Uspješni biznismeni u Sjevernoj Makedoniji (III) Ido Amza – vlasnik modnog brenda

Naši prethodni sagovornici su možda najuspješniji od svih, ali posljednji u našem serijalu je definitivno najzanimljiviji. Riječ je o 65-godišnjem krojaču sa starog Skopskog bazara koji kaže da se tekstilom bavi 50 godina. Prema njegovim sjećanjima, preci porodice Amza bavili su se istim poslom generacijama. Amza, koji sada posjeduje 4 najbolje tekstilne trgovine u Skoplju, kaže da se ne planira zaustaviti dok ne otvori barem dvadeset do pedeset prodavnica širom Evrope.

Rekao nam je da njegova porodica već šest generacija živi i radi u centru Skoplja. Generalno govoreći o Romima kao narodu, rekao je da imaju vrlo malo želje za životom u ruralnim područjima. On to povezuje s njihovim veselim i društvenim mentalitetom.

“Romi ne žive u selima jer žele društvo. Bili bismo razočarani u okruženju bez ljudi. Želimo se baviti trgovinom i biti okruženi ljudima. Uvijek smo za suživot. Niko ne želi živjeti u izolaciji.”

Evo njegove poslovne priče:

“Počeo sam od mašine ‘Singerice’ prije pola vijeka. I moj otac i brat su bili poznati krojači. Prije nije bilo industrijskih mašina i uvoz nije bio dozvoljen. Nažalost, mi kao makedonska ekonomija daleko zaostajemo. Umjesto da nas pusti da radimo, država nas zaustavlja. Niko nema ovakvu šansu. Umjesto bacanja novca u Kinu i nošenja tekstila iz otpada, mi moramo proizvesti nešto naše. Nešto što će ostati. Marka koja će ostati poput marke ‘Boss’. Mi kao zemlja nemamo više poznatih marki. Zato se u svojoj kompaniji trudim proizvoditi više naših sirovina sa sirovinama iz Italije i Turske. Pratim modu, to je moj posao i zato sam napravio vlastiti brend. Na prijedlog mojih sinova naš se brend zove Marmara Jeans i ime je dobio po moru. To je naziv naše kompanije već 15 godina.”

Ido nam je također rekao da se tokom godina moda promijenila na starom Skopskom bazaru.

“Prije su svi šili, čak je i Tito šio. Bilo je kvalitetnije i personaliziranije. A sada šiju samo za posebne prilike.”

Iako to ne smatra ispravnim, kaže da se mora prilagoditi praktičnom. Ido Amza kaže da oni (kao Romi) nemaju problema s diskriminacijom, ali nažalost, kao i svi drugi, imaju poteškoće sa kupovnom moći stanovništva.

“Do sada nismo imali problema kao Romi i koegzistiramo. Ne zanima me ko je oko mene, želim da imam mušterije. Želimo biti uspješni ljudi, možemo raditi i možemo zaraditi novac po cijeloj Evropi. Hajde da prihvatimo ideje od razvijenijih zemalja. Nažalost, kupovna moć na starom Skopskom bazaru je prilično niska. Prije se nije pitalo za cijenu. Sada primjećujemo da novca nema. Novac ide negdje i ne slijeva se među građane.”

Amza se sjeća i boljih vremena u kojima je njegov posao bio raširen po cijeloj Jugoslaviji.

“Svi me ljudi na bazaru poznaju, a zna me i cijelo romsko naselje ‘Shuto Orizari’. U Hrvatskoj sam radio dvanaest godina. Ali kad je došao rat, morao sam se vratiti. Jugoslaviju poznajem više od Makedonije i mog naselja Shutka. Jugoslavija mi je u srcu. Ali kad je počeo rat, svi smo se morali vratiti.”

Na temelju svih tih životnih iskustava uči svoje unuke kako da nastave voditi porodični posao.

“Učim svoje unuke i djecu da vode posao na zakonit način. Inače je lako otići u Tursku, tamo ukrcati robu i prodati ovdje – ali to nije moj način rada. Želim proizvoditi svoju robu. Poslovni ljudi se bore za ulazak u politiku. Vidim sebe kako se razvijam tu gdje jesam, ne želim ući u politiku. Za mene je napredak samo napredak u trgovini. Želim otvoriti još 20 ili 50 radnji širom Evrope. Želim otvoriti lanac.”

Djed Amza zadovoljan je i ponosan na uspjehe svog potomstva.

“Imam dva sina i četvero unučadi. Imam unuku koja živi u Belgiji. Imam još jednog sestrića advokata, a drugi je doktor medicine, najmlađi je u srednjoj ekonomskoj školi, i ja ga učim poslu. Moj savjet njima i svim mladim Romima u biznisu je: da otvore oči, dobro se ponašaju, imaju lijepu kulturu i čisto i lijepo okruženje, da prate trendove i napreduju korak po korak. I da se brzo transformišu jer inače neće uspjeti. I naravno, morate sami nešto izumiti.”

KAKVE SU MOGUĆNOSTI ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA ROMA U SJEVERNOJ MAKEDONIJI?

Pošto su nam sva tri uspješna sagovornika potvrdila da mogućnosti za razvoj romskog poduzetništva u Sjevernoj Makedoniji nisu idealne, odlučili smo istražiti posao do kraja.

U tu svrhu koristimo istraživanje koje su proveli Centar za ekonomsku analizu (CEA) i Inicijativa za razvoj i uključivanje zajednica (IRIZ) s ciljem pregleda i analize politika za socio-ekonomsku uključenost Roma u Sjevernoj Makedoniji uklanjanjem prepreka razvoju poduzetništva.

Prema njihovim nalazima: ograničeno je uključivanje romske etničke zajednice kroz politike i mjere za razvoj poduzetništva u Sjevernoj Makedoniji. Relativno malo Roma koristi državne programe i mjere za zapošljavanje i jačanje poduzetništva u odnosu na broj Roma koji se prijavio za korištenje istih.

Formalni i neformalni romski poduzetnici imaju pristup i žele biti uključeni u korištenje aktivnih mjera i programa za samozapošljavanje i razvoj poduzetništva.

Percepcija značajnog broja romskih poduzetnika (i formalnih i neformalnih) je da će ponuđeni programi i mjere značajno pomoći u razvoju njihovog biznisa.

Više od četvrtine anketiranih romskih poduzetnika nije informisano o postojanju programa i mjera, dok gotovo trećina njih nije zainteresovana za te programe i mjere.

Percepcija romskih poduzetnika kad je u pitanju trenutna politika poduzetništva i samozapošljavanja je da su programi i mjere pridonijeli razvoju poduzetništva među Romima, ali održivi dugoročni efekat se ne očekuje.

Razlog nedostatka održivosti politika i programa je finansijska pozicija nakon korištenja programa, tj. ograničena održivost poslovne ideje na duži rok.

Ograničen broj romskih poduzetnika upoznat je s konceptom “drugačijosti”, ali značajan broj njih vjeruje da im etnička pripadnost predstavlja prepreku za poslovnu saradnju.

Percepcija romskih poduzetnika je da je obrazovanje glavni razlog ograničene socio-ekonomske uključenosti Roma kroz razvoj poduzetništva.

Percepcija značajnog broja romskih poduzetnika negativna je kada je riječ o institucionalnom “povjerenju” u okviru programa i mjera za razvoj poduzetništva.

Poslovne aktivnosti u Sjevernoj Makedoniji doprinose razvoju razumijevanja o “drugačijosti”.

Većina poduzetnika koji nisu Romi ima mišljenje da Romi imaju sklonost ka poduzetništvu, uglavnom ka trgovini.

Ove zaključke potvrdila je i nevladina organizacija IRIZ koja se bavi pravima Roma na svim područjima. Prema Fadilu Gemailu, programskom koordinatoru NVO: Uspješni Romi u Sjevernoj Makedoniji definitivno postoje već duži niz godina, ali ne u odgovarajućem broju.

“Neki od njih izdvajaju se kao ljudi koji su radili više od drugih. Ali s obzirom na svo siromaštvo u zemlji, teže je izdvojiti više ljudi. Dakle, broj nije velik, ali oni koji su uspješni rade stvarno dobro. Imamo poslovne ljude širom svijeta. Dakle, imamo ljude koji su dobri biznismeni. Iako brojka nije tako velika, ipak postoji.

Romi su nekad imali tradicionalne zanate. Najstariji od njih je kovački zanat. Ali male firme u ovoj zemlji izumiru i u tom poslu nema profita. Sada je trgovina glavno zanimanje romskog naroda. To je uglavnom maloprodaja, ali postoje uspješni Romi i u drugim poslovima.”

Jedna od najzanimljivijih poslovnih priča Roma je tržnica u njihovoj općini Suto Orizari, koja je najveća, najuspješnija i najpopularnija u Skoplju i cijeloj Sjevernoj Makedoniji.

“Naša je tržnica nastala kad je započela izbjeglička kriza na Kosovu. Prvu tržnicu su pokrenule izbjeglice s Kosova. Prodavali su neke namirnice koje su dobili kao pomoć međunarodne zajednice kako bi preživjeli. Jer nije dovoljno samo imati namirnice i materijal. Nakon toga tržnica se proširila zbog činjenice da je stvorila vlastiti život, a Romi nisu bili kvalificirani ni za šta drugo. Ali slika se mijenja. Sve više i više mladih ima visoko obrazovanje i već mogu da rade u institucijama. Ali većina njih još uvijek radi na tržnici. Ovdje su samo kako bi preživjeli. Rade na tržnici ali nemaju veliki posao. Imamo mali dio njih koji su razvili biznis.”

Naš sagovornik, kao i ostali prije njega, i dalje misli da postoje poslovna ograničenja kada pripadate romskoj nacionalnosti.

“Postoje ograničenja za Rome u pogledu posla. Drugi najvjerovatnije neće raditi s Romima i biti im partneri. Možda je to dio te diskriminacije. Vrlo rijetko imamo romske i makedonske partnere u zajedničkom poslu. Nikad nisam čuo za takva partnerstva. Čak ni s Albancima. To su predrasude koje postoje. Zavod za zapošljavanje je imao aktivne mjere ali one su mnogo teže za Rome koji žele pokrenuti biznis. Imamo nekoliko primjera i žalbi na diskriminaciju ili nepovjerenje. Postoje mjere koje namjerno ili nenamjerno ciljaju jednu zajednicu. Ovdje namjerno ili nenamjerno Romi imaju manje šanse.”

Zbog svih ovih problema, preporuke nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva su sljedeće:

Preporuke za općine:

1. Poboljšanje općinskih programa za finansiranje razvojnih aktivnosti poduzetništva na lokalnom nivou, kroz povećano finansiranje iz lokalnog budžeta, ali i kroz učinkovitu provedbu programa, s ciljem poboljšanja stvaranja i održivost start-up firmi.
2. Pojačana koordinacija sa strategijama, programima i aktivnostima lokalne uprave i ostalih sudionika, uključujući sektor civilnog društva za učinkovitiju implementaciju aktivnosti za lokalni ekonomski razvoj i poduzetništvo.

Preporuke za zakonodavce:

1. Svi sudionici, relevantni zakonodavci i izvršioci, trebali bi provesti sveobuhvatnu evaluaciju programa i mjera i pripremiti izvještaj o rezultatima.
2. Pregled postojećih kriterija prihvatljivosti i postupak odabira za dodjelu finansijske podrške za mjere i programe namijenjene za podršku samozapošljavanja i poduzetništva;
3. Izvršioci mjera u saradnji s romskim poduzetnicima i civilnim društvom trebaju izraditi/uskladiti strateški dokument usmjeren ka razvoju poduzetništva među Romima;

Preporuke za romske poduzetnike:

1. Nastaviti se informisati i prijavljivati za programe i mjere samozapošljavanja i poduzetništva (npr. putem Zavoda za zapošljavanje Sjeverne Makedonije – ESA);
2. Preuzeti aktivnije sudjelovanje u kreiranju politika za razvoj poduzetništva;

Preporuke za sektor civilnog društva:

1. Nastaviti raditi na informisanju o postojanju programa i mjera za razvoj poduzetništva;

Centar za ekonomsku analizu (CEA)

2. Nastaviti provoditi i uključiti se u aktivnosti socijalnog poduzetništva Roma u istim projektima;
3. Aktivno pratiti rad institucija na nacionalnom i lokalnom nivou, i tok provedbe nacionalnih i lokalnih akcionih planova, Strategije za Rome 2014.-2020., i mjere i programe za poduzetništvo, zapošljavanje i razvoj malih i srednjih preduzeća.
4. Aktivnije raditi na podizanju svijesti o konceptu “drugačijosti” Roma i njegovog prevladavanja.

(portal-udar.net)