Veljko Kajtazi: Neophodno je da Romi svoje probleme rješavaju kroz institucije vlasti

Veljko Kajtazi je Rom i zastupnik 12 nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Završio Višu elektrotehničku školu u Prištini, Višu trenersku školu u Splitu i Vojnu akademiju u Sarajevu (VŠS – inženjer elektrotehnike, sportaš reprezentativac, trener karatea). Pri Županijskom sudu u Zagrebu, položio ispit za stalnog sudskog tumača za romski jezik.
U intevjuu za naš portal, Kajtazi je govorio o svom političkom angažmanu, budućnosti, perspektivama i mogućoj saradnji u region.

Kako je danas biti Rom u Hrvatskoj?

-Izvještaji pokazuju da su Romi najugroženija skupina u Hrvatskom društvu. I kad govorimo o socijalnom aspektu, ali i o diskriminaciji. Podaci pokazuju, ako ćemo generalizirati, da Romi žive socijalno jako loše, da više od 90 posto ovisi o socijalnim primanjima.
Najveći dokaz teškog položaja Roma je sedamdesetak izdvojenih naselja u kojima Romi žive,  koji pokazuju da se radi o društvenoj isključenosti i nadprosječnom siromaštvu.
Većina Roma koji žive u takvim uvjetima doživjela je i neki vid diskriminacije, najčešće na osnovu njihove nacionalne pripadnosti. S druge strane, Republika Hrvatska ima odličan zakonodavni okvir i poseban Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je vjerojatno jedan od boljih u Europi i svijetu. Isto tako, imamo uspješnih Roma, ali pred nama je još puno posla.

Da li je došlo do nekih promjena u životu Roma u Hrvatskoj,  otkako ste ušli u Sabor kao predstavnik romske nacionalne manjine?

-Došlo je do ujedinjenja romske zajednice. Povećala se njihova participacija na izborima i prepoznali su da imaju svog predstavnika i da samo zajednički mogu ostvariti svoja prava kroz jedan glas. Formiran je Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” koji okuplja oko 40 romskih udruga, većinu ćine Vijeća romske nacionalne manjine što je regulirano spomenutim Ustavnim i ostalim zakonima te veliki broj pojedinaca i aktivista. To je naravno dalo i rezultata pa su institucije Republike Hrvatske prepoznale romsku zajednicu. Hrvatski sabor priznao je Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu (Samudaripen) pa je uređeno do tad zapušteno romsko groblje Uštica u Jasenovcu. Priznat je i Svjetski dan romskog jezika, a Hrvatska delegacija u Parizu i Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” uspješno su izlobirali da isti prizna i UNESCO. Svjetski dan Roma se više ne obilježava na livadama, ispod mostova, itd., nego u najvažnijim nacionalnim institucijama: parlamentu, muzejima, itd. Dobili smo ugled i glas, a više nismo objekt politike nego subjekt, a samim time smo unaprijedili naš položaj u svakom smislu, iako, kažem, puno posla je pred nama.

Možete li da  napravite usporedbu, koliko su Romi na prostorima Republike Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine politički organizovani?

-U političkom smislu najveći problem Roma je što nemamo zajednički glas. Mi smo u Hrvatskoj to promijenili i ujedinili smo  najveći dio romske zajednice. Često oni koji navodno zastupaju Rome zastupaju samo sebe, a nemaju širi pogled i perspektivu pa ni ne postižu neke rezultate. Takvi kratko traju i nanose štetu romskoj zajednici u međuvremenu. Neophodno je da Romi svoje probleme rješavaju kroz institucije vlasti i politiku samostalno kroz participaciju. Koliko su Romi politički spremni ovisi o tome koliko političara imaju. Političkih stranaka je jako puno, ali ne znam da ih je puno na funkcijama. Važan je naravno rad i u nevladinom sektoru, ali sve dok ne dođe do povećane participacije u izvršnoj vlasti ne vjerujem da ćemo vidjeti značajnije promjene.

Vi ste Rom, predstavnik  12 nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Kako je biti Rom u Hrvatskom saboru?

-Pored romske zajednice predstavljam i austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, ukrajinsku, tursku, vlašku i židovsku nacionalnu manjinu i nastojim biti njihov glas u Saboru. Jako je teško biti zastupnik romske nacionalne manjine, a kad na to dodate obaveze prema još jedanaest zajednica, ukoliko želite raditi svoj posao, onda je još teže. Kako sam treći mandat u Saboru, sada znam na koja vrata moram kucati i  reći da vjerujem da dobro obavljam svoj posao. Izazovan je i dinamičan, ali je to moja misija kojoj sam podredio i vlastitu obitelj i zdravlje. Imam odličan odnos sa gotovo svim kolegama također, bilo je i neugodnosti i direktnog vrijeđanja čak i na nacionalnoj osnovi zbog čega se aktualni premijer ispričao u tijeku prošle kampanje, međutim ne mogu reći da je teško biti Rom u Hrvatskom saboru.

Kakva je situacija u RH kada su u pitanju student Romi, koliko ih je, da li imaju osigurane stipendije i pomoć pri studiranju?

-Jako loša. Posljednji podaci pokazuju da imamo 22 Roma studenta koje financira Nacionalna zaklada, te 6 studenata koji primaju stipendije Grada Zagreba. U oba slučaja smatram da stipendije studenti dobivaju prekasno. Za tekuću godinu još uvijek nisu primili stipendije zbog čega mnogi odustaju od školovanja. Grad Zagreb je dobar primjer jer su te stipendije izdašne, ali statitstika nam ne ide na ruku. Ako je obrazovanje budućnost romske zajednice s čim se u potpunosti slažem, 28 studenata na populaciju od oko 40.000 Roma koliko procjenjujemo da nas ima je katastrofalno.

Kakva je saradnja Vas sa BiH romskim liderima, tačnije, postoji li suradnja?

-U Saboru sam primio jednog predstavnika Roma iz Tuzle, a s mnogima sam ranije surađivao – recimo KUD  ‘’Romi’’  iz Viteza. Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” posjetio je Sarajevo te ih je primio načelnik Općine Centar i g. Dervo Sejdić s kojim imam također dobar odnos. KALI SARA je surađivala i s prof. Hedinom Sijerčić. Međutim, otkad sam na funkciji saborskog zastupnika ponajviše sam fokusiran na situaciju u Hrvatskoj te jednostavno ne stignem raditi ni u međunarodnim romskim organizacijama niti previše surađivati s kolegama iz regije i svijeta.

Na koji način biste mogli da pomognete Romima u BiH, odnosno liderima Romima, kao netko tko dolazi iz EU?

-Pa vjerujem da se u BiH gleda na EU na način na koji smo i mi gledali prije nego što smo ušli u EU. Kao neku vrstu obećane zemlje za manjine i prava manjina kao i ekonomski prosperitet. Nažalost, mi smo primijetili da je fokus s manjinskih tema pao nakon što su postignuti određeni preduvjeti pa je čak ta predpristupna faza više pogodovala Romima za koje se u tom procesu posebno skrbilo. Ono što je najvažnije za pitanje manjina su nacionalne institucije i njihovo ponašanje tako da ne treba gledati na EU kao nešto što samo od sebe mijenja stvar. Neovisno o tome je li BiH u EU ili izvan EU, romskim liderima u BiH bi poručio da okupljaju zajednicu i da imaju zajednički glas.

Smatrate li da se stvorila kritična masa mladih, obrazovanih Roma i Romkinja koji zajedno u cijelom regionu mogu pokrenuti talas novih promjena u romskoj, ali i većinskim zajednicama?

-To nije tako jednostavno, ali vjerujem u mlade. Ono što mogu reći je da svi mladi, pogotovo oni koji se žele obrazovati, imaju moju punu podršku. Međutim, mladima je diljem Europe teško, a mladim Romima još teže. Nedavno sam bio u Berlinu u ERIAC-u i tamo sam upoznao jako puno mladih Roma koji kroz kulturu čine odlične stvari. Postoji kritična masa mladih sigurno, ali koliko će biti uspješni nažalost ne ovisi samo o njima.

(portal-udar.net)