Smrt bez upitnika: Zaboravljeni slučaj Marka Sejdovića iz Mostara

Nisu nam sve smrti iste i zato kao društvo nismo zaslužili bolje. I nećemo zasluživati dok god ne budemo tretirali svakog građanina ove zemlje na jednak način. Nikada nemojte zaboraviti jednu prostu istinu koju često ponavljam: društvo je jako onoliko koliko je zaštićena najslabija karika u društvenom lancu

7527
Marko Tomaš

U doba informativne hiperinflacije sasvim je razumljivo da masa informacija ima jednokratnu uporabu. Javnost preko noći postane zabavljena drugim slučajem, a onaj koji je prethodnog dana izazivao zgražanje, čuđenje i, rijetko, divljenje postane daleka prošlost o kojoj malo tko govori u jutarnjim razmjenama mišljenja o društveno bitnim događajima.

Ubojstva, velike pronevjere novca, silovanja preko noći, smjene, druge afere, a često se više nitko ne zapita što se dogodilo s akterima jučerašnjih, ili prekjučerašnjih afera. Tu i tamo, kroz par mjeseci, u dnu crne kronike objavi se vijest kako je netko osuđen, a češće oslobođen nakon nekakvog, u pravilu, farsičnog suđenja.

Smrt Davida Dragičevića

U takvoj situaciji ove se godine kao poseban izdvojio jedan na naličju tužan, a s lica stravičan događaj. Samo bol koja pogoni njegove roditelje nije nam dozvolila da u par dana zaboravimo nerazjašnjenu smrt mladog banjalučanina Davida Dragičevića. Istina o tom događaju neće vratiti Davida iz mrtvih i ono što njegov otac Davor radi već mjesecima više može pomoći nama kao društvu nego njemu samom.

Kao prvo, većinu ljudi je cijela situacija natjerala da se zapitaju, zbog čije sigurnosti postoji policija koju plaćamo iz vlastitih džepova? Smrću nekog tamo, sasvim običnog gradskog dečka policija se jednostavno nije htjela baviti.
Nisu računali na upornost Davidovog oca Davora. A ta nam je upornost pokazala da policiju plaćamo kako bi, zapravo, štitila ljude za koje smo glasali i koje, jednako kao i policiju, plaćamo novcem koji izdvajamo za poreze.

Dakako, cijela je ova situacija bila interesantna i medijima čije je izvještavanje mobiliziralo masu „običnih“ ljudi, onih koje nema tko štititi upravo zato jer su obični i, samim tim, nebitni. Davor Dragičević uspio je tako pokrenuti kontinuirani masovni prosvjed. Ljudi koji tu prosvjeduju su oni koji se plaše za živote svoje djece i žele istinu, žele vidjeti kako policija radi u interesu građana.

Solidarnost

Na trenutak se učinilo kako su ljudi konačno shvatili da jedino solidarnošću, kad stanu jedni uz druge mogu zaštititi sami sebe i svoju djecu od kaosa, anarhije koja vlada u getima u koja su se pretvorili bosanskohercegovački gradovi.

Cijeli se ovaj prosvjed pretvorio i u politički problem za vlastodršce u Republici Srpskoj, čiju je bezobzirnost razotkrila smrt ovog mladog čovjeka. Postupci policije pokazali su koliko zapravo vlast u Bosni i Hercegovini mari za građane čije, prije svega, nacionalne (kao da drugi ne postoje) interese štite.
Zapamtite ovo nacionalne, jer je bitno za nastavak priče!
U prvoj, bahatoj fazi odgovaranja na pitanja javnosti, policija je pokušala mrtvog mladog čovjeka i napore njegovih roditelja diskreditirati, govoreći kako se radilo o uživaocu opijata htijući valjda poručiti kako smrt tamo nekakvog narkomančića ne bi trebala nikoga uzbuđivati, iako nije bilo govora o tomu da je Davidova smrt uslijedila kao posljedica prekomjernog uživanja narkotika.

Zapamtite i taj bijedni pokušaj diskreditiranja mrtvog dječaka, a sve kako bi što prije otjerali zainteresirane strane,  koje su im počele zujati oko glave kao mušice u ljetnoj noći, i zaključili slučaj.
Zapamtite to, jer je bitno za nastavak priče!

Društvo iz komedije Dušana Kovačevića

Većina medija svo ovo vrijeme, što je jako neobično, radi u interesu javnosti. Ako, dakako, pretpostavimo da je interes svekolike BH javnosti da se sazna stvarna istina o smrti Davida Dragičevića. Seriju masovih prosvjeda u Banja Luci jednostavno nisu mogli ignorirati, a, uostalom, posao im je da izvještavaju javnost o takvim događajima a ne samo da budu megafoni moćnika za čije interese većina medija i radi.

Pokušavala je vlast u RS-u ubjediti javnost kako su svi ti ljudi koji stoje uz bol Davora Dragičevića, politički instrumentalizirani od strane neprijatelja koji nikada ne spava.

Ovdje moram napraviti malu digresiju i reći kako je užasavajuća činjenica da smo se kao društvo pretvorili u komediju Dušana Kovačevića. Jedini je problem što to nije nimalo smiješno, jer smo se svi skupa pretvorili u likove iz dramskih tekstova čuvenog srpskojugoslavenskog pisca. Postali smo, dakle, vlastita karikatura koja živi svoju noćnu moru.

Smrt Marka Sejdovića

Postoje u ovom društvu i ljudi uz koje nema tko stati. Ili ne želimo stati i pitati za njih. jer čak i jadnici kakvi jesmo ipak pravimo razliku između građana prvog i drugog reda. U tim okolnostima čak ni sve smrti nisu iste. Za neke smrti nema tko pitati. Takva je, recimo, smrt mladog Marka Sejdovića, čije je tijelo pronađeno u jednom prolazu u centru Mostara svega dva tri dana nakon što je u Banja Luci pronađeno tijelo mrtvog Davida Dragičevića.

Marko Sejdović je u trenutku smrti imao svega 21 godinu. Sjećam se te kišne noći u kojoj se dogodila njegova smrt. Lilo je i iz neba, a i iz zemlje kako samo, čini mi se, u Mostaru zna padati kiša. Bila je to proljetna, ali neobično tamna noć. Ne znam što je utjecalo na moje raspoloženje, ali bila je to jedna od onih kiša koje vam se čine zlosutnima. I ti moji osjećaji nisu bitni za ovu priču, osim što se sjećam strave koja me obuzela kada sam na jutanrjim vijestima čuo da je svega nekoliko stotina metara od moje kuće, pronađen mrtav mladić.

Sjećam se i da su te iste jutarnje vijesti prenijele policijsku tvrdnju da se sumnja na ubojstvo. Obzirom na to da je par dana ranije na drugom kraju zemlje isto tako pronađen mrtav mladi čovjek, sve je zazvučalo još stravičnije.

Samo par sati kasnije, otkriven je identitet mrtvog mostarskog mladića. Pored njegovog imena, zbog nečega je policij i medijima bilo bitno istaknuti da se radi o mladiću romske nacionalnosti.

Mjesto gdje je pronađeno tijelo Marka Sejdovića

Samo par sati kasnije, slučaj je bio zaključen. Kao i kod Davida Dragičevića, radi se o nesretnom slučaju. Naredni dan u svim tiskanim medijima, izašla su štura saopćenja od svega par redaka, kako je nadomak Fejićeve ulice u Mostaru, pronađeno tijelo dvadesetjednogodišnjeg Marka Sejdovića, čija je smrt bila nesretan slučaj, jer se mladić okliznuo, pao i doživio srčani udar. Ispod toga kao zaključak, bilo je istaknuto kako se radi o čovjeku koji je bio sklon alkoholiziranju, što je vjerojatno doprinjelo njegovoj smrti.

Put od ubojstva do nesretne smrti

I to je bilo sve što smo čuli o smrti Marka Sejdovića. Nitko se nije zapitao kako je moguće da u par sati od sumnji na ubojstvo policija dođe do nesretnog i zaključenog slučaja. Dok se javnost sve više velikom brzinom bunila zbog okolnosti u kojima je nastupila smrt Davida Dragičevića, jednakom brzinom vijest o smrti Marka Sejdovića je postala bajata i neinteresantna. Slučaj je bio zaključen. Što se tu ima pitati… Zašto bi javnost od policije tražila odgovore u slučaju jednog običnog i, pri tomu, alkoholiziranog Roma.

Nikoga ne interesira bol njegove rodbine. Ona nije mobilizirala medije, a samim tim ni javnost. To je čudno pogotovu kad uzmemo u obzir da je dečko umro svega par dana nakon Davida. Nikomu nije palo na pamet povezati ta dva slučaja i gotovo identično ponašanje policije.

Ako se pitate zašto je tomu tako, sjetite se sada onoga što sam vam rekao da zapamtite u prethodnim pasusima ovog teksta.

Nisu nam sve smrti iste i zato kao društvo nismo zaslužili bolje. I nećemo zasluživati dok god ne budemo tretirali svakog građanina ove zemlje na jednak način. Nikada nemojte zaboraviti jednu prostu istinu koju često ponavljam: društvo je jako onoliko koliko je zaštićena najslabija karika u društvenom lancu.

Ukucajte ime Marka Sejdovića u google i doći ćete do poražavajućih podataka. Tek nekoliko šturih izvješća u crnim kronikama i samo jedan jedini tekst koji porblematizira cijeli slučaj.

Ova zemlja jeste zemlja čija je stvarnost jedna obimna crna kronika i zbog činjenice da u njoj ni mrtvi nisu jednaki.

(portal-udar.net)