Selma Muhić-Dizdarević za Udar: Moramo se suprotstaviti govoru mržnje prema Romima

Predavačica na Karlovom univerzitetu u Pragu na Katedri studija građanskog društva, Selma Muhić-Dizdarević, jedna je od autorica studije koja istražuje govor mržnje usmjeren ka Romima, a za portal Udar ispričala je o istraživanju, te zaključcima do kojih su došli kada je u pitanju romska nacionalna manjina.

Studija je izrađena u sklopu međunarodnog projekta „Remember and ACT!“ (Re-ACT), koji se fokusira na istraživanje starih koncepata mržnje u njihovim modernim oblicima.

„Projekat je počeo 2020. godine. Re-ACT je skraćenica za ‘remember and act’, i to je projekat koji je finansiran od strane Evropske komisije i u okviru programa The Rights, equality and citizenship (Program o pravima, jednakosti i građanstvu). Ideja tog projekta je, kao prvo, da se pokaže na koji način se recikliraju stari stereotipi o Jevrejima i Romima, i kako se oni sada pojavljuju naročito u kontekstu socijalnih medija, na internetu, uopšte u tom digitalnom prostoru. To je jedna komponenta i u okviru toga sam pisala uporednu studiju o anticiganizmu, a kolegica je pisala analitički izvještaj o mitovima i načinima na koji se ti mitovi recikliraju i kako ih sve osporiti“, kazala je Muhić-Dizdarević.

Dodala je da je druga komponenta tog projekta pokušaj da se pokaže koliko se na tom polju radi, koliko puno ima i organizacija i projekata, i svih ljudi koji su aktivni u akademskoj sredini koji se zapravo bore protiv predrasuda.

Prevention hub

„Mi smo već počeli da objavljujemo nešto što se zove ‘prevention hub’. To je jednan edukativni portal, program na internetu, gdje smo prikupili razne informacije kao što su dobre prakse, dobri projekti, korisne studije, razne lokalne inicijative za poboljšanje situacije. Na jednom mjestu mogu se naći sve stvari i instrumenti koje možete koristiti kao borbu protiv anticiganizma. Taj projekat se završava u januaru 2023. a ‘prevention hub’ je predstavljen 21. oktobra, kao i način kako se dodaju materijali“, pojasnila je.

Muhić-Dizdarević je kazala su u okviru projekta  objavili sličnost između mitova koji su vrijedili za Jevreje i Rome, ali da postoje i razlike koje se tiču materijalnih uslova u kojima većina Roma živi što na bitan način utiče na to kako oni mogu da se brane, kakve organizacije imaju iza sebe, kakvu pomoć, kakvu mogućnost mobilizacije, uticaja, itd.

U ovom projektu učestvuje LICRA, francuska organizacija koja se bavi antisemitizmom, ROMEA, češka organizacija koja se bori protiv anticiganizma, privatna istraživačka organizacija iz Austrije SYNYO, i INACH, International Network against Cyber Hate, za koju i sama radi.

U pitanju je organizacija koja udružuje 27 organizacija u svijetu koje se bave monitoringom, uklanjanjem, kontra-govorom odnosno govorom protiv govora mržnje, lobiraju u Evropskom parlamentu za više sredstava za ovaj problem.

„Postoji jedna tendencija da se misli da je govor mržnje u digitalnom svijetu nešto nematerijalno, da tu nema posljedica za društvo, a mi mislimo potpuno suprotno. To je vrlo bitno za javnu sferu, a kao što smo vidjeli za vrijeme pandemije digitalni svijet je bio jedini način da se ljudi orjentišu i dezorjentišu. To su stvarno bitni elementi“, naglasila je.

Monitoring platformi

Platforme kao što su Facebook, Twitter, Youtube i druge potpisale su sa Evropskom komisijom „code of conduct against ilegal hate speech“, odnosno kod ponašanja protiv ilegalnog govora mržnje, gdje se svake godine vrši monitoring platformi kako reaguju na govor mržnje, da li uklanjaju takav sadržaj i kojom brzinom reaguju. INACH koordinira aktivnosti nekih nevladnih organizacija koje ovaj monitoring vrše.

Napomenula je i da postoji pritisak od strane Evropske komisije, i da platforme neće da otkriju algoritam koji odlučuje o tome šta je govor mržnje.

„Oni smatraju da je to poslovna tajna, tako da mi ne znamo na osnovu kojih kriterijuma oni to otklanjaju, ali bolje išta nego ništa“, kazala je Muhić-Dizdarević.

Kada su u pitanju zemlje koje su obuhvaćene studijom o anticiganizmu, tu se radi o zemljama Evropske unije.

„To je zbog toga što je to neki djelimično zajednički okvir, pa je moguće porediti. Ako nemate nikakve zakone, judikaturu, i nikakvo iskustvo o govoru mržnje u nekim zemljama izvan EU, onda je vrlo teško govoriti o tome, odnosno davati preporuke“, istakla je.

Kako je dodala, pretpostavka je da su sve zemlje EU uključene u neku formu borbe protiv takve diskriminacije, te da svi mogući dokumenti koji se tiču zaštite nacionalnih manjina, programi za integraciju Roma, stvaraju jedan okvir gdje je moguće na neki način porediti situaciju i onda očekivati da dođe do promjene nekih politika, bilo na evropskom nivou ili nivou tih pojedinačnih zemalja.

Muhić-Dizdarević je kazala i da je upoznata sa situacijom romske zajednice u pojedinačnim zemljama regiona.

„Tu su uključene Hrvatska i Slovenija od naših jugoslovenskih zemalja. Ali ne znam da li postoje organizacije koje se bave konkretno ovim problemom, na koji način govor mržnje u virtuelnom prostoru se perpetuira, kažnjava, da li se vrši neka edukacija u tom smislu, da li dolazi do nekih programa koji nisu samo vezani za situaciju na terenu ili npr. za neku političku aktivnost u BiH“, kazala je.

Dotakla se i Izbornog zakona u BiH te je naglasila da je apsurdna situacija da postoje građani koji ne mogu biti birani u određene organe jer nisu pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.

„Nezamisliva je situacija u bilo kojoj zemlji da budete njen građanin a da ne možete da učestvujete u upravljanju stvarima koje se tiču vašeg statusa“, istakla je.

Mehanizmi borbe protiv govora mržnje

Kada je u pitanju jačanje mehanizama borbe protiv govora mržnje, Muhić-Dizdarević je kazala da ne postoji ništa što će to definitivno da riješi.

„Postoje multifokalni pritisci sa raznih strana, i jedan taj element su nevladine organizacije koje bi, ako to već ne rade, trebale da se angažuju i stvore neki monitoring u sferi balkanskih zemalja koje nisu obuhvaćene Evropskom unijom, da se vidi šta se dešava s govorom mržnje koji je usmjeren na Rome u virtuelnom prostoru. Dalje, naravno, važna je edukacija o ovoj povezanosti, jer i sami sudovi npr. u Češkoj nisu jednoznačno presuđivali. To je moguće klasifikovati kao krivično djelo izazivanja međunacionalne mržnje. Ali u početku neki sudovi su sudili da je to neka intencija izrečena u virtuelnom prostoru koja u suštini nema nikakvih posljedica. Međutim to ima posljedice po te ljude, po njihovu poziciju, situaciju, sigurnost“, kazala je.

Dodala je da također postoji i pritisak na platforme koje zarađuju na našoj prisutnosti na mrežama.

„Postoji pritisak na ekonomske subjekte da moraju da imaju odgovornost, jer sad postoji koncept društvene odgovornosti firmi, i treba se pridružiti inicijativama ili ih ustanoviti, i naravno tu jako bitnu ulogu igraju državni organi na raznim nivoima, odnosno javna uprava na raznim nivoima, što je problem ne samo kod nas nego i u drugim zemljama gdje ti koji bi trebalo da daju primjer kako da se ne upražnjava govor mržnje, sami ga često upražnjavaju i podstiču. To je moguće opet sa nekog još višeg nivoa pritiskati, a isto je bitno da se razvije taj ‘counterspeech’, kako se zapravo ponašati, a postoje vrlo zanimljivi projekti u toj situaciji, kako zaštititi sebe, kako druge, može se dodati hashtag ‘mi smo sa vama’ kada vidite neki govor mržnje. S jedne strane, dakle, postoje represivni elementi, postoji element lobiranja, i postoji taj element koji bi trebao da bude kako to promijeniti“, pojasnila je.

Diskriminacija po više osnova

„Meni su bile zanimljive te sličnosti. Svuda se govori da su Romi paraziti, da neće da rade, da kradu, da su oni suštinski kriminalni, da šire bolesti, da su prljavi itd. Sve te predrasude koje su vezane za njih su se pojavljivale bez obzira na to koliko je ta zajednica u toj konkretnoj zemlji prisutna. Ono što se razlikuje je odnos snaga i odgovor antirasističkih nevladinih organizacija, i odgovor i ponašanje državnih organa i sudova. U Njemačkoj je recimo davno donešen zakon da platforme moraju da reaguju u roku od 24 sata inače dobijaju velike kazne. To je neki instrument kojim možete na to da utičete“, naglasila je Muhić-Dizdarević.

Kako je dodala, u Mađarskoj, Rumuniji, ili Bugarskoj, Romi su građani tih zemalja. Međutim u nekim zemljama kao što su Italija ili Francuska oni su uz to još i emigranti.

„Na njih se sručuje mržnja koja je vezana i za Rome, i mržnja koja je usmjerena na emigrante, te je to jedna grupa koju treba posmatrati iz takozvane intersekcionalističke perspektive, gdje se identiteti ukrštaju. Druga grupa su romske žene, jer biti žena i imati romsku narodnost također pogoršava situaciju. To se isto tiče LGBT populacije Roma, koja je često odbijana i od strane homofobnog mainstreama ali i od homofobne same te zajednice. To su neki prostori u kojima se stvari komplikuju“ kazala je Muhić-Dizdarević.

Kako je pojasnila, s obzirom da većina direktnih svjedoka užasa holokausta više nije među nama, a da je sve veći broj onih koji sumnjaju u utjecaj ideologije nacista, aktivnosti poput ove postaju sve potrebnije.

Napomenula je da edukativni portal sadrži mnoštvo uputstava, primjera aktivnosti koje su provedene, biblioteku, primjere dobre prakse i mapu ključnih organizacija posvećenih polju govora mržnje na internetu.

Muhić-Dizdarević je pozvala sve koji su zainteresovani za borbu protiv govora mržnje da posjete ovaj obrazovni portal www.rememberandact.eu i vide na koji način bi on mogao doprinijeti radu i aktivnostima organizacija.

„Svrha projekta je podići svijest, na temelju pomne analize, o tome od čega se sastoje prakse mržnje i govor mržnje u online prostoru, ko ih čini, zašto se čine i kako se cyber prostor može odbraniti od njih“, zaključila je Muhić-Dizdarević.