U takozvanoj samačkoj zgradi u Lukavcu oko 50 Roma živi u neljudskim uslovima. Tvrde da su zaboravljeni od svih, i da im nadležni ne pružaju nikakvu podršku. Iako su se više puta obraćali institucijama za pomoć, ona je izostala. Jedan od stanara ove zgrade je Esed Suljić, koji za portal Udar govori o nehumanim uslovima u kojima se odvija život ovih ljudi u 21. vijeku.
Suljić u ovoj zgradi živi sa svojom slijepom suprugom Mejrom. Oboje su invalidi, i, kako kaže, uslovi u kojima Romi u Lukavcu žive su katastrofalni.
„Od nevladinih organizacija niko nam ne pomaže, a jedino Lukavac na području Tuzlanskog kantona nema predstavnika Roma koji bi vodio brigu o Romima. Svi dobijaju neku pomoć, a jedino mi ne. Živimo u samačkoj zgradi, svi imamo po jednu sobicu. Niko nema od čega da živi, mi smo sirotinja i niko nas ne obilazi“, ispričao nam je Suljić.
Kazao je da ne zna gdje da se obrate da se registruju kao Romi.
„I mi smo nacionalna manjina koja pripada cijelom ovom narodu u BiH. Mi smo bosanci, tu smo se rodili, živim ovdje 40 godina u ovoj zgradi, a nikakva prava nikada nisam mogao ostvariti. Ostavljeni smo na milost i nemilost, kao da nismo Romi, kao da smo odnekud došli“, požalio se.
Dodao je i da je načelniku Općine Lukavca Edinu Deliću slao nekoliko molbi, ali bezuspješno.
„Ovdje se ne može više živjeti, sve prokišnjava, zgrada je stara. Radio sam u Fabrici Sode, i imam neku minimalnu penziju, i dobio sam taj stan. Sada tu nemam ni vode, ni wc nemam. A ovdje ima ljudi koji imaju i djecu. Ne znam šta će se desiti s nama. Imamo vani česmu, kao u 15. vijeku. Kupatilo nemamo, kupamo se u lavorima“, kaže Suljić, te podsjeća da u toj zgradi živi oko 50 ljudi.
Apeluje na romske organizacije da se uključe u rješavanje njihovih problema.
„Ovo je diskriminacija Roma u Lukavcu, koji nemaju zaštitu, i to su jedini ljudi koji nemaju zaštitu od romskih organizacija“, kazao je Suljić.
Do objave ovog teksta od Općine Lukavac nismo dobili odgovor na naš upit o problemima stanara te eventualnim planovima za njihovo rješavanje.