkans.
“Pandemija je zatekla romsku zajednicu potpuno nespremne. Uveden je policijski sat i ukinut prijevoz, a u pitanju su zajednice koje najviše bave skupljanjem sekundarnih sirovina”, rekla je direktorica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” Indira Bajramović, dodavši da je zabrinjavajuće to što je uočen nemar lokalnih institucija prema Romima, odnosno njihovim esencijalnim potrebama.
Kako je navela Bajramović romske zajednice nisu imale isti tretman, kao i druge. To su naročito mogli primijetiti aktivisti brojnih humanitarnih i nevladinih organizacija koji su ulazili u romske zajednice i svjedočili nezahvalnim uslovima.
Romska zajednica se tokom pandemije našla u još težem položaju, ako se uzme u obzir da je bio uveden policijski sat, a to su zajednice koje su izdvojene iz grada, u ruralnim područjima, a oni se bave sekundarnim sirovninama. Teško je bilo i za djecu kada je počela online nastava. To sve se posebno loše odrzilo na žene, zato što su to skučeni prostori, sa višečlanim prostorima, a mnogi nemaju vodu i struju. Bez tih osnovnih uslova za život, uz poteškoće koje je donijela i pandemija povećan je i broj nasilja u porodici”, rekla je Bajramović.
Koordinatorica Ženske romske mreže “Uspjeh” Aida Mehić je istakla da je cilj predstaviti kako je pandemija utjecala na Rome zbog toga što je njihov, kako je rekla, startni položaj lošiji u odnosu na većinu stanovnika u Bosni i Hercegovini.
“Dvoje djece iz romske zajednice napustilo je školovanje, ali zasigurno je mnogo onih koji nisu prisustvovali nastavi jer nisu imali uvjeta za online praćenje nastave”, navela je Mehić.
Osnovni zadatak navedenog dokumenta jeste da se kroz tri nivoa istraživanja utvrdi na koji je način i u kojoj mjeri pandemija COVID-19 uticala na stanje u romskim zajednicama, s posebnim osvrtom na socio – ekonomski, obrazovni i rodno – zdravstveni aspekt.
“U okviru dokumenta došlo se do zaključka da ni u jednom gradu, niti jedna lokalna zajednica u svojim kriznim štabovima nije imala predstavnike manjinskih grupa što je dodatno otežalo njihov život jer ako nemate osobe koje su direktno pogođene mjerama ne možete ni rješavati njihove probleme”, rekla je predstavnica CARE International Balkans Jadranka Miličević.
U okviru projekta izvršeno je i anketiranje, koje je obuhvatilo 700 porodica, sa akcentom na žene i djecu.
Kako je objasnila Miličević detektovani su brojni problemi, a neki od značajnijih sa kojima se romske zajednice susreću jeste problemi sa nastavom, tačnije online nastavom i to naročito u višečlanim porodicama, suočavanje i borba protiv diskriminacije i predrasuda što je posebno došlo do izražaja u periodu pandemije koronavirusa, kao i izostanak pružanja zdravstvene pomoći, a bio je otežan i pristup socijalnim službama.
„Većina korisnika socijalne pomoći jesu osobe iz marginaliziranih i ranjivih grupa, a samim tim Romi i Romkinje“, navodi Miličević, zaključujući da je za ubuduće ključno uključiti osobe koje rade u civilnom društvu ili koje su i same ovih marginaliziranih grupa kako bismo unaprijedili i izbjegli greške u donošenjima odluka, a koje su u značajnoj mjeri pogodile romsku zajednicu.
Dokument donosi perspektivu Roma u zajednici i predstavnika institucija te analizu postojećih. U tu svrhu istraživanje je obavljeno na uzorku od 120 Roma u Visokom, Kaknju, Donjem Vakufu, Bijeljini i Prnjavoru te 30 predstavnika institucija iz tih lokalnih zajednica, uključujući Grad Tuzla.
(portal-udar.net)
