Romski
Američki State Department objavio je izvještaj o stanju ljudskih prava za 2020. godinu u Bosni i Hercegovini.
U izvještaju stoji da problemi koji se tiču ljudskih prava uključuju neovisnosti pravosuđa; ograničenja slobode izražavanja, medije i internet, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem nad novinarima; korupciju u vladi; trgovinu ljudima; nedostatak istrage i odgovornosti za nasilje nad ženama; i zločine koji uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem nad pripadnicima nacionalnih/etničkih/rasnih manjinskih grupa i LGBTI osobama.
Poštivanje građanskih sloboda
-Osobe bez državljanstva
Od jula, UNHCR je prijavio 81 osobu, uglavnom Rome, kojima je prijetio apatrid, uključujući i osobe bez rodnih listova i registracije državljanstva. UNHCR je nastavio podržavati besplatnu pravnu pomoć i pomoć u izgradnji kapaciteta BiH vlastima kako bi olakšao registraciju rođenja i državljanstva. Od 2009. do kraja godine, UNHCR je pomogao 1.765 osoba da potvrde svoju nacionalnost putem svog provedbenog partnera, nevladine organizacije Vaša Prava. UNHCR je također nastavio sarađivati s vlastima na pojednostavljenju postupka za registraciju rođenja i državljanstva, posebno za one kojima prijeti apatrid. Tokom godine Ministarstvo civilnih poslova BiH potvrdilo je državljanstvo 35 osoba.
Sloboda učešća u političkom procesu
-Izbori i političko učešće
U Izvještaju se između ostalog navodi da zakon predviđa da Srbi, Hrvati i Bošnjaci, koji su po ustavu “konstitutivni narodi” zemlje, kao i “ostali”, moraju biti adekvatno zastupljeni na svim nivoima. Vlada nije poštovala ovaj zahtjev. Osim tri konstitutivna naroda, 16 priznatih nacionalnih manjinskih grupa u zemlji i dalje je znatno manje zastupljeno u vladi. U parlamentu na državnom nivou nije bilo članova manjinske grupe. Vlada se nije potrudila implementirati promjene koje zahtijevaju presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine da ustav zemlje diskriminiše “ostale“, poput Jevreja i Roma, sprečavajući ih da se kandiduju za predsjednika i poslanike u Domu naroda.
Diskriminacija, društvena zloupotreba i trgovina ljudima
-Žene
Silovanje i nasilje u porodici: Neuspjeh policije da silovanje supružnika tretira kao ozbiljno krivično djelo spriječilo je efikasno sprovođenje zakona. Žene žrtve silovanja nisu imale redovan pristup besplatnoj socijalnoj podršci ili pomoći i nastavile su se suočavati s predrasudama i diskriminacijom u svojim zajednicama i od predstavnika javnih institucija.
NVO su izvijestile da su vlasti često vraćale počinitelje u njihove porodične domove manje od 24 sata nakon nasilnog događaja, često navodno zbog zabrinutosti gdje će počinilac živjeti.
Tokom pandemije COVID-19, posebno tokom zatvaranja u aprilu, nevladine organizacije prijavile su povećan broj slučajeva nasilja u porodici.
-Djeca
Registracija rođenja: Po zakonu dijete, kojem je najmanje jedan roditelj državljan, i samo je državljan, bez obzira na djetetovo mjesto rođenja. Dijete rođeno na teritoriji države kojem su roditelji nepoznati ili bez državljanstva ima pravo na državljanstvo. Roditelji su svoju djecu obično registrovali odmah nakon njihovog rođenja, ali bilo je izuzetaka, posebno u romskoj zajednici. NVO Vaša Prava identifikovala je 75 neregistrovane djece u zemlji, uglavnom Roma. UNHCR je, uz pravnu pomoć domaće nevladine organizacije, registrovao rođenja djece čiji ih roditelji nisu registrovali.
Obrazovanje: Djeca s poteškoćama u razvoju uopće nisu bila uključena u obrazovni proces i u potpunosti su ovisila o svojim roditeljima ili nevladinim organizacijama za obrazovanje. I Federacija i RS imale su strategije za poboljšanje prava osoba s invaliditetom koje su uključivale i djecu.
Više od 50 škola u cijeloj Federaciji i dalje je odvojeno po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Tamo gdje su se učenici, roditelji i nastavnici odlučili oduprijeti segregaciji, često su ih susretale politička ravnodušnost i ponekad zastrašivanje, što je naštetilo kvalitetu obrazovanja djece.
Sedmu godinu zaredom roditelji bošnjačke djece u povratničkim zajednicama širom RS nastavili su bojkot javnih škola u korist slanja svoje djece u alternativno školovanje koje je finansiralo i organiziralo Federalno ministarstvo obrazovanja uz podršku vlada Sarajeva i Zenice.
U Federaciji su srpskim učenicima uskraćena jezička prava predviđena ustavom Federacije, posebno u osnovnoj školi Glamoč u Kantonu 10, gdje su vlasti spriječile upotrebu srpskog jezika i udžbenika, uprkos značajnom broju učenika povratnika Srba.
Aktivisti za ljudska prava primijetili su da su promjene u nastavnom planu i programu iz historije i u historiji u drugim knjigama ojačale stereotipe o etničkim grupama u zemlji, koje nisu njihove, te da su drugi materijali propustili prilike za razbijanje stereotipa isključujući bilo kakvo spominjanje nekih etničkih grupa, posebno Jevreja i Roma. Državni i entitetski službenici uglavnom nisu radili na sprječavanju takve diskriminacije. Human Rights Watch je utvrdio da etničke kvote koje Federacija i RS koriste za dodjelu poslova u državnoj službi nesrazmjerno isključuju Rome i druge manjine. Kvote su se temeljile na popisu stanovništva iz 1991. godine, koji je umanjio njihov broj i nikada nije revidiran.
Zlostavljanje djece: Porodično nasilje nad djecom bilo je problem. Iako relevantne institucije prikupljaju rasute podatke, ne postoji jedinstveni sistem prikupljanja podataka. Policija je istraživala i procesuirala pojedinačne slučajeve zlostavljanja djece. Prijavljen je samo mali broj slučajeva nasilja nad djecom i, kao posljedica toga, samo je nekoliko slučajeva izvedeno pred sudove. U mnogim slučajevima djeca su bila indirektne žrtve porodičnog nasilja.
Dijete, rani i prisilni brak: Zakonska minimalna dob za stupanje u brak je 18 godina, ali uz pristanak roditelja može biti i 16. U određenim romskim zajednicama djevojke su se udavale između 12. i 14. godine, a romski aktivisti za ljudska prava izvijestili su da su rani brakovi u porastu. Aktivisti za prava djece i borbe protiv trgovine primijetili su da tužitelji nisu htjeli istražiti i procesuirati prisilne brakove koji uključuju romske maloljetnike, pripisujući to romskim običajima.
U sklopu aktivnosti na implementaciji Strategije za borbu protiv trgovine ljudima u zemlji za period 2020.-23., Romska nevladina organizacija Kali Sara bila je uključena u različite programe borbe protiv trgovine ljudima, s posebnim naglaskom na uključivanje predstavnika Roma u rad regionalnih koordinacijskih timova za borbu protiv trgovine ljudima.
Seksualno iskorištavanje djece: U izvještaju između ostalog se navodi da su djevojke bile podvrgnute komercijalnom seksualnom iskorištavanju, a bilo je izvještaja da su romske djevojčice u dobi od 12 godina bile podvrgnute ranom i prisilnom braku i kućnom ropstvu. Djeca su korištena u proizvodnji pornografije.
Pripadnici nacionalnih manjina
Uznemiravanje i diskriminacija pripadnika manjina nastavili su se u cijeloj zemlji, mada ne tako često kao prethodnih godina.
Romi, a posebno Romkinje, i dalje su najugroženiji i doživljavaju najviše diskriminacije od bilo koje druge grupe u zemlji. Iskusili su diskriminaciju u pristupu stanovanju, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i mogućnostima zaposlenja; gotovo 95 posto ostalo je nezaposleno. Značajan postotak Roma bio je beskućnik ili bez vode ili struje u svojim domovima. Mnogi su stanovi bili pretrpani, a nekima je nedostajao dokaz o vlasništvu nad nekretninama. Otprilike tri četvrtine živjelo je u otvoreno segregiranim naseljima.
Na popisu stanovništva iz 2013. godine, 12.583 osobe registrovane su kao Romi, što je broj za koji posmatrači vjeruju da je značajno manji od stvarnog broja Roma u zemlji. Romski aktivisti izvijestili su da u zemlji živi najmanje 40 hiljada Roma, što je slično procjenama Vijeća Evrope. Posmatrači su smatrali da je nesklad u popisnom podatku rezultat brojnih manipulacija koje su se dogodile prilikom popisa Roma 2013. godine. Romski aktivisti kazali su da su popisnici u mnogim slučajevima Romima rekli da se moraju registrovati kao Bošnjaci, da su za njih sami popunjavali podatke, ili da su ih jednostavno zaobilazili.
Vlasti su često diskriminisale Rome, što je pridonijelo njihovom isključenju iz društva. Mnoge nevladine organizacije za ljudska prava kritikovale su policiju i državna tijela zbog neuspjeha i nespremnosti da identifikuju Rome kao žrtve porodičnog nasilja i trgovine ljudima, iako su većina registrovanih žrtava trgovine ljudima posljednjih godina bili Romi. Tako su mnogi slučajevi trgovine ljudima završili kao slučajevi porodičnog nemara, a koji nisu kažnjivi.
BiH ima uspostavljen pravni okvir za zaštitu manjina. Državni i entitetski parlamenti imali su vijeća nacionalnih manjina koja su se redovno sastajala, ali općenito su im nedostajali resursi i politički utjecaj na procese donošenja odluka. Odbor za Rome nastavio je djelovati kao savjetodavno tijelo pri Vijeću ministara, ali s vrlo ograničenim utjecajem.
Zemlja nema sveobuhvatnu strategiju o nacionalnim manjinama. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice zaduženo je za provedbu zakona o nacionalnim manjinama, za šta godišnje izdvaja 150.000 KM. Zemlja ima Vijeće nacionalnih manjina, savjetodavno tijelo parlamenta, koje se sastoji od po jednog predstavnika iz svake priznate grupe nacionalnih manjina. Vijeće je, međutim, imalo marginalnu ulogu u utjecaju na politike i odluke parlamenta. U zemlji nisu postojale strategije za ljudska prava i antidiskriminaciju, a vlada nema učinkovit sistem prikupljanja slučajeva diskriminacije.
U julu 2019. vlada BiH pridružila se drugim balkanskim zemljama u zajedničkom prihvatanju Deklaracije partnera zapadnog Balkana o integraciji Roma u okviru Procesa proširenja EU. Vladin budžet za implementaciju projekata za Rome iznosio je dva miliona KM.
Djela nasilja, kriminalizacije i ostalih zloupotreba na osnovu seksulane orijentacije i spolnog identiteta
Govor mržnje, diskriminacija i nasilje nad LGBTI osobama bili su široko rasprostranjeni. U svom Rozom izvještaju za 2020. godinu, SOC je izvijestio da je svaka treća LGBTI osoba u zemlji doživjela neku vrstu diskriminacije.
Radnička prava
-Zabrana prisilnog rada
Krivično gonjenje 13 državljana BiH zbog saučesništva u prisilnom radu koji je uključivao 672 žrtve prisilnog rada u Azerbejdžanu 2015. godine nastavljen je na sudovima u BiH. Vlada nije uspjela procesuirati sindikate organizovanog kriminala koji su prisiljavali romsku djecu na prosjačenje na ulicama, tvrdeći da je romski običaj prosjačiti. Bilo je izvještaja da su pojedinci i sindikati organizovanog kriminala trgovali muškarcima, ženama i djecom radi prosjačenja i prisilnog rada.
(Portal Udar)
