Romski civilni monitor: Strategije integracije ne služe namjeni i nisu dale značajan doprinos Romima

Iako se okolnosti razlikuju od zemlje do zemlje, izvještaji potvrđuju da diskriminacija, uglavnom u zemljama sa značajnim romskim stanovništvom, i dalje kontaminira mnoge aspekte svakodnevnog života, kao što su segregirani smještaj, nepristupačno školovanje; hiljadama Roma je uskraćen pristup osnovnim uslugama, uključujući vodu i sanitarije. U cijeloj EU mnoge romske zajednice i dalje su podložne prisilnim iseljenjima, diskriminatornim policijskom radu i rasno motivisanom neprijateljstvu i nasilju

1561
Foto: Medium.com

Romski civilni monitor (2017-2020) je projekat koji je pokrenuo Evropski parlament, a kojim upravlja Evropska komisija. Koordinira ga Cenatr za političke studije na Centralnomevropskom univerzitetu (CEU) u partnerstvu sa Evropskom mrežom organizacija Roma (ERGO), Evropskim centrom za prava Roma (ERRC), Fundación Secretariado Gitano (FSG) i Romskim obrazovnim fondom (REF). Cilj projekta je doprinijeti jačanju mehanizama praćenja provedbe nacionalnih strategija za integraciju Roma kroz sistematsko praćenje civilnog društva. Dodatna vrijednost praćenja civilnog društva proizilazi iz nezavisnog statusa i terenskog iskustva nevladinih udruženja. Cilj pilot projekta je poboljšati nadzor civilnog sektora razvojem kapaciteta za praćenje politika civilnog društva.

U svom srednjoročnom pregledu Okvira Evropske unije, Evropska komisija je izjavila da je pet godina prekratko razdoblje za uklanjanje diskriminacije i uskraćenih mogućnosti za Rome. Izvještaji o praćenju civilnog položaja Roma ukazuju i da je 10 godina takođe nedovoljan period.

Najnoviji izvještaj koji pokriva 27 država članica EU pokazuje da je Okvir EU za nacionalne strategije integracije Roma (NRIS) donio dodatnu vrijednost u smislu formiranja politika uključivanja Roma, te da su primjeri dobre prakse prisutni u cijeloj EU. Međutim, očito se to nije pretvorilo u „opipljiv napredak“ ili „stvarnu promjenu“ za veliki broj isključenih romskih zajednica širom Evrope, piše ERRC.

Iako se okolnosti razlikuju od zemlje do zemlje, izvještaji potvrđuju da diskriminacija, uglavnom u zemljama sa značajnim romskim stanovništvom, i dalje kontaminira mnoge aspekte svakodnevnog života, kao što su segregirani smještaj, nepristupačno školovanje; hiljadama Roma je uskraćen pristup osnovnim uslugama, uključujući vodu i sanitarije. U cijeloj EU mnoge romske zajednice i dalje su podložne prisilnim iseljenjima, diskriminatornim policijskom radu i rasno motivisanom neprijateljstvu i nasilju.

Upravljanje, sudjelovanje i savjetovanje

Razine zastupljenosti i sudjelovanja Roma u javnom i političkom životu se donekle razlikuju, kao i ambicije i kvalitet nacionalnih strategija. Sudjelovanje Roma i pro-romskog civilnog sektora u oblikovanju politika vezanih za integraciju Roma definisano je kao ključno funkcionisanje Okvira, a spominje se i u većini tačaka Okvira (NRIS).

Dok neke zemlje bilježe porast broja Roma koji se kandiduju za javne dužnosti, izvještaji identifikuju nisku političku participaciju i otuđenje s glavne političke agende kao problem u zemljama srednje i istočne Evrope, povezan sa manipulacijama, podmićivanjem i zastrašivanjem od lokalnih političara.

Foto: Romea.cz

Zemlje iz ove regije se previše oslanjaju na finansiranje EU za uključivanje Roma, a isto važi i za Grčku i Italiju. To ima negativne posljedice u smislu održivosti i čini intervencije osjetljivim na probleme povezane s nacionalnim upravljanjem sredstvima EU, kao što su kašnjenja u provedbi, promjenjivi kapaciteti i komplikovana administracija i teška regulacija.

Diskriminacija i Direktiva o rasnoj jednakosti (RED)

Odredba koja je zajednička mnogim izvještajima zemalja je bila da se prenos Direktive o rasnoj jednakosti (RED)  u nacionalno zakonodavstvo nije pokazao djelotvornim i učinkovitim.

U mnogim izvještajima su kritikovani neefektivni mehanizmi poput besplatne pravne pomoći ili mogućnosti podnošenja tužbi u javnom interesu u Češkoj. U ovoj zemlji, mnogi Romi nisu tražili pravdu iz straha da bi stvari mogle postati još gore, a njihov nedostatak povjerenja utemeljen je na percepciji da suci ne tretiraju Rome jednako kao opštu populaciju, navodi ERRC.

Izvještaji iz zemalja sa manjim romskim stanovništvom, kao što su Belgija, Holandija ili Danska, izrazili su sličnu zabrinutost u pogledu učinkovitosti nadležnih tijela. Identifikovane su poteškoće u pristupu pravosuđa, dokazivanju i osvajanju predmeta na sudu, te nedostatku zakonske svijesti i svijesti o pravima među Romima.

U zemljama srednje i istočne Evrope s najvećim romskim stanovništvom, Romi doživljavaju etničko profiliranje, zaustavljanje i pretrage, te česte susrete s policijskim službenicima. Policijski službenici često pribjegavaju prekomjernoj upotrebi sile, a Romi postaju žrtve policijskog nasilja usljed neprovjerenih i nepouzdanih informacija koje ih targetiraju kao počinioce krivičnog djela.

Izdvojeno stanovanje, prisilna iseljenja i pristup čistoj vodi

U izvještajima su identifikovane sistematske prakse koje sprečavaju Rome da se isele iz odvojenih i često nezakonito zauzetih područja. U tim zemljama s najvećim udjelom romskog stanovništva, izvještaji su pronašli malo dokaza o stvarnim ili namjeravanim političkim intervencijama kako bi se prevladala stambena segregacija.

U Češkoj je zabilježen porast „socijalno isključenih lokaliteta“ koji su okruženi užasnim uslovima bez osnovne infrastrukture i pristupa osnovnim javnim uslugama. U Slovačkoj, neke opštine kupuju jeftine kuće u udaljenim selima kako bi „izvezle svoje problematične“ Rome. Visok udio romske populacije još uvijek živi bez vode iz slavina u svojim stanovima. U Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Rumuniji i Slovačkoj, Romi su sistemski diskriminisani u pristupu čistoj i pitkoj vodi.

Foto: ERRC

Izvještaji o praćenju potvrđuju nalaze iz izvještaja Agencija za temeljna prava iz 2018. godine u kome se navodi da nije došlo do poboljšanja uslova stanovanja za Rome u razdoblju od 2011. do 2016. godine; 38% Roma nema WC, tuš ili kupatilo u svojoj kući. U mnogim zemljama EU, lokalne vlasti favorizuju rušenje i masovna iseljenja, bez pružanja adekvatnog alternativnog smještaja za iseljene, suprotno domaćem i međunarodnom pravu, piše ERRC.

Anticiganizam

Izvještaji o praćenju ukazuju na zabrinjavajuće povećanje broja govora mržnje prema Romima na internetu i izvan njega, stereotipno i često rasističko izvještavanje u medijima, te česta pribjegavanja zapaljivoj anti-romskoj retorici vladajućih i opozicionih stranaka, naročito u Bugarskoj i Italiji.

Da bi strategije uključivanja trebale imati bilo kakav učinak u scenariju nakon 2020. godine, države članice EU trebaju obratiti pažnju na poziv Agencije za osnovna prava (FRA) da se razviju konkretne mjere za borbu protiv zločina iz mržnje i govora mržnje potaknute anticiganizmom kako bi se osiguralo da Romi mogu imati koristi od zaštite zakona, te da bi strategije uključivanja trebale nadopunavati provedbu zakona naporima da se ukine socijalni konstrukt „Cigana“ i udruživanje Roma s marginalizacijom.

(portal-udar.net/errc.org)