Romski
Pandemija korona virusa uticala je na život svih ljudi širom svijeta. Izbijanjem pandemije ovog virusa, uvedena su ograničenja slobode koja nismo mogli ni zamisliti samo nekoliko mjeseci ranije. Svako je osjetio uticaj poduzetih mjera protiv pandemije.
Naše uobičajne aktivnosti su nam postale strane i počeli smo da živimo novim životima, prilagođavajući se novnastalim okolnostima, koje su se mijenjale iz dana u dan.
Ipak, neke grupe su pogođene tim ograničenjima više od drugih. I bez ove krize pojedini ljudi su trpili i ponosili teret svakodnevnog života, bez ikakvih finansijskih primanja, bez zdravstvenog osiguranja, sa nasiljem u porodici.
Dvostruko diskriminisane
Kada kažemo za neku skupinu ljudi da spada u ugrožene kategorije stanovništva, momentalno osjetim potrebu da kažem da su to Romkinje.
Da, Romkinja, žena i Romkinja. Možda ovo zvuči feministički, ali pokušajmo sagledati ovu situaciju očima jedne žene romske nacionalnosti.
Romkinje moraju razbijati dvostruke predrasude, one što se javljaju općenito, prema svim ženama, a onda zato što je i Romkinja. Jasno je da su ovakve žene dvostruko diskriminisane.
A sada nakon ovog uvodnog razmatranja, zamislite život jedne Romkinje u ovoj općoj krizi koju nam je donijela pandemija korona virusa.
Na ovu temu razgovarali smo sa dvije Romkinje i dobili odgovore kako je ova vanredna situacija uticala na njihov život, šta se promijenilo u njihovim životima.
Novnastala situacija uticala je na osnovne potrebe cijele porodice
Selma Zahirović je mlada djevojka iz Sarajeva. Ona je studentica treće godine socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i studentski radi na televiziji N1.
Pandemija korona virusa uticala je na Selmin život, jer kako kaže, osoba je koja mnogo voli druženja.
“Pandemija korona virusa uticala je na mene višestruko, što je sigurno slučaj i sa mnogim drugim. Potpuno novi način komuniciranja kako u privatnom životu, tako i u drugim sferama. Smanjeni izlasci, distanciranost od prijatelja, ograničeno kretanje, sve je to imalo jak uticaj na mene”, kaže Selma.
S druge strane, Aziza Ahmetović, supruga i majka iz Kaknja, kaže da joj je novnastala situacija u velikoj mjeri promijenila život, onemogućila joj je da radi i zaradi za svoju porodicu. Aziza se inače bavi honorarnim poslovima u inostranstvu.
“Sve mi je to teško palo. Preko noći nisam mogla napustiti državu, a ni vlastitu kuću. Da bih prehranila svoju porodicu ja se moram kretati i napustiti državu. Svakako da bih voljela da i ovdje mogu zaraditi i ostati sa svojom porodicom, ali nažalost to nam država nije obezbijedila”, kaže Aziza.
Ovo razdoblje osim što je negativno djelovalo na mnoge segmente ljudskih života donijelo je i nešto dobro. Na teži način shvatili smo šta znači imati određeni vid podrške, kako porodične, tako i zdravstvene ali i pravne.
Selma je odlučila taj najteži period iskoristiti, uraditi nešto korisno za sebe i zbližiti se sa svojom sestrom.
“Koristila sam taj period da pročitam knjige za koje nekako nikada nisam imala vremena, da pogledam čitavu sezonu hvaljene američke serije, već jako blizak kontakt sa sestrom tada je prerastao u doslovno nerazdvojenost i slično. Mali virus nas je podsjetio koliko je život prolazan i kako nezahvalno uživamo sve njegove vrijednosti kao što su zdravlje, voljene osobe na dohvat ruke, razgovor, dodir, lice obasjano suncem potpuno, a ne samo dio koji ne pokriva maska”, kaže Selma.
Zdravstvena zaštita Romkinja u doba pandemije
Socijalekonomski uslovi i marginalizovanost romske zajednice imaju negativan uticaj na zdravlje i informisanost o zdravlju Roma. U poređenju s opštom populacijom, Romkinje imaju slab pristup zdravstvu, a brojna istraživanja pokazuju da veliki broj Romkinja nema zdravstveno osiguranje.
U doba pandemije kada nam je zdravstvena zaštita bila potrebnija nego ikad, mnoge Romkinje nisu imale zdravstvenu knjižicu i nisu mogle posjetiti ljekara. Vjerujemo da je mnogo zaraženih Romkinja, ne dobivši nikakavu zdravstvenu pomoć ostalo kod kuće u svoja četiri zida, naravno i njih je malo, jer mnoge od njih nemaju ni ta četiri zida.
Uticaj vanrednih mjera
Mjere potpune izolacije u ovakvim uslovima, za ove žene su potpune apsurdne. Gdje da se izdvoji žena koja sa višečlanom porodicom živi u jednoj prostoriji, kako da poštuje higijenske mjere, nošenje zaštitne maske i osigura distancu.
U mnogim romskim zajednicama žene su one koje hrane porodicu, a da bi prehranile porodicu bave se raznim poslovima, a ni prosiječenje im nije strano.
Prilikom donošenja vanrednih mjera, stručna i nadležna tijela nisu vodila računa o tome kako će to uticati na ove ugrožene skupine, osim što su im onemogućili kretanje, kao mjera protiv širenja zaraze, oduzeli su im pravo i na hranu, život.
Selma je jako optimistična djevojka i kaže da je pandemija korona virusa indirektno uticala na nju, jer je u jednom trenutku njena sestra ostala bez posla, a njih dvije su bile jedine koje su doprinosile domaćinstvu.
“Uticala jeste indirektno na mene jer mi je sestra ostala vez posla, a osim nje i mene u kući niko nije zaposlen niti ima stalna primanja. Moja primanja su poprilično mala za petočlanu porodicu, ali srećom to nije dugo trajalo, nakon 3 mjeseca opet se zaposlila”, kaže Selma.
Aziza je isto samouvjerena žena, svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti. Prošla je kroz najteži period i nije odustala.
“Teško je bilo živjeti sa ovakvim ograničenjima, na početku je to bio šok i za mene i za moju porodicu, ali smo uspijeli prebroditi ove teške trenutke. Porodica i prijatelji su uvijek bili uz nas, a ono najvažnije što smo naučili jeste da su dobri međuljudski odnosi uvijek na prvom mjestu”, dodaje Aziza.
Ove dvije Romkinje, samo su rijetki primjeri u romskim zajednicama samouvjerenih i zadovoljnih žena. Bez obzira na sve nedaće koje ih snalaze u ovom teškom vremenu one čvrsto ostaju na nogama i daju nadu će položaj Romkinja napredovati.
Jer kako je rekla Selma,“trudim se ne pokleknuti pred ružnom statistikom i lancem loših vijesti, prihvatam realnost i nastojim je ispratiti”.
(Portal Udar)
