Romski
Specijalni izvještaj o položaju Roma u BiH koji je izradio OSCE 2012. godine, navodi da u Unsko-sanskom kantonu živi oko 2.000 – 2.200 Roma. Od tog broja, najviše ih živi na području Bihaća – 700.
Isti izvještaj pokazuje kako je samo jedan Rom zaposlen u organima uprave, dok je još pet zaposleno u privatnim preduzećima.
Skupština Unsko-sanskog kantona donijela je svoj kantonalni Zakon o zaštiti pripadnika nacionalnih manjina, a Vijeće nacionalnih manjina u ovom kantonu formirano je odlukom Skupštine 2012. godine i Vijeće čini po jedan član svake nacionalne manjine.
U Ključu, opštini u Unsko-sanskom kantonu, romska zajednica nije velika i čini je 172 osobe, od kojih većina živi u naselju Ponjir, udaljenom 4 kilometra od opštine Ključ.
Meho Tahirović je stanovnik ovog naselja u kome je osnovao Udruženje Roma “Ključ”. Sa aktivnim radom, udruženje je započelo 2000. godine. Danas, udruženje ne djeluje aktivno, uključeno je u pojedine projekte koji rijetko dolaze u Ključ, a Romi sa područja ove opštine sve češće odlaze u druge zemlje.
– Gotovo svi nemamo stalni posao, uglavnom kupujemo i prodajemo staro željezo. Tako živi većina porodica – ističe Tahirović.
Meho je završio Ekonomsku školu, ali kaže kako nema nijednog dana radnog staža. Uprkos nepovoljnom položaju Roma u Ključu, prema riječima našeg sagovornika, sva djeca idu u osnovne i srednje škole, a ko ima dovoljno novca, upisuje i fakultet.
– Skoro svi Romi iz Ponjira imaju završenu srednju školu. Tako odgajamo našu djecu. Nakon završene osnovne škole, djeca nastavljaju pohađati srednju školu. Neki upisuju fakultete, ali uglavnom odu iz države. Naša djeca su uredna i čista, odlični i vrlodobri đaci. Nemaju stipendije u osnovnim školama, pojedini ih ostvare u srednjim školama i na fakultetu – objasnio je Tahirović.
Dodaje i da niko od Roma iz Ključa ne prosi, te da protiv stanovnika naselja nema, niti je bilo podnesenih krivičnih policija.
Kao razlog zašto udruženje koje vodi nije aktivno kao prije, Tahirović ističe odlazak ljudi, naročito mladih, jer članovi udruženja su bili svi oni sa završenom srednjom školom.
– Ranije je bilo raznih aktivnosti. Praznici, utakmice… ali nema omladine, samo gledaju kako da dobiju vizu i bježe. Imali smo želju da napravimo igralište, ali nije bilo saglasnosti. Nekada smo imali aktivnu saradnju sa romskim udruženjima iz Dervente, Jajca, Gradiške, Bihaća i drugih mjesta – objasnio je Tahirović za Udar.
Iako nezaposleni i siromašniji od svojih sugrađana, Meho ističe da direktne diskriminacije nema, jer „svi Ključani zajedno piju kafu, druže se, sarađuju i bore da zarade za svoju porodicu.“
(portal-udar.net)
