Romski
Dajana Đurić iz Brčkog završila je srednju školu kao prva generacija ekoloških tehničara u Distriktu. Nakon toga završava Univerzitet za poslovne studije Banja Luka, odsjek ekologija, a zatim upisuje i magistarski. Osim toga, Dajana je i prva dimnjačarka u BiH. Ne bi priča o ovoj djevojci i njenom školovanju bila toliko posebna da svakodnevno ne ruši predrasude zbog Dajanine pripadnosti romskom narodu.
Da nije bilo lako, te da se i sama suočavala sa diskriminacijom i brojnim predrasudama, potvrđuje i Dajana:
– Suočavala sam se sa komentarima da se Romi ne obrazuju i da su samo sakupljači sekundarnih sirovina. Jedna kolegica mi je čak otvoreno rekla kako ja i pored završenog fakulteta neću naći drugi posao osim da radim po kantama kako bih sakupljala sekundarne sirovine. Ali ja nisam odustala od svojih snova i toj kolegici sam rekla kako nisu svi Romi isti. Njeno mišljenje je samo primjer kakvu sliku o Romima ljudi imaju.
Dajana se potrudila da se taj stav promijeni:
– Ubrzo je shvatila da nije upravu i na trećoj godini fakulteta bila je svjesna da ja nisam osoba koja će odustati, tako da sam nakon tri godine školovanja dobila izvinjenje od nje i to oborene glave, jer je shvatila da je imala predrasude prema meni samo zato što sam Romkinja.
Sagovornica kao što je naša, nažalost, u Bosni i Hercegovini, nema mnogo. Velikim dijelom za to su krivi i loši uvjeti za obrazovanje Roma, kao i slabo provođenje programa koji bi omogućili što većem broju djece da završi školovanje. Jedan od onih koji je ulijevao najviše optimizma i nade u promjene sigurno je bila i Dekada romske inkluzije 2005-2015. Namijenjena poboljšanju teških životnih uslova Roma u BiH, Dekada je podrazumijevala donošenje akcionih planova za Rome u četiri oblasti: obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvena zaštita.
Finansirano svega 1,6 posto plana
Revidirani akcioni plan BiH o obrazovnim potrebama Roma naveo je približan godišnji iznos sredstava potreban za finansiranje definiranih mjera (nešto više od sedam miliona i 200 hiljada KM, donatorska sredstva te redovna sredstva za obrazovanje postojećih ministarstava obrazovanja), ali ne navodi obavezu niti jednog nivoa vlasti da izdvaja sredstva za ovu namjenu. Iako su podaci o finansiranju mjera iz RAP za obrazovanje nepotpuni, određeni izvještaji govore da ukupno izdvojena sredstva iznose oko 120 hiljada KM godišnje. Prema ovoj, vjerovatnije optimističnoj cifri, pokrivenost plana finansiranja je svega 1,6% – navodi se u monitoring izvještaju Odbora za Rome pri Vijeću ministara od 2010. do 2014:
–Međutim, kada je riječ o obrazovanju, ne postoji nijedan izvještaj koji pokazuje kolika je tačno količina novca izdvojena za obrazovanje romske djece u periodu 2010-2014. Razlog za to je što novac dolazi iz različitih nivoa vlasti (opštine, kantonalna ministarstva, entitetska ministarstva), a ne postoji koordinacija između ovih institucija kada je u pitanju implementacija RAP-a za obrazovanje. Prikupljeni podaci govore da je na godišnjem nivou izdvajano oko 100 hiljada KM, a jedini podatak koji postoji jeste da je u 2013. godini, za školsku 2013/2014 godinu, izdvojeno 117.959,15 KM.
Dekada: predstava za međunarodnu zajednicu
Bosna i Hercegovina je već sa početkom Dekade startala sa zakašnjenjem, tek 2008, kaže Nedžad Jusić, predsjednik Udruženja Euro Rom iz Tuzle. Implementacija aktivnosti počela je još kasnije – 2009. Tada je prvi put u historiji BiH država predvidjela budžetska sredstva za Rome u iznosu od 3 miliona KM. To je bio dobar pokazatelj da je država spremna na korjenite promjene koje bi dovele do integracije Roma u bh. društvo, smatra Jusić:
Tako sam ja barem mislio, ali nažalost, u tom trenutku nisam dobro procijenio. Sada, nakon osam godina vidim da je to bila samo predstava za međunarodnu zajednicu. Od predviđenih sredstava najviše su dobile međunarodne organizacije koje su radile na stambenom zbrinjavanju Roma. Država je sistemski i planski unazađivala Rome jer niti jedne jedine marke nije odvajala za obrazovanje Roma, iako su više puta romski predstavnici tražili da se sredstva koja su predviđena za Rome usmjeravaju za podršku obrazovanja Roma. Samo obrazovani Rom može biti koristan društvu, a takav neće ni dopustiti da se njim manipuliše.
Kaže da država tokom Dekade nije učinila ništa za obrazovanje Roma:
-Rezultati po pitanju obrazovanja su poražavajući,a odgovornost snosimo svi: u ovom slučaju institucije obrazovanja i država najveću, pa romska udruženja i roditelji. Ako uzmete u obzir da je od 2009. do 2016. godine Vijeće ministara BiH, putem Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, odvojilo i utrošilo oko 20 miliona KM a da od tih 20 miliona niti jedna jedina marka nije utrošena za obrazovanje Roma, mislim da ne trebam dalje govoriti o tome kome jeste, odnosno kome nije do toga da se Romi obrazuju i budu ravnopravni članovi ovog društva.
Najskromniji rezultati u predškolskom obrazovanju
Pri Vijeću ministara BiH djeluje Odbor za Rome, koji je dvaput pokretao inicijativu da se revidirani akcioni plan za obrazovanje Roma počne finansirati iz državnog budžeta, kao i zapošljavanje, stanovanje i zdravstvo.
Pod izgovorom da država nema nadležnost u oblasti obrazovanja, Vijeće ministara BiH, putem Ministarstva finansija BiH je odbilo ove inicijative, kaže Boris Pupić, član prethodnog saziva Odbora.
Smatra to licemjernim opravdanjem, jer država nema nadležnosti ni u ostalim segmentima obuhvaćenim akcionim planovima a a ipak ih finansira iz budžeta:
– Ironično, iz državnog budžeta najviše sredstava se izdvaja za stanovanje a jedino ta oblast nema tu vrstu “veze” sa nivoom Vijeća ministara putem Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, dok se ostali segmenti implementiraju putem nadležnih entitetskih tijela. Budući da za obrazovanje ne postoji stabilan izvor finansiranja, jasno je da je situacija u ovom segmentu nepovoljna – objašnjava Pupić za Udar.
Sam Revidirani akcioni plan za obrazovanje Roma ne znači ništa bez stabilnog i sistemski riješenog finansiranja u njemu navedenih mjera, smatra naš sagovornik. Sve to, uz trend odlaska romskih porodica iz BiH vodi velikom smanjenju broja romskih učenika u odnosu na period od prije 5 godina ili više:
– Nekako ispada da je segment obrazovanja sve više prepušten NVO sektoru pa tamo gdje ima projekata i novca, postoje i neki napori i rezultati. Posebno je, po meni, veliki problem prelaska romske djece iz osnovnog u srednje obrazovanje gdje se veliki broj djece gubi. Nadalje, većina koja upiše srednju školu je ne završi što je još jedan problem. Sve se to reflektuje onda na tržište rada jer mi sada na evidencijama nezaposlenih imamo više od 95% Roma sa NKV kvalifikacijom i oni su kao takvi teško zapošljiva kategorija.
Nije mnogo napravljeno ni u segmentu predškolskog obrazovanja. Naši sagovornici reći će – skoro ništa. Nedžad Jusić naglašava kako je predškolsko obrazovanje kao najvažnije u razvoju svakog djeteta, sasvim zapostavljeno:
– Mislim da je nešto rađeno od nekih međunarodnih organizacija a rezultat je poražavajući. Meni još nije jasno koji je interes takvih organizacija koje rade na određenim projektima i vide da nema nikakvog efekta a oni i dalje rade sa istim metodama.
Pozitivna vijest stiže ipak iz Brčkog. Dajana Đurić kaže kako svake godine raste broj djece u pripremnoj nastavi:
– Prvo trebamo promijeniti svijest roditeljima romske populacije o važnosti obrazovanja, zatim težiti ka tome da se Romi prvo upišu u obdanište a ne da sa tri godine idu da prose na ulici.
Ovo je, nažalost, i jedini napredak zabilježen u obrazovanju romske djece u Distriktu, kaže Đurićeva. Za vrijeme Dekade u Brčko Distriktu, prisjeća se, srednju školu završilo je je devetero romske djece i jedna Romkinja koja je magistrirala. U akademskoj 2016/1917 nema Roma koji završavaju srednju školu a na univerzitet je upisan samo jedan student.
Ko je dobio novac od Dekade
Nešto statistike navodi se i u već spomenutom monitoring izvještaju odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH. Da je problem obrazovanja gorući najbolje govori podatak da je u školskoj 2011/12 3.024 romske djece bilo uključeno u osnovno obrazovanje. Te godine svako treće romsko dijete je dobilo sve ili dio udžbenika; svako 10. dijete je dobilo školski pribor; svako 12. dijete je imalo osiguran prevoz do škole; svako 19. dijete je imalo užinu u školi. Samo dvije godine kasnije, u školskoj 2013/14 godini u osnovnoj školi je bilo gotovo 1.000 učenika manje, njih svega 2.078. Te godine udžbenike je dobilo gotovo dvoje od troje djece; prevoz svako 14. dijete, a užinu je imalo svako treće dijete. Te godine samo četiri učenika od 100 su nastavila obrazovanje kroz srednju školu.
Od školske 2011/12 do kraj školske 2013/14 broj srednjoškolaca je smanjen sa 243 na 92 ili za čak 151 dijete (62,14%).
Ne treba svakako čuditi rezigniranost i razočarenje predstavnika romskog naroda i lidera organizacija koji rade na obrazovanju. Nedžad Jusić potvrđuje da Dekada nije ispunila zadane ciljeve i donijela poboljšanje života, pa ni ublasti obrazovanja:
– Slobodno mogu reći da su Romi u BiH razočarani sa rezultatima Dekade u svim segmentima a posebno u obrazovanju jer, kao što sam rekao, u toj oblasti se skoro ništa nije uradili od strane države. Lično sam očekivao mnogo. Kada je tadašnji premijer Nikola Špirić 2008. godine u Beogradu, gdje sam bio prisutan, potpisao pristupanje BiH Dekadi, očekivao sam da ćemo zajedno sa državnim institucijama rješavati probleme Roma. Nažalost, malo ili nikako se nije uradilo, a potrošilo se mnogo novaca. Za to vrijeme neke romske zajednice u BiH žive u težim uslovima sada nego 2008., godine kada je započela Dekada u BiH.
Prema njegovim informacijama, u BiH je potrošeno oko 60 miliona KM za programe Roma, možda i više:
– Ali ja barem ne znam, a vjerujem da ni drugi ne znaju, ko je taj novac dobio i kako je implementiran, odnosno kako se koristio za potrebe Roma. Nemoguće je dobiti takve informacije od pojedinih međunarodnih organizacija a koje su dobile i potrošile milione dok se, kao što sam rekao, pojedine romske mahale nalaze u težoj situaciji nego 2008. godine.
Od 47 mjera u potpunosti implementirane samo dvije
Zašto su rezultati u oblasti obrazovanja tako loši? Sagovornici Udara slažu se da je osnovni problem to što država nije finansirala ovu oblast iz budžeta. Također, ova oblast nema jasno definirane i mjerljive ciljeve koje treba postići, te nema dizajnirane pokazatelje da bi prepoznali nastale promjene, navodi se u izvještaju Odbora za Rome. Još jedna otežavajuća okolnost je postojanje 13 različitih ministarstava koja imaju nadležnost po pitanju obrazovanja. Postoji veliki broj projekata domaćih i stranih NVO koji se implementiraju samostalno, u saradnji ili uz podršku institucija vlasti, te su sve te aktivnosti i rezultati pripisani i vlastima. Nepostojanje finansijskih sredstava onemogućava implementaciju mjera na svim područjima gdje žive Romi, te je utisak da se implementacija revidiranog akcionog plana provela parcijalno.
Tokom razgovora sa liderima udruženja Roma koje su vodili članovi Odbora za Rome prilikom prikupljanja materijala za izvještaje kao osnovni razlog za slabe rezultate navedeno je što je sve prepušteno kantonima i opštinama. Lideri su mišljenja da bi podrška u vidu grant sredstava iz državnog budžeta (kao kod ostala tri akciona plana) omogućila jednake šanse za svu romsku djecu, pa bila ta sredstva utrošena samo za kupovinu udžbenika, stipendije, prevoz djece i sl. Svi lideri smatraju da djeca trebaju dobiti sve udžbenike, pribor, užinu i tamo gdje je potrebno zbog daljine prevoz kako bi njihovi roditelji mogli finansijski pratiti zahtjeve školovanja.
U oblasti obrazovanja akcioni plan imao je čak 47 mjera ali su se implementirale svega dvije, a to su mjere koje samo ukazuju na uključivanje romske djece u osnovne i srednje škole. Čak 18 mjera se nije implementiralo nikako, dok su se sve ostale implementirale parcijalno: samo na pojedinim administrativnim područjima.
One mjere i aktivnosti koje ranije nisu postojale u praksi, a trebalo ih je uvesti se uopšte ne implementiraju. Implementiraju se samo mjere koje su dio školovanja i to uglavnom obaveznog školovanja. Zbog toga ne postoji napredak kada je u pitanju standardizacija romskog jezika, obezbjeđivanje fakultativnog učenja romskog jezika, te učenje o tradiciji i kulturi Roma. U svim ovim segmentima obrazovanja romska djeca se mogu osloniti samo na vlastite porodice:
– Tokom razgovora sa liderima udruženja došlo se do saznanja da veliki broj razgovora sa roditeljima romske djece o obavezi i značaju školovanja je upravo zasluga romskih udruženja. Također, uglavnom postojanje užine je zasluga projekata udruženja Roma i stranih donatora. Kao što smo rekli, svi lideri žele da se prvo finansira kupovina udžbenika, pribora, užina i prevoz, a zatim da se sredstva izdvajaju za dodatnu nastavu. Ono što ih najviše smeta tokom školovanja njihove djece jeste da nastavnici često daju prolaznu ocjenu romskoj djeci samo da ne bi morali ponavljati razrede, te da na taj način dugoročno odmažu romskoj djeci. To potvrđuje i ranije izneseni podatak o ogromnoj razlici u broju romske djece koja idu u osnovne škole, i romske djece koja pohađaju ili završavaju srednje škole – navodi se u izvještaju.
(portal-udar.net)
