Mediji, javnost i sve nadležne institucije “pali su na ispitu odgovornosti”, kada je krajem 2019. godine oteta dvanaestogodišnja Nišlijka. U deset dana portage za njom, mediji su se utrkivali za senzacionalizmom, a kako je otmičar i višestruko osuđivani silovatelj uhvaćen nedelju dana kasnije, nisu ni prestajali da se utrkuju.
Za to vreme, život deteta je bio u najmanju ruku u agoniji, čak i onda kada više nije bio u neizvesnosti. A mediji su se potrudili da to svima bude kristalno jasno.
Savetu za štampu tužbe su podnele brojne nevladine organizacije, pojedinci, čak i roditelji otete devojčice. Komisija je utvrdila da su dnevni listovi Alo, Kurir, Informer, Blic i Srpski Telegraf kao i njihovi portali u više navrata prekršili kodeks novinara. Nadležnost Saveta međutim, nije velika, pa ovi mediji ne snose nikakve sankcije.
Koliko apel Saveta za štampu ovim medijima znači, govori i njihovo dalje ponašanje. Tabloidi su objavili iskaz koji je osuđeni dao Višem javnom javnom tužilaštvu u Nišu. Ta informacija je procurila u medije, zbog čega je Beogradski centar za ljudska prava podneo krivičnu prijavu Republičkom javnom tužilaštvu.
Podsetimo, majka devojčice je odmah tražila pomoć nakon što se devojčica nije pojavila u školi. Na to javnost u Srbiji reagovala je tek nakon što je potvrđeno da je istovremeno nestao osuđivani pedofil iz sela kraj Niša. Pre toga, ljudi su javno na mrežama ili između sebe komentarisali da je verovatno reč o Romkinji koja je pobegla i “udala se”. Solidarnost i masovno učestvovanje u potrazi počeli su tek nakon objave da se traga za ozloglašenim bivšim osuđenikom.
Advokat Čedomir Stojković smatra da su različiti aršini u ovom slučaju bili prisutni u svim segmentima društva.
“Zaboravlja se da nije samo kod Roma, već pre svega kod Srba bila tradicija udavanja devojčica sa šesnaest, petnaest ili četrnaest godina. Povećavanje starosne granice za brak ili vanbračnu zajednicu nije pitanje tradicije, već je pre svega pitanje napredovanja društva.Taj razvoj i obaveza države u tom smislu je izostala prema Romima”, naglašava Stojković.
Izveštavanje većine tokom potrage Stojković ocenjuje kao neprofesionalno, dok ono što je objavljeno nakon portage, vidi kao morbidno.
“Integritet devojčice je morao da bude sačuvan po svaku cenu. Nije smelo da se objavljuje njeno ime, nije smelo da se objavljuje mesto iz kog potiče ako se radi o malom mestu. Nije smelo da se objavljuje da ju je oteo ranije osuđeni silovatelj. Nije smelo da se objavljuje ništa sem toga kako potraga napreduje – i ni jedna reč više od toga a i to samo ako istraga proceni da je takvo objavljivanje u interesu istrage”, naglašava Stojković.
Da je moralo drugačije da se smatra i novinarka i aktivistkinja Katarina Milićević.
“Svaka ocena koju bih ja, kao građanka, dala je relativizacija krivice onih čiji je posao bio da reaguju istog trenutka. Ovo je slučaj posle koga celokupno društvo mora da izvuče pouku za budućnost. Ako pouke ne bude, dešavaće nam se i gore stvari. I to nije nešto što se dešava drugome: ovo je slučaj koji svakome od nas govori – i tvoje dete može da bude meta. Samo jake institucije sistema mogu da pruže građanima i građankama bezbednost i sigurnost. Bojim se, sad kad je već sve prošlo, a ni pouke, ni odgovornih, da će bivati gore“, ističe ona.
Katarina se kao aktivistkinja godinama trudi da ukaže na direktnu i prikrivenu diskriminaciju. Romsku decu i dalje često prepuštamo slučaju, saglasna je naša sagovornica. Bilo da je u pitanju otmica ili maloletnički brak, odgovorni moraju da reaguju.
„Centar za socijalni rad, policija i tužilaštvo moraju da reaguju. Najpre oni, a potom, kroz obrazovanje i medije, ta slika mora da se menja. I tu je najveća odgovornost većinske zajednice, kojoj i sama pripadam. Ukoriti samog sebe za diskriminaciju je najteže, no svako od nas mora prvo da počne od sebe. Ali, kako neke stvari imaju vrlo dalekosežne posledice, ponavljam, ako institucije sistema ne reaguju, ništa se neće promeniti“, naglašava Milićevićeva.
Nakon otmice, mediji su pre svega morali da prestanu da se interesuju za dete, slažu se naši sagovorinici.
Svi koji su izveštavali o fizičkom stanju žrtve jesu saučesnici, tvrdi advokat Čedomir Stojković.
“Svako ko je izneo bilo kakvu ličnu priliku maloletne devojčice, bez obzira na koji način je došao do tog saznanja i bez obzira da li je do tog saznanja došao kroz izjavu otmičara, je počinilac krivičnog dela iznošenja ličnih i porodičnih prilika iz člana 172 Krivičnog zakonika. Na žalost, javna tužilaštva retko sprovode ovaj vrlo jasan zakon. Rečju, niko nije smeo da prenosi šta je otmičar rekao na saslušanju bilo šta o maloletnoj osobi. Uostalom, čak i da je punoletna osoba, ni jedan novinar nije imao pravo da zna šta je otmičar govorio u fazi krivičnog postupka koji se zove formalno istraga. Otkuda novinarima takve informacije je pitanje i za krivičnu odgovornost i novinara i onoga ko je novinaru takvu informaciju dao”, kaže Stojković.
Nakon svega što se desilo, govori dalje Stojković, niti dete niti porodicu nije moguće zaštititi. Savremena je era interneta i sve što se objavi zauvek ostaje na internetu.
“U pristojnim državama, kakve su države Zapada, bi mediji morali porodici i devojčici da plate vrlo visoke novčane naknade za svoje destruktivno ponašanje i objavljivanje. I domaći zakoni su takvi, ali su u praksi naknade sudova samo simbolične, a zapravo – ništa drugo sem velike količine novca ne može da popravi štetu koju su mediji naneli devojčici i porodici”, zaključuje Stojković.
Katarina Milićević ističe da o greškama koje je celo društvo ovde napravilo ne možemo govoriti u prošlom vremenu.
„Sve su to greške koje se ponavljaju. Sreća je što je ovo dete nađeno živo, no sve drugo je jedna velika nesreća – od pristupa problemu nestanka, do načina na koji je potraga vršena, do naslovnih strana posle svedočenja zlostavljača. I to nam pokazuje da je nasilje u ovom društvu prisutno na različtim nivoima, toliko da je sve te nivoe teško i pobrojati. Slika nije crno-bela, i nad tim detetom i tom porodicom ne postoji samo jedan nasilnik. Više ih je, a neki od njih imaju obavezu, i primaju platu, da budu zaštita i podrška“, poručila je Milićević.
(portal-udar.net)