Senad Patković, majstor umjetničke bravarije

U svojoj radionici, koja se nalazi u prirodi, daleko od buke automobila, galame i gradske vreve proizvodi predivne i kvalitetne proizvode

1907
Senad Patković (Foto: Darko Udovičić)

Umjetnička bravarija je zanatska proizvodnja i postavljanje metalnih ograda i rešetki, metalnih konstrukcija, građevinske stolarije, kovanih profila, kovanih ograda i balkona, te drugih proizvoda od metala. Kao što joj i samo ime govori, umjetnička bravarija je više od pukog zanata, zahtjeva umjetničku “žicu” i vještinu.

Svjedoči o tome i Senad Patković, jedan od rijetkih mladih ljudi koji se u Sarajevu bavi ovim interesantnim zanimanjem. Senad je diplomirani kipar, završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, a dodatno je izučio bravarski zanat.

Spoj umjetnosti i zanatstva

Foto: privatna arhiva

“Prije samostalnog bavljenja umjetničkom bravarijom radio sam sa profesorom Enesom Sivcem u njegovom ateljeu u Vogošči. On je u ateljeu napravio prvu livnicu za umjetnički liv i skulpturu u Bosni i Hercegovini, međutim s obzirom na razne okolnosti, nije to moglo da zaživi i uspije na nekom višem nivou. Nije bilo dovoljno posla, pa sam odlučio da se osamostalim i počnem da stvaram sam. Metal kao materijal me privukao i zato sam se počeo baviti umjetničkom bravarijom, ali sam se i dalje nastavio baviti i skulpturom. Da bi se mogao baviti ovim poslom, morao sam dobro savladati i bravarski zanat. Potražnja za proizvodima koje pravim nije toliko velika. U inostranstvu je mogo veća zainteresovanost za proizvode umjetničke bravarije, ali što je još važnije, tamo se ovaj posao i prozvodi cijene”, kaže za “Svijet zanata” Senad.

U svojoj radionici, koja se nalazi u prirodi, daleko od buke automobila, galame i gradske vreve proizvodi predivne i kvalitetne proizvode.

“Jedan od većih projekata koje sam radio i za koji mogu reći da je unikatan za Bosnu i Hercegovinu je Kafe Barometar u Sarajevu. Radio sam zajedno sa mojom kolegicom kiparkom Majom Matašin, a po zamisli mog prijatelja Amera Sinanovića Cike koji je tada bio menadžer kafea. Maja i ja smo našim skicama i idejama pomogli u realizaciji projekta. Taj projekat ima neku posebnu priču. Sve je rađeno od nekih dijelova sa otpada, od ventila, bravarskih osovina, a onda smo mi sa našim znanjem upotpunili cijelu priču. Dali smo kafeu taj neki barokni stil koji je povezan sa industrijom. Sarađivali smo i sa profesorom Mensudom Kečom na izradi spomenika djeci opkoljenog Sarajeva, i sa profesorom Sivcem na izradi sklupture u Avazu.

Foto: privatna arhiva

Ručni rad mora da ima svoju cijenu

Majstor za umjetničku bravariju je stvaralac koji ulaže svoje vještine, znanje i tradicionalno zanatstvo.

“Takođe radim ograde, kapije, komode, profile, balkone… Sve to ima jednu umjetničku liniju. Bukvalno sve radim sam, a klijenti su mi najviše gradska sarajevska raja koja hoće nešto drugačije. U inostranstvu bi to što radim mnogo skuplje koštalo. Materijal je teško nabaviti i ja radim ručno. Ljudi nekada ne mogu da razumiju i ne znaju koliko je potrebno vremena za obradu i pripremu,  a zatim za izradu. Cijena ne može biti ista za nešto što već stoji u izlogu ili katalogu i za ono što morate napraviti po mjeri i želji pojedinog klijenta. Ovdje nije veliko tržište da bih ja mogao sa nekom firmom ili partnerom da napravim malo masovniju proizvodnju.

Foto: Darko Udovičić

Ko ima mašine ili neko ko ima firmu koja bi mi eventualno mogla pomoći u stvaranju jednog dijela mojih proizvoda, ne bi imali strpljenja da im ja dajem savjete i namećem moju preciznost rada. Mada, ponekad za neki proizvod i pronađem nekoga sa kim mogu uspostaviti saradnju. Nisam dobio nikada nikakvu pomoć od države. Da možda imam menadžera, mogao bih vjerovatno i bolje poslovati, ali zbog ovakve situacije vi morate da budete sve, i menadžer, i proizvođač, i prodavac i sve ostalo. Borim se i nadam se da će doći bolja vremena”, zaključuje umjetnički bravar Senad Patković.

(Tekst smo preuzeli sa stranice svijetzanata.com)