Težak život i nakon 50 godina, ali sa puno ljubavi i poštovanja

Iako su Hata i Pašaga prošli puno više padova nego uspona, ovo svoje ljudi i dalje su skupa i još uvjek se vole i pordžavaju kao i na početku prije ravno pola vijeka

1947
Hata i Pašaga Aljić (Foto: Udar)

Siromaštvo i rat-samo je jedna od tragedija sa kojom su se tokom prethodnih pola vijeka suočili Pašaga i Hata iz Vukosavlja. Njih dvoje su 50 godina u braku. Iako nisu imali ništa Hata i Pašaga su izrodili devetnaestoro djece, a Hata je i dalje žena sa najviše djece u Opštini Vukosavlje.

„Iako nismo imali ništa, trudili smo se da prehranimo našu djecu i da im obezbjedimo sve potrebno u životu. Sakupljali smo i prodavali željezo i od toga živjeli. Kao Romi, ni prije rata nismo mogli da dobijemo posao“, rekla je Hata.

Ne tako davne ratne 1991. godine, Hata i Pašaga Aljić, sa sedmero djece, bili su u zarobljeništvu u Dobojskom logoru. Nakon 8 mjeseci dočekali su razmjenu, kada su prebačeni u Zagreb. Nakon toga, postali su slobodni, pa su ponovo vratili na u Vukosavlje.

„Kada smo se vratili, nismo zatekli ništa, sve je bilo uništeno.Živjeli smo četiri mjeseca u šatoru, dok nismo dobili kuću kao donaciju“, rekao je vidno potresen Pašaga.

Priča o ovom periodu života Aljića, za nas se završila ovdje. Njih dvoje su u godinama i nisu htjeli baš puno da pričaju. Jednostavno, nisu željeli da se  sjećaju tih teških trenutaka kojih su proveli u logoru.

„Sada u kući živimo sami nas dvoje. Sahranili smo petero djece, 2013. smo izgubili i jednu kćerku. Bilo je i dobrih stvari… Najmladja kćerka se udala, a djeca žive svoj život. Na kraju, ostali smo sami“, rekla je Hata.

Iako imaju dovoljno godina za penziju, Hata i Pašaga nisu penzioneri, nego i dalje sakupljaju flaše i željezo da bi imali od čega da žive.

„Meni je 70 godina, ali ja nemam radnog staža. Više od 23 godine živim od sakupljanja otpada. Moram skupiti 12 ogromnih vreća plastičnih flaša da bi dobili 110 KM. Gdje da ih nađem toliko… Sada nemam više ni osiguranja, jer sam, kako kažu, dovoljno star za penziju. Ne mogu da radim kao prije, imam šećer i kamen u žuči. Žena mi je isto bolesna ima čir na želudcu, ali nemamo osiguranja da pokrije trošak operacije. Snalazimo se kako možemo“, rekao je Pašaga.

U poplavama 2014. godine, voda im je ponovo uništila kuću, ali kako kažu, „nekome je bila potrebnija donacija“, pa su ti nek i dobili. A njih dvoje, radili su ono što jedni znaju da rade. Zaradili su novac sakupljajući otpad, te ponovo renovirali kuću.

Iako su Hata i Pašaga prošli puno više padova nego uspona, ovo svoje ljudi i dalje su skupa i još uvjek se vole i pordžavaju kao i na početku prije ravno pola vijeka.

(portal-udar.net)