Siniša Senad Musić, prvi je Rom koji je osvojio prestižnu Nagradu hrvatskog glumišta zajedno sa njegovom suradnicom i prijateljicom, Sindirelom Bobarić. U intervjuu za naš portal, Siniša je govorio o svom glumačkom angažmanu, otvorenoj diskriminaciji prema Romima, predstavi, nagradi i osjećajima. Sa Sinišom Senadom smo rzgovarali u Zagrebu, neposredno nakon što je osvojio nagradu.
Kako je počela Vaša životna priča?
Sve je počelo 2013. godine nakon što sam u pravilu po svim parametrima dobio posao u Zagrebačkoj županiji, i nakon što je čovjek koji me trebao zaposliti, kada je saznao da sam Rom, rekao svojim kolegama da nisu normalni i da ne mogu zaposliti Roma ili Cigana, nisam bio fizički prisutan pa ne znam što je točno rekao, iako sam imao najveći broj bodova. Od tog trenutka postajem član raznih udruženja Roma i moja borba počinje.
Čime se trenutno bavite?
Trenutno se bavim isključivo sa pravima Roma, radim sa mladim Romima i na njihovoj edukaciji. Predstavnik sam REF- a (Roma Education Fund) za Hrvatsku i pretsjednik sam udruženja mladih Roma u Zagrebu kroz koje radimo na raznim projektima, od kojih je i jedan projekat bila ova gluma u sklopu koje sam dobio nagradu.
Vi ustvari niste profesionalni glumac, ali ste dobili jednu od najprestižnijih glumačkih nagrada. Kako?
Ja inače puno radim sa mladim Romima. Stalno dobijam mailove, a jednom sam dobio mail od mladog gospodina, Romana Nikolića, koji je tražio da mu se jave dva pripadnika romske nacionalne manjine za projekat glumišta. Na početku se nitko od mladih nije prijavio, iako sam se trudio da poziv dođe do što više ljudi. Međutim, nitko od mladih se nije javio. Cijeli projekat je finansirao Grad Zagreb. Na kraju sam Romanu predložio moju kolegicu Sindirelu Bobarić i sebe, kako bimo im izašli u susret. Ušli smo u sve to, ne znajući da ćemo nastupati pred mnogobrojnom publikom, da ćemo imati kostimografe, dramaturginju, osobu za scenski pokret. Već nakon prvog izvođenja, gospodin Nikolić je rekao da ćemo nastupati i za Nagradu hrvatskog glumišta, koju smo slobodno mogu reći, nakon prvog izvođenja i osvojili.
Šta predstavlja Nagrada hrvatskog glumišta?
Nagrada hrvatskog glumišta je ustvari Oskar u Hrvatskoj, kojeg dobivaju umjetnici za najbolja umjetnička ostvarenja.
O čemu govori predstava “Pogledaj me” ?
Predstava u pravilu traži od društva da upozna ljude. Naziv predstave ustvari znači-upoznaj me. Govori o različitim stereotipima, različitim životima, ne samo Roma, nego svih diskriminiranih skupina. U toku izvođenja ljudi u publici znaju čak i plakati, te se nakon pet minuta smijati, jer predstava prikazuje različite emocije.
Šta tebi sama predstava znači?
Ljudi bi trebali upoznati i staviti se u “cipele drugih”, prije nego počnu osuđivati. Jednostavno, ja mislim da je u karakteru ljudskog roda da je njima lakše diskriminirati. Također, smatram da predstava šalje jasnu poruku da ne postoji kolektivna krivnja, da se ne može generalizirati, nego da se treba svakog pojedinca upoznati i onda prema tim informacijama donositi sud.
Kakav je osjećaj javno, na sceni pokazivati probleme s kojima se romski narod bori i da za to dobijete nagradu?
Ova predstava je jedan od alata prijenosa informacija, no na kraju je ispalo da se za to i nagrade dobivaju. U ovom slučaju, Nagrada hrvatskog glumišta, ta poruka sada je postala veoma viralna i prenosi nešto pozitivno.
Smatraš li da nakon izvođenja predstave, ljudi koji nisu Romi imaju drugačije mišljenje o Romima?
Smatram da ljudi koji su gledali predstavu sada razmišljaju drugačije, ili smo im bar poljuljali dosadašnje stavove. Međutim, mislim da će tek poruka, a i sama predstava tek doći do onih ljudi koji trebaju da mjenjaju stavove i mišljenje. Do sad smo izvodili predstave u prostorima gdje stane otprilike 30 ljudi, i to su bili uglavnom ljudi koji su već u nevladinom sektoru i koji rade na problematici Roma.
Kakvi su vam planovi za budućnost kada je u pitanju predstava?
Trenutno imamo dogovoren nastup u Beogradu, sredinom decembra, a nadamo se da ćemo kroz iduću godinu nastupati u Dubrovniku, Rijeci, pa čak i šire, s obzirom da smo sada osvojili Nagradu hrvatskog glumišta. Također, iskreno gluma i javni nastupi su mi se svidjeli, čak bih volio kada bi stvar postala mnogo ozbiljnija i kada bi sa kazališne scene prešli u studio i okušali se pred kamerama.
Predstava i vase lično iskustvo imaju itekakvu vezu?
Sve je počelo 2013. godine nakon što sam u pravilu po svim parametrima dobio posao u Zagrebačkoj županiji, i nakon što je čovjek koji me trebao zaposliti, kada je saznao da sam Rom, rekao svojim kolegama da nisu normalni i da ne mogu zaposliti Roma ili Cigana, nisam bio fizički prisutan pa ne znam što je točno rekao, iako sam imao najveći broj bodova. Od tog trenutka postajem član raznih udruženja Roma i moja borba počinje.
Već ste nam rekli da niste profesionalni glumac. Čime se trenutno bavite?
Trenutno se bavim isključivo sa pravima Roma, radim sa mladima i na njihovoj edukaciji. Predstavnik sam REF-a (Roma Education Fund) za Hrvatsku i predsjednik sam Udruženja mladih Roma u Zagrebu, kroz koje radimo na raznim projektima, od kojih je i jedan projekat bila ova gluma u sklopu koje sam dobio nagradu.
S obzirom da ste uradili dobar posao i na dobar način predstavljate Rome, koju poruku šaljete Romima koji se susreću sa istim problemom diskriminacije kao što ste se Vi susretali?
Prije svega, mladim roditeljima bih preporučio da svoju djecu što prije uključuju u process obrazovanja, to jest najprije u vrtić. Za Rome koji doživljavaju diskriminaciju kroz osnovnu, a kasnije i srednju školu, jednostavno rečeno-bori se! Ti kao Rom moraš dati 200 posto da bi bio prepoznat. Vjerujte u sebe, povezujte se sa drugima, sa Romima i sa neromima kako bi što bolje i što lakše prošli kroz život, školu, a kasnije i kako bi se što lakše zapsolili. Djeluj lokalno, misli globalno kako bi vaša poruka bila što jača i čula se što dalje.
(portal-udar.net)