Romski
S obzirom na to da stepen predrasuda sa kojima se neke grupe u Njemačkoj suočavaju prevazilazi granice zdravog razuma, Federalna Antidiskriminacijska agnecija je anketirala oko 2.000 ljudi širom zemlje, tražeći od njih da podijele mišljenja koja imaju o pripadnicima nacionalnih manjina.
Istraživanje je započelo prije pet godina, a sam cilj istraživanja podrazumijevao je utvrđivanje opsega diskriminacije u ovoj zemlji. Rezultati su pokazali da su najjače predrasude rezervisane za Sinte i Rome, dok je veoma mali broj ispitanika iskazao da ima pozitivno mišljenje za ove manjinske zajednice.
Relativno veliki broj sudionika studije izrazio je uvjerenje da Sinti i Romi vode potpuno drugačije živote od većine ljudi u Njemačkoj. Značajan dio ispitanika takođe je rekao da ne bi volio da u njihovoj četvrti žive i Sinti ili Romi.
600 godina historije Sinta i Roma u Njemačkoj
Prema pisanim tragovima, Sinti i Romi u Njemačkoj borave više od 600 godina, a najveći broj njih su došli kao radnici migranti iz istočne Evrope šesdesetih godina1960, ili su prebjegli u Njemačku tokom ratnog perioda u bivšoj Jugoslaviji. Mnogi od njih i dalje imaju imigrantski status, što nadalje znači da prijetnja za deportacijom još uvijek postoji.
Gotovo svi Sinti i Romi podjednako pate od dugogodišnjeg klišea „prljavog ciganina“. Ova činjenica uveliko doprinosi tome da sami Romi kriju svoje porijeklo, ali smo u posljednje vrijeme vidjeli velike napretke onih koji su voljni izaći pred javnost sa svojim iskustvima.
Uprkos raznolikosti sintske i romske manjine u Njemačkoj, javnost je malo svjesna te raznolikosti. Istraživači koji su 2014. godine proveli istraživanje o stavovima prema manjinama za Saveznu Agenciju za borbu protiv diskriminacije, primijetili su da je samo 5 posto ispitanika reklo da mogu razlikovati Sinte od Roma, a da ne spominjemo ostale podskupine.
Silas Kropf, 24: “Nikada ne bi rekao da si Sinti”
Jedan od onih koji su pristali podijeliti svoju priču za njemački dnevni list Spiegel je Silas Kropf. Sve do tinejdžerskih dana, on je zadržavao za sebe činjenicu da je Sint, što ima veze sa činjenicom da je njegova porodica bila proganjana tokom nacističke ere.
„Moj djed je bio prestravljen da se takvo nešto može ponoviti, zbog čega svoju kulturu nismo pokazivali otvoreno vanjskom svijetu i govorili smo samo njemački, a ne romski. Moja porodica pretrpela je nevjerovatne patnje pod nacistima. Moja prabaka je bila također Sinti i imala je mnogo braće i sestara čije su porodice deportovane u koncentracione logore. Samo se nekolicina vratila – ostali su ubijeni. Po mom mišljenju, previše je diskusija o progonu Sinta i Roma tokom nacističkog perioda. Do danas, to je malo više od fusnote u istorijskim knjigama. Budući da je moja baka bila udana za zabavljača koji nije Sinti, u početku nije bila meta nacistima. Nakon nekog vremena je deportovana, a njezinu djecu su htjeli sterilisati, ali to se nije dogodilo. Imali smo mnogo sreće“.
U školi niko ništa nije posumnjao
Za vrijeme školovanja svoj identitet Sinta Silas je držao u tajnosti. Kao jedan od razloga navodi kolektivno nepovjerenje u državne institucije Njemačke, za koje vjeruje da su imale veoma jake predrasude prema Romima i Sintima.
Niko u školi nije znao da sam Sinto. Kao i mnogi drugi njemački Sinti, i ja imam svijetlu kožu i svijetlo smeđu kosu. Nakon završetka srednje škole, prisustvovao sam edukativnoj konferenciji koju je organiziovalo Središnje vijeće njemačkih Sintija i Roma, gdje sam upoznao druge mlade Sinte koji su uvijek bili otvoreni kad su u pitanju njihovi korijeni. Kao rezultat toga, počeo sam se pitati zašto bih trebao to tajiti.
Neke proklete šale
Međutim i nakon završetka školovanja Silas je imao razloga da svoju nacionalnu pripadnost ne otkriva.
„Kada sam izlazio sa svojim društvom, oni bi u nekim momentima zaboravljali da sam Sinto i izlagali su me neukusnim šalama. Ne mogu vam navesti tačan broj situacija gdje su mi govorili ma nije to istina, ne možeš ti biti Sinti, uopšte ne izgledaš kao jedan. Kao i većina Roma koji se nastoje integrisati u društvo, svjedočio sam mnogobrojnim „šalama“ poput vidi cigana, kada ugledaju ljude koji izgledaju siromašno.“
Odlučio sam da se okrenem malom broju prijatelja, jer sam shvatio da nije dobro da budem okružen ljudima koji mi nameću predrasude. Mnogi ljudi jednostavno premalo znaju o Sintima. Živimo u ovoj zemlji stotinama godina, a ipak sam bio pohvaljen što govorim tako dobro nemački.
Dolazimo iz različitih zemalja i odrasli smo na različite načine. Ali zato što smo dio manjine, mislim da se svi moramo založiti jedni za druge. Imamo jači politički glas kada razgovaramo zajedno. A „ciganski stereotip“ na nas utiče podjednako. Zato sam posljednjih šest godina držao radionice i predavanja o anticiganizmu i uključio se u organizacije koje žele ojačati Sinte i Rome i podići svijest u preostalom dijelu društva o predrasudama.
(portal-udar.net)
