Romski
Umjetnička bravarija je zanatska proizvodnja i postavljanje metalnih ograda i rešetki, metalnih konstrukcija, građevinske stolarije, kovanih profila, kovanih ograda i balkona, te drugih proizvoda od metala. Kao što joj i samo ime govori, umjetnička bravarija je više od pukog zanata, zahtjeva umjetničku “žicu” i vještinu.
Svjedoči o tome i Senad Patković, jedan od rijetkih mladih ljudi koji se u Sarajevu bavi ovim interesantnim zanimanjem. Senad je diplomirani kipar, završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, a dodatno je izučio bravarski zanat.
Spoj umjetnosti i zanatstva
“Prije samostalnog bavljenja umjetničkom bravarijom radio sam sa profesorom Enesom Sivcem u njegovom ateljeu u Vogošči. On je u ateljeu napravio prvu livnicu za umjetnički liv i skulpturu u Bosni i Hercegovini, međutim s obzirom na razne okolnosti, nije to moglo da zaživi i uspije na nekom višem nivou. Nije bilo dovoljno posla, pa sam odlučio da se osamostalim i počnem da stvaram sam. Metal kao materijal me privukao i zato sam se počeo baviti umjetničkom bravarijom, ali sam se i dalje nastavio baviti i skulpturom. Da bi se mogao baviti ovim poslom, morao sam dobro savladati i bravarski zanat. Potražnja za proizvodima koje pravim nije toliko velika. U inostranstvu je mogo veća zainteresovanost za proizvode umjetničke bravarije, ali što je još važnije, tamo se ovaj posao i prozvodi cijene”, kaže za “Svijet zanata” Senad.
U svojoj radionici, koja se nalazi u prirodi, daleko od buke automobila, galame i gradske vreve proizvodi predivne i kvalitetne proizvode.
“Jedan od većih projekata koje sam radio i za koji mogu reći da je unikatan za Bosnu i Hercegovinu je Kafe Barometar u Sarajevu. Radio sam zajedno sa mojom kolegicom kiparkom Majom Matašin, a po zamisli mog prijatelja Amera Sinanovića Cike koji je tada bio menadžer kafea. Maja i ja smo našim skicama i idejama pomogli u realizaciji projekta. Taj projekat ima neku posebnu priču. Sve je rađeno od nekih dijelova sa otpada, od ventila, bravarskih osovina, a onda smo mi sa našim znanjem upotpunili cijelu priču. Dali smo kafeu taj neki barokni stil koji je povezan sa industrijom. Sarađivali smo i sa profesorom Mensudom Kečom na izradi spomenika djeci opkoljenog Sarajeva, i sa profesorom Sivcem na izradi sklupture u Avazu.
Ručni rad mora da ima svoju cijenu
Majstor za umjetničku bravariju je stvaralac koji ulaže svoje vještine, znanje i tradicionalno zanatstvo.
“Takođe radim ograde, kapije, komode, profile, balkone… Sve to ima jednu umjetničku liniju. Bukvalno sve radim sam, a klijenti su mi najviše gradska sarajevska raja koja hoće nešto drugačije. U inostranstvu bi to što radim mnogo skuplje koštalo. Materijal je teško nabaviti i ja radim ručno. Ljudi nekada ne mogu da razumiju i ne znaju koliko je potrebno vremena za obradu i pripremu, a zatim za izradu. Cijena ne može biti ista za nešto što već stoji u izlogu ili katalogu i za ono što morate napraviti po mjeri i želji pojedinog klijenta. Ovdje nije veliko tržište da bih ja mogao sa nekom firmom ili partnerom da napravim malo masovniju proizvodnju.
Ko ima mašine ili neko ko ima firmu koja bi mi eventualno mogla pomoći u stvaranju jednog dijela mojih proizvoda, ne bi imali strpljenja da im ja dajem savjete i namećem moju preciznost rada. Mada, ponekad za neki proizvod i pronađem nekoga sa kim mogu uspostaviti saradnju. Nisam dobio nikada nikakvu pomoć od države. Da možda imam menadžera, mogao bih vjerovatno i bolje poslovati, ali zbog ovakve situacije vi morate da budete sve, i menadžer, i proizvođač, i prodavac i sve ostalo. Borim se i nadam se da će doći bolja vremena”, zaključuje umjetnički bravar Senad Patković.
(Tekst smo preuzeli sa stranice svijetzanata.com)
