„Lijepo mi je u Sarajevo, uživam… Nisam još pojela ćevape, nemam vremena.“
Ovako je započeo razgovor uz kafu i osmejh sa našom istaknutom umjetnicom, Selmom Selman, koja ovih dana boravi u Sarajevu.
Selma je pozvana kao učesnica Kuma International i WARM Academy koja će trajati šest dana, a ove godine program je posvećen umjetnosti i pripovijedanju u vrijeme krize. Takođe, Selma će biti i jedna od panelistkinja u okviru Sarajevo film festivala, a nešto što je njen najveći izazov, upravo je predavanje koje priprema. Radi se o nečemu što će biti proizvod mješavine vještačke inteligencije i umjetnosti, gdje će zapravo algoritam birati njene najznačajnije radove.
–Biće jako zanimljivo vidjeti šta je umjetna inteligencija odabrala kao moje najznačajnije radove – kaže Selma.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
U nekoliko navrata, Selma je kroz razgovor napomenula da često nema vremena i da stalno radi. Kao je objasnila, to ne znači da radi puno, već radi pametno, jer obično odabere par projekata koji su joj najbitniji i tome se potpuno posvjeti.
–Kada odaberem takve projekte, ja ih dovodim do perfekcije i to je možda moj problem što sam perfekcionista, ali, ja tako radim – govori Selma.
Selma trenutno priprema dvije samostalne izložbe, od kojih će jedna biti u Skoplju u Muzeju savremene umjetnosti i otvorenje će biti 23. avgusta.
–Biće sličan koncept kao u Beogradu – No space – gdje sam pokazala rad Mercedes matrix. To je momenat gdje uništavam simbol kapitalizma sa svojim ocem, bratom i komšijom Mirsom – objašnjava Selma.
Kaže da ovaj koncept jeste dekonstrukcija simbola kapitalizma, ali i konstrukcija preživljavanja i konstrukcije nje same i njenih roditelja, kao i dekonstrukcija stereotipa.
Dekonstrukcija simbola kapitalizma, samo mnogo opširnije, Selma kaže da će biti predstavljen i u Skoplju. Čitav projekat priprema sa Ivanom Ivković, njenom kustoskinjom i takođe umjetnicom iz Beograda.
Zajedno sa Suzanom Milevskom, Selma priprema i veliku samostalnu izložbu u Mariboru u galeriji Kibla, gdje će se izložba fokusirati na bijes i feminizam – ljudska prava i ženska prava danas.
–Ta izložba u decembru će biti moja „ljuta izložba“, neki „Angry show“. Radim nešto mnogo radikalnije – objašnjava Selma.
PRE I NAKON „LOCKDOWN-a“
Kada smo posljednji put razgovarali sa Selmom, bili smo u lockdown-u. Bili smo zatvoreni, bilo je ograničeno kretanje. Za umjetnike kao što je Selma to nije predstavljalo problem. Kaže da je nakon toga proizašla „nova Selma“, snažnija, puno je čitala i bavila se sobom.
Kaže da se istovremeno odmorila, ali i umorila, jer je iskoristila taj period da uradim projekat koji je započela još 2017. godine.
U pitanju je projekat „Njena roze soba“ koga je započela sa svojom mamom. Sve je počelo tako što je njena mama zamišlja i opisivala svoju dječiju sobu koju nikada nije imala.
–Kroz razgovor ona proživljava svoju dječiju sobu i nikada ne pomišlja da će taj rad zapravo dobiti kao poklon. Tu svoju sobu… Prije par mjeseci sam taj njen san pretočila u realnost upravo onako kako je zamišljala… Roze krevet, roze sto, roze zidove, odjeća, roze medo… – govori Selma.
Nakon toga, Selma započinje sa izgradnjom sopstvenog studija. Sve je naravno krenulo sa idejom
–Hajde da ja sebi napravim galeriju. Sjela sam sa tatom i bratom i hajde da vidimo koliko će mi trebati da napravim svoj studio… Sve smo to nesvjesno radili. Pozvala sam arhitektu i onda shvatila da mi treba puno para. Nisam odustala, već sam počela da sve radim sama… Skicirala sam, radila zajedno sa radnicima koje smo našli… I, napokon, uradili smo studio koji se zove „Studio Selma Selman“ – kroz osmijeh govori Selma.
Kako nam je rekla, ovaj prostor će služiti kao alternativni prostor za izlaganje mladih umjetnika i umjetnica, a isto tako i kao prostor gdje neko može odsjesti ukoliko planira da u Bihaću radi neko istraživanje, ili nešto slično…
Na taj način, kaže ona, njeni roditelji će moći nešto zaraditi. Ipak, za nju je najvažnije da je to prostor gdje će se dijeliti znanje. Biće to i multimedijalni prostor gdje će djeca rentati laptope, ili čak dobijati za online školu.
–Sva djeca iz moje fondacije su obezbjeđena sa laptopima i internetom… – rekla je Selma.
NOVA REALNOST
U razgovoru sa Selmom, nismo se mogli ne dodataći onoga što nas okružuje. Pitali smo je da li je to naša nova realnost i kako se treba nositi sa koronom? Ona smatra da smo na neki način mi sami sve dozvali i da je ovo sada naša realnost, a da možda možemo očekivati i nešto gore i na to moramo biti pripremljeni.
–Ja upravo krećem sa ovim svojim projektom – Stogodišnji plan. Tu ustvari kombinujem umjetnu i ljudsku inteligenciju kako bismo napravili taj Stogodišnji plan za Rome, ali i generalno za manjine. Kako manjine da se izbore sa tim i šta je ono što umjetna inteligencija nama predlaže da uradimo, a istovremeno razgovaram sa umjetnicima, psiholozima, ekonomistima, doktorima, mladim ljudima… – objašnjava Selma svoj plan.
TRAŽENJE ZLATA
Jedan od projekata koji Selma planira početi je vađenje zlata iz kućišta starih računara, dioda, telefona i druge tehnike, kako bi od sakupljenog zlata, izradila jedinstvenu skulpturu. Kaže da će joj trebati oko 5 tona takvog materijala, da bi sakupila 20 do 30 grama zlata.
–Ovo je naučno-umjetničko-ekonomski projekat. Jako mi je drago što je jedna profesorica sa Univerziteta u Tuzli jako zainteresovana da radi sa mnom na njemu i pomoći će mi u građenju labaratorije za vađenje zlata – kaže Selma.
Novac koji bude dobila od prodaje skulpture, Selma kaže da će uložiti u svoju Fondaciju.
Kako nam je objasnila, to će biti zapravo socijalna skulptura. Koristeći nešto što nema vrijednost, recimo telefon, ili računar koji se ne koristi više, zapravo možemo iskoristiti, jer i dalje ima vrijednost.
–Sve se može iskoristiti – govori Selma kroz osmijeh.
ROMIMA I DALJE TREBA PRILIKA
–Edukacija je temelj. Treba da se više vodi računa o obrazovanju, ne samo djece – svih – tvrdi Selma kada se govori o romskoj zajednici u BiH.
Ona smatra da bilo kakav prijedlog, kako i na koji način da se pomogne romskoj zajednici, ne treba da dođe od neke osobe koja je privilegovana u svakom smislu i koja dolazi iz neromske zajednice. Upravo suprotno – to treba doći od samih Roma, od same romske zajednice, a ne nekoga ko će reći: ovo je najbolje za Rome.
Kaže da Romima samo treba dati priliku i posao i da nije tačno da su Romi lijeni. Romi samo nemaju priliku.
„Ljudi i dalje nisu svjesni da su Romi ovdje jako dugo i da živimo 6 vijekova. Nismo došli juče. Država nije rasčistila sa ni sa većinskim narodima koji žive ovdje, a sada zamislite, u kakvoj su situaciji manjine, a posebno Romi.“
(portal-udar.net)