Romski
Tefik Mahmut, diplomirao je na Pravnom fakultetu na Europskom univerzitetu Makedonije, a trenutno je druga godina mastera pravosudnih studija. Radio je kao profesor Debate i uličnog prava (Street Law) i kao pravni pripravnik u nevladinim organizacijama u Makedoniji. On je aktivista za ljudska prava i organizirao je mnoge inicijative, javne debate i proteste vezane za ljudska prava Roma.
Za Evropski romski pravni centar, Tefik je napisao blog, koga prenosimo u celosti:
Da li ste se ikada zapitali da li vi kao romski aktivista ili organizacija koju predstavljate imate legitimitet da govorite u ime romske zajednice? Uprkos činjenici da granice ove zajednice nisu jasno definisane; I uprkos činjenici da njeni članovi mogu da percipiraju, ili definišu ove granice na drugačiji način, mi redovno koristimo pojam “romska zajednica” da bismo opisali i opravdali naš rad kao aktivista.
Moglo bi se legitimno pitati šta čini zajednicu, koji su njeni elementi i da li su ti elementi paralelni onima za koje mislimo da čine našu romsku zajednicu? Šta nas definiše kao zajednicu? Šta nas u skladu s tim ujedinjuje i zašto je ovo relevantno za naš rad?
„Zajednica“ je široko shvaćena kao društveno konstruisana jedinica članica koja dijeli zajedničke karakteristike, te se percipira ili doživljava kao različita u nekom pogledu od šireg društva u kojem postoji, iako ono što čini „zajedničke karakteristike“ za jednu osobu, nije nužno ista za sljedeći u našem romskom krugu, pa da vidimo šta književnost ima da kaže o „zajedničkim karakteristikama“.
ŠTA JE ZAJEDNICA?
Nina Simon u Umetnost otpornosti (The Art of Resilience), istražuje koncept „zajedničkih karakteristika“ i zaključuje da određenu zajednicu treba identificirati „zajedničkim atributima članova u njoj“. U svom teoretskom okviru ona uključuje četiri zajedničke karakteristike, ili elementa kojima se određena zajednica može identificirati. Mjesto gdje su se rodili, živjeli ili radili članovi – osjećaj mjesta koje se nalazi u određenom geografskom području, ili u virtualnom prostoru kroz komunikacijske platforme. Zajednički identitet članova – ovaj apstraktni termin može biti eksterno dodijeljen, ili interno definiran; Prvo je povezano sa konceptima društvenog ugovaranja kao što su rasa, etnička pripadnost, nacionalnost, a drugi aludira na seksualnu pripadnost ili religiju.
Osim toga, ona uključuje afinitet – nešto što ljudi vole da rade zajedno, a pripadnost – vrijednosti imaju zajedničko, uloge u organizacijama ili profesijama – kao dodatni elementi koji sačinjavaju određenu zajednicu. Drugi elementi koje komunitarci identifikuju kao ključ za stvaranje i održavanje zajednice uključuju pojmove „zajedničke historije“, „određene kulture“ ili „zajedničkih stavova i ciljeva“.
S obzirom na težinu pomenutih „zajedničkih karakteristika“ ili elemenata koji sačinjavaju zajednicu, moglo bi se reći da, iako dijelimo istu etničku pripadnost kao vanjski pripisani identitet, ne smijemo dijeliti isti interno definirani identitet (religija, seksualna pripadnost itd.), ili na sličan način dok mi možemo dijeliti „istu povijest“, ne dijelimo iste „ciljeve i stavove“, i dok neki od nas tvrde da dijele „posebnu i zajedničku kulturu“, mnogi drugi osporavaju i ne osjećaju se vezani za kolektiv.
Moramo biti pažljivi i upozoriti se na takve pretpostavke o “zajednici” prije nego što krenemo u bilo kakve aktivnosti tipa angažmana u zajednici. Moramo se stalno podsjećati na ove dileme kroz naš angažman sa članovima različitih romskih zajednica. To bi nam moglo pomoći da izgradimo snažnije odnose sa našim zajednicama, a zatim poboljšamo rad NVO-a, što bi na kraju moglo da nam pomogne da postanemo efikasniji u poboljšanju stanja ljudskih prava na terenu kao opšteg cilja.
Saul D. Alinski u svojoj knjizi Reveille for radicals, s pravom je tvrdio da je “prva faza u izgradnji Narodne organizacije razumijevanje života zajednice”; da li mi kao romski aktivisti posjedujemo „razumijevanje života“ naših romskih zajednica?
Jesmo li mi isti “aktivisti” kao što smo bili prije nego što smo izašli iz naše romske zajednice? Da li posjedujemo isto razumijevanje kao i mi, pre nego što smo „emigrirali“ (obrazovno, profesionalno i na drugi način) iz naših romskih mahala? I odakle dolazi naša „kompetentnost“ za izgradnju nevladine organizacije, ili borba za, i u ime Roma?
SAMO ROMI O ROMIMA?
Etničke dimenzije našeg identiteta nisu, i ne bi trebalo da određuju naše kompetencije u romskoj borbi, tu bi trebalo biti više toga od toga. Drugim riječima, biti Rom ne čini nas de facto stručnjacima u borbi za, ili u ime Roma. To bi trebalo da bude više od toga, prvenstveno kada imamo posla sa članovima zajednice na najnižoj razini. Kako ja to vidim, trebamo se boriti sa njima, ne za, ili u njihovo ime, jer na kraju dana mi smo oni i samo zato što smo oni ne daje nam nadležnost, niti pravo da se nametnemo kao stručnjaci, ili lideri među njima.
Mogli bismo biti, ili bismo mogli biti, ali ne bez njih i njihovog učešća u procesu, kao što je to do sada bila praksa. Očigledno ne možemo uključiti sve njih kao članove zajednice u proces, ali ipak možemo manje da se fokusiramo na izradu strategija u modernim putevima, i da se više fokusiramo na posjete romskim mahalama i rješavanju njihovih potreba u zajednici koje bi trebalo izraditi zajedno sa njima, za njih.
Ne postoji zvanje, niti istraživanje koje bi moglo paralelno razumjeti život Roma, osim ako živite među njima, radeći s njima i za njih. Većina nas, kao romski aktivisti, posjeduju ovo razumijevanje, ali u posljednje vrijeme koristimo naše zvanje ili ovo „razumijevanje“ kao kartu u jednom smjeru za bijeg iz naših mahala, umjesto da ostanemo tamo i koristimo ga kao alat za borbu s njima, a ne u ime njih.
Pričajmo o odnosima među nama, kao članovima zajednice, pre nego što govorimo o odnosima sa „gadžama“; dopustite nam da se bolje upoznamo, prije nego što artikulišemo naše potrebe i operacionalizujemo naše zahtjeve prema onim „drugima“ i hajde da budemo ono što zaista jesmo, divergentna zajednica koja zbog svog divergentnog karaktera ne treba da bude definisana esencijalističkim pojmom „određene kulture“, već zajednicom koju bi trebalo ujediniti kolektivne „stavove i ciljeve“ i artikulisano, zajednički djelovati prema oslobađanju svih nas.
(Preuzeto sa web stranice errc.org. Naslov i operam redakcijski)
