Senad Biberović Biber: Nije sramota uzeti metlu u ruke, sramota je sjedeti kući

Senad Biberović zvani Biber jedan je od  najpoznatijih ljudi koje svakodnevno viđamo na ulicama Tuzle.  Ovaj pedesetrogodišnji Rom već 15  godina  radi u Javnom komunalnom preduzeću. Toplog pogleda i širokog osmjeha, Biber je draga osoba koju Tuzlaci rado vole sresti. Biber voli i zapjevati,  piše pjesme, rekretaivno  trenira u fitnes centru, te  je jedan od uzornih Roma.

U Tuzli je 1985. završio Srednju trgovinsku školu, smjer prodavač. Za vrijeme agresije na BiH, nekoliko godina nakon završetka školovanja priključuje se  Manevarskoj policiji kao dobrovoljac, te  nakon nekog vremena postaje i pripadnik  Armije Republike Bosne i Hercegovine od 1992-1995., gdje je bio i ranjen krajem 1993. god.

 -Sva sreća da sam ostao živ svojoj poridici. Metak me  je pogodio u predjelu lica. Bio sam sav krvav… Par dana sam proveo na kućnom liječenjeu i nakon toga se ponovo vratio na liniju. Tada  nije bilo onoga: hajde u bolnicu i tamo se izležaji, nego zašiju te, hajmo malo kući i odmah nazad. Bila su to teška vremena, ne ponovila se niko me nikada – prisjeća se Biber.

Ovaj skromni čovjek govori da mu je njegova BiH sve na ovom svijetu. Ostao je tu čak i kada je imao priliku otići negdje van zemlje. Kaže da je u lijepoj BiH njemu najljepše. S druge strane, surovost i krizu u BiH je itekako osjetio na svojoj koži. Biber je bio gotovo 20 godina nezaposlen i isto toliko vremena proveo aktivno tražeći posao.

–Prijavljivao sam se skoro na sve konkurse i nisam bio primljen.Ni danas ne znam zbog čega. Tako je bilo sve dok nisam pozvan na razgovor u JKP Tuzla gdje počinjem raditi na održavanju parkovova, a nakon toga zahvaljući direktoru, Admiru Bećireviću, koji mi je pružio šansu da pokažem da sam vrijedan čovjek, dobijam i za stalni posao – govori Biber.

Kaže da pored njega u istom preduzeću ima dosta Roma kojima je Bećirević dao priliku, na čemu je vrlo zahvalan.

–Zahvalan sam u svoje ime i u ime svih koji su zaposleni, jer je Bećirević prepoznao naše dobre radne navike, a ne kao neki koji govore da mi ne volimo raditi. Neka pruže i drugima priliku i vidjet će rezultate koje mi možemo postići – rekao je Biber.

To koliko je vrijedan, ne govori samo sam Biber, ne potvrđuje direktor koji mu je dao priliku, već i obični ljudi koji ga sreću svakodnevno. Jedna od vlasnica radnje u ulici koju Biber svakodnevno čisti, za ovog čovjeka ima samo riječi hvale.

–On je zaista jedna divna i vrijedna osoba koju nikada nisam za svoji 15. godina rada vidjela namrgođenog. Svakog lijepo pozdravi, bila to starija osoba od njega ili mlađa, porazgovara, iznese otpada i nastavi do slijedeće radnje. Njega zna svaki pojedinac u našoj čaršiji, veliki je to šaljivdžija koji širi pozitivnu energiju na ljude oko sebe. On je neko ko radi i pomaže ljudima uz pjesmu, baš ga cijenimo i poštujemo kao vrijednog prijatelja i osobu koja je zajedno sa nama tu od početka svoga rada – rekla je za Udar Zorica Abakumov, vlasnica radnje u Tuzli.

Ljudi su odavno navikli na Bibera. Jednostavno, dio je grada i ljudi uvijek primjete kada ga ne vide na ulici.

Biber je 2012. godine dobio veliki broj zahvalnica za svoj rad. Kaže da jednostavno voli svoj posao, da svakoga poštuje i da ga zato ne gledaju kao komunalnog radnika, već kao člana porodice.

–Ja se ne stidim svog poštenog posla od kojeg skromno živim sa svojom porodicom.  Kada kaže skromno, mislim da ima ono osnovno što nam je potrebno za života. Nisam nikada volio kukati, jer to neće ništa promjeniti. Danas nikome nije lako, ja sam zadovoljan, odškolovao sam kćerku koja mi je rodila najveće bogastvo – unuke – govori Biber ponosno.

Biber je želio poručiti svim mladim Romkinjama i Romima da nikada ne odustajte od školovanja koliko god bilo teško, jer će se ono kad-tad isplatiti. Roditeljima je htio poručiti  da budu uzor svojoj djeci i podrška, da traže posao, jer će tako pomoći sebe i svojima.

–Najviše me boli kada naša djeca napuste drugi ili treći razred srednje škole, ili kada im neki poslodavci ne pruže priliku. To rade iz nekih predrasuda, a sami ne znaju koliko bi tim porodicama pomogli, olakšali bi njihovoj djeci školovanje, a ta bi djeca sutra postala uzori svojoj djeci – govori Biber.

Kaže da mu je neostvarena životna želja fakultet o kojem i dalje razmišlja. Smatra da bi tako bio mnogo bolji uzor mladim ljudima.

Umjesto toga, Biber ima veliki hobi – pjevanje i pisanje pjesama. Kaže da će ih nekada i objaviti. Pored pisanja i pjevanja, rekretivno odlazi najmnaje 3 puta sedmično na fitnes da bi, kako kaže, napunio svoje baterije za svaki novi dan koji ga čeka na poslu.

–Na kraju želim svima da kažem da se nikada ne treba plašiti posla. Nije sramota uzeti metlu u ruke, sramota je sjedeti kući i gledati TV dok su djeca gladna. Meni niko neće donijeti na vrata da jedem, da se ugrijem i obučem, ako sam ne ustanem i uz božiju pomoć krenem raditi – poručio je Senad Biberović zvani Biber.