Šemso Avdić, pjesnik i ponosni pripadnik romskog naroda

Veseli Brijg za Šemsu predstavlja oazu duševnog mira, ljepote, radosti i tuge. A kako Šemso zna reći, najveće romsko naselje u Evropi je Veseli Brijeg sa ponosom u glasu a i tihim prizvukom čežnje u glasu za rodnim mjestom.

3307
Šemso Avdić (Foto: privatna facebook kolekcija)

Šemso Avdić, Banjalučanin po rođenju, jedan je od rijetkih stvaralaca koji je slike iz svog života, pretočio u riječi i trajno ih otisnuo na listovima svojih knjiga. Šemso je pjesnik i za sebe kaže da je ponosni pripadnik romskog naroda.

Djetinjstvo i dio mladosti, proveo je na čuvenom Veselom Brijegu. Osnovnu i srednju školu je završio u Banja Luci za koje ga vežu nezaboravna sjećanje na školske dane, na njegove drugove iz školske kulpe, prije svih na kuma Šabana Osmanovića Gange, ali i mnoge druge.

Veseli Brijeg

Veseli Brijg za Šemsu predstavlja oazu duševnog mira, ljepote, radosti i tuge. A kako Šemso zna reći, najveće romsko naselje u Evropi je Veseli Brijeg sa ponosom u glasu a i tihim prizvukom čežnje u glasu za rodnim mjestom.

Svakodnevnica romskog života na Veselom Brijegu postala su njegova glavna inspiracija. Znao je na papir da ispisuje sve ono lijepo i ružno što je njegova plemenita pjesnička duša doživljavala. Pjesme su mu prožete ljubavlju, radošću, rodoljubljem, nostalgijom, patnjom i čežnjom. Na kraju, fenomenalnom genetikom kulta i tradicije.

Njegov pjesnički talenat, dolazio je do izražaja još u 4. razredu osnovne škole kada je napisao prve stihove.

Lopta koja skače

„Imam malu loptu, skače kao živa, uvjek je udaram, a nije mi kriva“, govori nam Šemso svoje prve napisane stihove.

„Na neki način, ovu malu loptu može poisvijetiti sa Romima koje su cijelog života tukli i protjeravali, a nisu bili ni krivi ni dužni“, kaže Šemso.

On nam je ispričao da je pjesma izazvala silne reakcije kod nastavnika srpsko-hrvatskog jezika i kod direkotora škole, pa su njegovi obraščići bili nagrađeni toplim serijama vrućih šamara. Šemso se sjeća da su mu tada suze tekle, ali ne putem kuda bi tekle suze njihovim sinovima, već putem srca i duše. On je to izdržao stojički.

„Sjetimo se Dostojevskog koji je rekao „dječija suza je veliki zločin“, govori Šemso.

Šemsu Avdića sudbina je odvela daleko od rodnog kraja u koju su se prepritale sreća, radost, patnja, siromaštvo i tuga.

Prva životna prekretnica, bila je Italija gdje 1985. godine objavljuje knjigu poezije Testo Romanes a fronte, koju je napisao i objavio na  italijanskom jeziku. Njegovo pjesničko stvaralaštvo biva objavljeno od  filiologa i književnika Sergia Franzesija.

Na takmičenju gdje su čestvovali književnici iz Italije, Rusije, Ukrajine, Mađarske, Španije i Poljske, njegova zbirka poezije zauzela je treće mjesto i osvojila pehar „NOSIDE“, dvije slike i novčanu nagradu.

Nakon toga, Šemso je dobio puno  priznanja, ali jedna od dražih mu je iz 2016. godine, koju dobia u njegovoj rodnoj  Banjaluci. On je prošle godine dobio Zlatnu plaketu za knjizevnost od Svjetske romske organizacije.

Njegove pjesme su  zastupljene u antalogijama mnogih zemalja poput Francuske, Njemačke, Belgije, Italije, Srbije i mnogih drugih. Šemsina djela su objavljivana u mnogim časpisima bivše Jugoslavije i Evrope, a djela su mu  prevedena na 5 svjetskih jezika.

Njegova djela su našla svoje mjesto u Italijansko-Romskoj enciklopediji, antologiji romske proze Alije Krasnićija, kao i u novom bukvaru Romano Lil, autora Bakija Asanija, gdje je Avdić predstavljen kao intelektualac i pjesnik iz Bosne i Hercegovine.

Karta u jednom smjeru

U najnovijoj zbirci pjesama Ciganska sudbina lancima okovana, uočljiva su plač duše pjenika, ljubavi nostalgije i čežnja za voljenim gradom, njegovim snovima, dragim osobama i prijateljima.

U knjizi Karta u jednom smjeru koja je proglašena dokumentom, Avdić na autentičan način svjedoči o odiseji Roma Banja Luke krajem  XX stoljeća.

Karta u jednom smjeru je istinita knjiga, nažalost. Romi su narod, nostalgičan, često su mi izjave davali kroz suze, raspitivajući se za svoje najdraže, kao i za svoje komšije. Mnogi su i otišli sa ovog svijeta, a nisu saznali za svoje najdraže”, govori Avdić sa nekim tihim prizvukom sjete u glasu.

Iako živi daleko od svoje voljene Banja Luke, Šemso se prisjeća se voljene  Banja Luke. Sjeća se kupanja na rijeci Vrbas, školske klupe, drugarstva i svega lijepog što može jedna vesela mlada osoba da proživi. Jedan umjetnik  sa podijeljenim srcem koji je više u Banja Luci kraj Vrbasa, nego u sadašnjoj Švdskoj, gdje trenutno živi.

(portal-udar.net)