Romski
Sevdalinka je tradicionalna narodna pjesma koja duboko odražava dušu i kulturu Bosne i Hercegovine, ali i šire Balkanske regije. Ove melodiozne i emotivne pjesme često govore o ljubavi, patnji, čežnji i tugi, a njihova karakteristika je spoj ljepote i dubokih emocija, koje su povezane s jedinstvenim muzičkim stilom. Sevdalinka je, zbog svoje kulturne vrijednosti, 2023. godine upisana na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, čime je dodatno potvrđena njena važnost kao nezamjenjivi dio kulturnog identiteta ovog područja.
Sevdalinka, koja je svoj vrhunac doživjela u 19. i 20. stoljeću, često je smatrana simbolom bosanske i šire jugoslavenske kulturne tradicije. Pjesme se izvode uz instrumentalnu pratnju, obično na harmonici, tamburaškim instrumentima ili gitari, a osnovna karakteristika je nježna, ali duboka interpretacija emocija kroz stihove i melodiju. Sevdalinke su, kroz povijest, bile nosioci priča o ljubavi, rastanku, tugovanju i svakodnevnim životnim pitanjima. Pjesme poput „Moj dilbere“, „Jelenče“ i „Moj ahbabu“ i dalje se izvode, držeći se tradicije, ali također evoluiraju i postaju dio popularne kulture.
Upisivanje sevdalinke na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine predstavlja priznanje i zaštitu ove umjetničke forme, koja ne samo da je važna za Bosnu i Hercegovinu, nego i za cijeli svijet. Ovaj status omogućava da sevdalinka bude sačuvana od zaborava, a istovremeno otvara mogućnosti za njeno daljnje istraživanje, promociju i prenošenje na nove generacije. Upisivanje na UNESCO-ovu listu također naglašava važnost nematerijalne kulturne baštine u svijetu, koja obuhvata umjetničke izraze, tradicije i običaje koji oblikuju identitet naroda.
Bosna i Hercegovina, koja je inicirala ovaj proces, proslavila je ovu značajnu odluku 2024. godine. Sevdalinka je postala dio svjetske kulturne baštine i time dobila i dodatnu međunarodnu prepoznatljivost. Odluka o njenom upisivanju rezultat je dugogodišnjeg rada, zalaganja kulturnih radnika, muzičara i institucija koje su prepoznale značaj ove pjesme kao kulturnog fenomena.
Iako sevdalinka potiče iz tradicije, njeno upisivanje na UNESCO-ovu listu nije samo pitanje očuvanja prošlosti. Ovo priznanje predstavlja most između prošlih i budućih generacija, jer sevdalinka i dalje živi kroz mlade izvođače i nove interpretacije. Također, UNESCO-ov status omogućava dalju edukaciju i promicanje ove kulturne baštine širom svijeta, stvarajući tako nove mostove između kultura i naroda.
Sevdalinka, kao simbol ljubavi, tuge, i duhovnosti, ostaje snažan identitetski element koji spaja prošlost i budućnost, a njeno mjesto na UNESCO-voj listi osigurava da ova kulturna baština bude sačuvana za buduće generacije. A, današnji datum kao još jedan pečat priznanja naše bogate kulture i tradicije na svjetskom nivou.
Jedna od najpoznatijih sevdalinki je „Moj dilbere“. Ova pjesma je jedno od najprepoznatljivijih i najvoljenijih djela u tradiciji sevdalinke. Njeni stihovi govore o dubokoj ljubavi i tuzi, a njena emotivna snaga i melodičnost učinile su je nezaobilaznom pjesmom na svim značajnim događanjima i nastupima posvećenim sevdalinci.
Sevdalinka „Moj dilbere“ je izvođena od mnogih poznatih interpretatora, među kojima su, na primjer, Safet Isović Himzo Polovina, Silvana Armenulić, Toše Proeski i drugi, a njeni stihovi i melodija ostali su u srcima generacija.
Posebnu popularnost zadnjih 20ak godina stekla je mostarska grupa Balkan Sevdah Reunion koja u modernom funky stilu izvodi najpopularnije sevdalinke širom klubova i pozornica BiH i svijeta.
