Romi, a posebno Romkinje, i dalje su naranjivija i najdiskriminiranija grupa u Bosni i Hercegovini. Oni doživljavaju diskriminaciju u pristupu stanovanja, zdravstvu, obrazovanju i kada je riječ o mogućnosti zapošljavanja. Gotovo 95 posto njih je bez posla.
Ovo se navodi u Izvještaju o stanju ljudskih prava u BiH za 2019. godinu, kojeg je u srijedu objavio američki State Department. Riječ je o izvještaju kakav američka vlada pravi za zemlje širom svijeta, i u kojem se analiziraju svi važniji aspekti stanja ljudskih prava.
U ovogodišnjem izvještaju za BiH dosta pažnje je posvećeno Romima, i to u raznim dijelovima dokumenta.
Loši uslovi i segregacija
Značajan postotak Roma u Bosni i Hercegovini su beskućnici, ili su pak bez vode ili struje u svojim domovima. Mnogo je stanova pretrpano, a stanarima nedostaje dokaz o vlasništvu imovine. Približno tri četvrtine žive u otvoreno segregiranim četvrtima, navodi se u izvještaju.
Romi se spominju i kada je riječ o maloljetničkim brakovima. Naime, zakonski minimum za stupanje u brak je 18 godina. No, neke djevojke u „određenim romskim zajednicama“ bivaju udavane u dobi od 12 do 14 godina, a romski aktivisti za ljudska prava upozoravaju da je broj takvih brakova u porastu.
Aktivisti upozoravaju da tužioci nerado istražuju i procesuiraju ove prinudne brakove, pripisujući to romskoj tradiciji. Vlasti nemaju programe namijenjene smanjenju broja dječijih brakova.
– Osim toga, vlasti se ne obračunavaju sa organizovanim prosjačenjem na ulicama, čije su žrtve često romska djeca, također zbog navoda da je to dio romske tradicije – stoji u dokumentu američkog State Departmenta.
Dodaje se da u BiH postoji određeni broj neregistrirane romske djece. Riječ je o djeci koju roditelji nisu registrirali po rođenju. Nevladina organizacija Vaša prava identificirala je 82 neregistrirane djece u zemlji, uglavnom romske. Ističe se da je UNHCR, sa domaćim nevladinim organizacijama, registrirao djecu čiji roditelji ih nisu uspjeli registrovati.
Nepravedan sistem obrazovanja
Aktivisti za ljudska prava primijetili su da su promjene u nastavnom planu i programu iz historije i drugih predmeta „učvrstili stereotipe o etničkim skupinama“, odnosno da se u njima ne spominju manjinske etničke skupine, posebno Jevreji i Romi. Državni i entitetski dužnosnici uglavnom nisu djelovali da spriječe takvu diskriminaciju.
Osim toga, Human Rights Watch utvrdio je da etničke kvote koje koriste Federacija i RS za dodjelu radnih mjesta u državnoj službi ne uključuju Rome i druge manjine u dovoljnoj mjeri. Kvote se, naime, temelje na popisu stanovništva iz 1991. godine, koji je umanjio stvarni broj pripadnika manjina.
U popisu stanovništva iz 2013. godine 12.583 osobe registrirane su kao Romi, što je, kako se čini, znatno manje u odnosu na stvarni broj Roma u državi. Romski aktivisti su izvijestili da je u zemlji živjelo najmanje 40.000 Roma, što je slično procjenama Vijeća Evrope. Vjeruje se da je nesklad nastao zbog brojnih manipulacija koje su se dogodile s provođenjem popisa 2013.
– Romski aktivisti izvijestili su o tome da je u većini slučajeva Romima rečeno da se moraju registrirati kao Bošnjaci, da su za njih ispunjeni obrasci za popis ili su ih jednostavno zaobišli – navodi se u izvještaju o stanju ljudskih prava u BiH.
Društvena isključenost
Vlasti često diskriminiraju Rome, što je pridonijelo njihovoj isključenosti. Mnoge nevladine organizacije za ljudska prava kritizirale su organe za provođenje zakona i vladine institucije zbog neuspjeha i nespremnosti da Romi budu identificirani kao žrtve porodičnog nasilja i trgovine ljudima, iako su većina registriranih žrtava trgovine ljudima posljednjih godina bili Romi, navode iz State Departmenta.
Slijedom toga, mnogi slučajevi trgovine ljudima završili su kao slučajevi „porodične nepažnje“, koji nisu krivično procesuirani.
Država, kako se dodaje, ima uspostavljen pravni okvir za zaštitu manjina. Parlamenti države i entiteta imaju vijeća nacionalnih manjina koja se redovno sastaju, ali općenito im nedostaju resursi i politički utjecaj na procese donošenja odluka. Odbor za Rome nastavio je djelovati kao konsultativno tijelo Vijeća ministara, ali s vrlo ograničenim utjecajem, stoji u dokumentu.
Država, kako se ističe, nema sveobuhvatnu strategiju za nacionalne manjine.
Također se spominje da Romi raseljeni tokom sukoba 1992-95. imaju poteškoće u vraćanju svojih domova zbog diskriminacije i zbog nedostatka dokumenata kojim bi dokazali vlasništvo, ili zato što nikad nisu registrirali vlasništvo kod lokalnih vlasti.
Inače, vlasti nastavljaju provoditi akcioni plan Roma za period 2017-2020. radi poboljšanja zapošljavanja, stanovanja i zdravstvene zaštite, te zasebni akcioni plan 2018-2022. o romskim obrazovnim potrebama, navodi se u izvještaju.
(portal-udar.net)