Selma Selman: Umjetnica čiji radovi mijenjaju stereotipe o Romima

4365
Selma Selman

U Beogradu se danas otvara izložba “Destruction and recovery”, autorke Sanje Kojić Mladenov, a na izložbi će se predstaviti umjetnice Ana Vujović, Sigalit Landau, Vesna Perunović i Selma Selman, bh. umjetnica romskog porijekla koja svoje radove izlaže širom svijeta.

Tim povodom, Selma Selman govori za Udar o svojim radovima, romskoj umjetnosti, diskriminaciji Roma, i drugim temama.

UDAR: Koju poruku šalju Vaši radovi?

-U mojim umjetničkim djelima, moj cilj je zaštita i osposobljavanje ženskih tijela i usvajanje multidisciplinarnih umjetničkih  pristupa kolektivnoj emancipaciji marginaliziranih žena. Moja potraga za funkcionalnim, modernim političkim otporom dolazi iz mog ličnog iskustva i društva u kojem živim i postojim.

Nemam određenu temu s kojom se bavim – teme i ideje nastaju svugdje i bilo gdje. Preciznije rečeno,  umjetnost koristim kao oruđe za oblikovanje logike koja potencijalno može promijeniti društvo.

Umjetnost kao oruđe ima mnogo mogućnosti da služi čovječanstvu za pronalaženje i prenošenje znanja i promjene u društvu bilo ono individualno ili kolektivno.

Koristim mnoge medije kako bih izrazila svoje koncepte – od teksta do VR videa. Raznolikost medija koje koristim daje mi slobodu eksperimentiranja i zamagljivanja granica umjetnosti. Nemam namjeru evocirati jednostavne pojmove ljepote ili užitka kroz svoju umjetnost – moja pozicija je politička i poziva sva ljudska bića da otvoreno sudjeluju.

Performans je medij u kojem se moje tijelo osjeća najprihvaćenije, tako ja tokom svojih performansa  postajem najkreativnija, najiskrenija, najnesegurnija i najemocijonalnija. Zbog tih ličnih stavova uspijevam da uvedem i publiku da bude dio performansa i na direktan ili indirektan način razumije razlog zbog kojeg radim performans.

UDAR: Koliko je razvijena romska umjetnost u Bosni i Hercegovini i da li smatrate da se u nju dovoljno ulaže?

-Romska umjetnost u BiH ne postoji, barem koliko ja znam. Mislim da se generalno treba ulagati u umjetnost u Bosni jer zbog finansijske i političke krize umjetnici nemaju mogućnosti za produkcije novih radova i izlaganja. Kod nas je normalno da umjetnici ne dobijaju honorare za svoj rad što je veliki problem i razlog zašto je veliki broj umjetnika/ca napustilo BiH.

UDAR: Da li umjetnost ima moć da na neki način pomogne u poboljšanju života (naročito Romkinja) na ovim prostorima?

-Kada govorimo o socioaktivističkoj umjetnosti onda ona može na direktan ili indirektan način doprijenjeti pozitivno društvu. Na žalost, svaki veliki problem, u ovom kontekstu diskriminacija, sterotip ili mentalitet, je teško promijeniti ili uništiti. Umjetnost u BiH je direktna, zrela i realna što na jedan način utječe na internacionalnu publiku i na lokalno društvo. Ja tvrdim i stojima iza toga da je moja umjetnost utjecala i još uvijek utječe na promjenu stereotipa o Romina i genderu itd.

Umjetnost nam služi kao “slika” refleksija i način provjeravanja današnjeg društva u trenutnom sistemu u kojem se nalazimo.

Foto: Lična arhiva

UDAR: Često se govori o diskriminaciji Roma u društvu. Da li ste je Vi osjetili zbog svog romskog porijekla, i kako se boriti protiv toga?

-Što se tiče problema Roma, prvo svi bi trebali već jednom shvatiti da Romi nisu problem. Problem je način na koji su Romi shvaćeni u čitavom svijetu. Da bi se situacija poboljšala, trebali bi riješiti probleme s obrazovanjem i zapošljavanjem Roma jer smatram to ključnom funkcijom koja će romskoj omladini pomoći da krenu putem uspjeha.

Što se tiče moga osnovnog obrazovanja, kao i svakom djetetu u svijetu koje pripada manjini, diskriminacija je konstantno prisutna. Romska djeca u školi prolaze kroz neugodne situacije i teško sklapaju prijateljstva zbog naučene diskriminacije. To govorim iz ličnog iskustva jer mi škola nije bila zabava kao sto bi trebala jednim dijelom, pored učenja, da bude svakom djetetu.

UDAR: Recite nam nešto o radovima koje ćete izložiti u Beogradu?

-Na izložbi u Beogradu izlažem video performanse Autoportet (dekonstrukcija masine) i Autoportet-AEG Vampyr – mehanizam ovih performansa transformiše živu stvarnost mojih roditelja i funkcije umjetnosti, istovremeno spajajući rad radnika i umjetnika.

Video radovi prikazuju performanse u kojima uništavam višestruke nepotrebne usisavače ili mašinu za stvari i razvrstavam vrijedne i manje vrijedne dijelove. Svakodnevni opstanak moje porodice ovisi o tom istom radu, ali se metali i motori prodaju u centrima za recikliranje.

Osim ponavljanih referenci na moj porodični način opstanka, ovi performansi predstavljaju uništavanje kućanskih uređaja koji su povezani s porobljavanjem žena već više od jednog stoljeća, ali i trenutak katarze kad ja, umjetnica, mogu olakšati svoje unutarnje napetosti koje me ujedno i uništavaju i konstruiraju.

(portal-udar.net)