Romski
Jedna od najvažnijih pretpostavki ostvarivanja Nacionalnog plana jeste da jedinice lokalne i regionalne samouprave što prije donesu svoje lokalne planove za njegovu realizaciju. To je bila najveća prepreka i u dosadašnjem ostvarivanju strateških dokumenata jer je malo koja jedinica lokalne samouprave i u prethodnim periodima donijela svoje akcijske planove. Ako nemate akcijski plan nemate ni budžet, a kada nemate budžet onda nemate nikakve mogućnosti da nešto rješavate. Moje saznanja i iskustvo s terena pokazuju da postoji manji broj županija, gradova i općina koje su se spremne s tim problemima uhvatiti u koštac, ali većina lokalnih jedinica nema te volje da rješava romske probleme i poboljša njihov položaj. To je realnost, gruba stvarnost. U mnogim sredinama same lokalne vlasti podložne su neprihvatljivim predrasudama i stereotipima o Romima kao onima koji ne žele raditi, koji se ne žele školovati, kao onima koji stvaraju probleme i žele živjeti samo od socijalne pomoći. A to je neprihvatljivo i pogrešno. Kada se Romima pruži prilika za školovanje, za zaposlenje, za rad mnogi ostaju potpuno iznenađeni njihovim vrijednostima, sposobnostima, zalaganjem…
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine donijela Odluku o donošenju Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine, za 2021. i 2022. godinu.
Nacionalnim planom za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine postavlja se strateški okvir za razvoj jednakosti, uključivanja i sudjelovanja pripadnika romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj do 2027. godine pa je jedan od primarnih ciljeva unaprjeđenje ukupne integracije pripadnika romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj te smanjivanje jaza između pripadnika romske nacionalne manjine i ostatka populacije u ključnim područjima intervencije usklađenim sa Strateškim okvirom EU za jednakost, uključivanje i participaciju Roma do 2030. godine.
O tome što je do sada postignuto u rješavanju teških romskih problema, a što se očekuje od ovih novih strateških planova razgovaramo s jednim od najkompetentnijih, ali svakako i najzainteresiranijim dionikom hrvatske političke scene kada su Romi u pitanju, saborskim zastupnikom romske i još 11 drugih nacionalnih manjina Veljkom Kajtazijem koji je ujedno i zamjenik predsjednik Povjerenstva Vlade RH za praćenje ostvarivanja ove nove Nacionalne strategije za Rome…
– Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine donijela Odluku o donošenju Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine te Akcijskog plana za provedbu tog dokumenta za 2021. i 2022. godinu. Radi se o važnim javnim politikama usmjerenim na najugroženiji dio hrvatskog stanovništva koje su započele donošenjem Nacionalnog programa za Rome iz 2003. godine, a nastavljen dokumentom Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine. Kakva su bila dosadašnja ostvarenja i što očekivati od ovog novog dokumenta ?
Sada već daleke 2003. donesen je prvi značajniji strateški dokument kada je u pitanju romska zajednica u Hrvatskoj, a to je bio Nacionalni program za Rome. Na taj važni početni dokument tijekom godina nadograđivali su se drugi strateški dokumenti poput Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma od 2005. do 2015, Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine i Akcijskog plana za njezinu provedbu. Tokom ova skoro dva desetljeća po mom mišljenju ključni problem je bio što su svi ti dokumenti uglavnom signalizirali i upozoravali na probleme, ali nisu osiguravali i njihovo učinkovito rješavanje. Objektivno gledajući mogli su i morali romskoj zajednici donijeti puno više. No, unatrag deset godina zahvaljujući boljoj organiziranosti same romske zajednice i ciljanom dogovoru o načinu rješavanja pojedinih problema te svakako zahvaljujući posebno i Operativnim programima Vlade RH za nacionalne manjine koji su imali i poseban dio za romsku nacionalnu manjinu učinjeno je daleko više, a potrošena sredstva daleko su adekvatnija konkretno učinjenom. Tu je situacija puno operativnija i puno smo zadovoljniji ostvarivanjem planiranog. Međutim mislim da ćemo se i u narednom periodu suočavati s nekim starim problemima i slabostima koji koče uspješniju realizaciju ovih dokumenata
– Koji su dosada bili najveći problemi i otpori u ostvarivanju ovih važnih javnih politika? Gdje su najveće prepreke? Što pokazuju i na što upućuju dosadašnja iskustva? Da li novi Nacionalni plan donosi neke značajne i važne promjene, u sadržaju u organizaciji, metodologiji rada? Na što je novi Nacionalni plan posebno fokusiran? Kako će se kontrolirati njegovo ostvarivanje i mjeriti njegova učinkovitost?
Vlada je donijela novi Nacionalni plan za Rome i treba odmah reći da su očekivanja velika. Ustrojeno je vrlo kvalitetno Povjerenstvo za praćenje ostvarivanja toga plana kojem je na čelu potpredsjednik Vlade Boris Milošević a ja sam zamjenik, ali su i inače predstavnici Roma u Povjerenstvu potpuno paritetno zastupljeni zajedno s vladinim predstavnicima koji pokrivaju sve relevantne resore i što je još važno svaki put kada se realizacija novog Nacionalnog plana nađe pred nekim problemom mi na Povjerenstvo možemo pozvati predstavnike odgovarajućih ministarstva i drugih vladinih institucija, i zajedno s njima tražiti odgovarajuća rješenja. Također vrlo je vrijedna stvar što je Povjerenstvo počelo djelovati na terenu pa je tako 3. sjednica Povjerenstva u rujnu održana u Belom Manastiru u Osječko baranjskoj županiji (i to je bilo prvi put nakon 12 godina da se održava jedna takva terenska sjednica), a 4. sjednica u listopadu održana je u termama Sveti Martin u Međimurskoj županiji, a sve s ciljem da se najkonkretnije sagledaju, planiraju i potaknu mjere za unapređivanje životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine i utvrde kriterija za dodjelu financijskih pomoći za poboljšanje uvjeta i kvalitete života pripadnika romske nacionalne manjine.
I tu smo se npr. na licu mjesta u Belom Manastiru mogli uvjeriti u odličnu suradnju predstavnika Roma s lokalnim vlastima u mnogim sredinama u Osječko-baranjskoj županiji. Pa iako se radi o jednoj županiji koja ekonomski i nije jaka pokazalo se da tamo gdje postoji volja za iskrenom suradnjom romske zajednice i lokalne samouprave potvrđuje se činjenice da je moguće nositi se sa svim teškoćama i zaprekama i rješavati puno romskih problema. Potvrda toga je niz uspješno provedenih projekata u Belišću, Petlovcu, Popovcu, Dardi, Belom Manastiru, Valpovu, Kneževim Vinogradima, Jagodnjaku i popratnim aktivnostima Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”. Nažalost to nije situacija u mnogim drugim sredinama pa ni u onima koje ekonomski stoje puno bolje i to je jedan od ključnih problema uspješnije realizacije važnih nacionalnih dokumenata i planova za Rome.
–Čini se da je upravo lokalni nivo jedan od najvećih problema. Je li to točno?
Da, jedna od najvažnijih pretpostavki ostvarivanja Nacionalnog plana jeste da jedinice lokalne i regionalne samouprave što prije donesu svoje lokalne planove za njegovu realizaciju. To je bila najveća prepreka i u dosadašnjem ostvarivanju strateških dokumenata jer je malo koja jedinica lokalne samouprave i u prethodnim periodima donijela svoje akcijske planove. Ako nemate akcijski plan nemate ni budžet, a kada nemate budžet onda nemate nikakve mogućnosti da nešto rješavate. I mi na tome puno sada radimo i inzistiramo prema jedinicama lokalne samouprave do donesu i usvoje svoje akcijske planove. Tek na osnovu tih akcijskih planova mogu se početi rješavati složeni i zahtjevni problemi romskih naselja i same romske zajednice, a to znači i problemi stanovanja, obrazovanja, zapošljavanja itd. uključivo i ono što je jako bitno a to su statusna pitanja.
–Koliko Operativni programi za nacionalne manjine Vlade RH korespondiraju s ovim Nacionalnim programom?
Vrlo važna je stvar da su u Nacionalni plan ugrađene i mnoge aktivnosti koje su definirane Operativnim programima. Ta sinergija je nužna i dobra i na tome smo radili. Realizacija Nacionalnog plana je tek počela i ne mogu u ovom momentu tvrditi kako će ona ići ali ako pogledamo Operativne programe onda s njihovom dosadašnjom realizacijom možemo biti vrlo zadovoljni. Uspostavljeni su odlični odnosi sa svim ministarstvima i ministrima i postupno rješavamo stvari. Metodološki su Operativni programi vrlo dobro postavljeni, vrlo precizno su utvrđeni nositelji određenih aktivnosti i u svakom momentu možete provjeravati realizaciju te pozvati nadležne institucije na odgovornost ili tražiti objašnjenja zašto se kasni u realizaciji projekata. To je velika zasluga ove Vlade.
– Primarni cilj Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. jest unaprjeđenje ukupne integracije pripadnika romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj te smanjivanje jaza između pripadnika romske nacionalne manjine i ostatka populacije u ključnim područjima. Kojom dinamikom se taj jaz realno može smanjivati?
Taj jaz se može smanjivati ako se jedinice lokalne samouprave odluče početi rješavati te probleme. Romska zajednica ne može sama jer za to jednostavno nema potrebnih kapaciteta. Moja saznanja i iskustvo s terena pokazuju da postoji manji broj županija, gradova i općina koje su se spremne s tim problemima uhvatiti u koštac, ali većina lokalnih jedinica nema te volje da rješava romske probleme i poboljša njihov položaj. To je realnost, gruba stvarnost. U mnogim sredinama same lokalne vlasti podložne su neprihvatljivim predrasudama i stereotipima o Romima kao onima koji ne žele raditi, koji se ne žele školovati, kao onima koji stvaraju probleme i žele živjeti samo od socijalne pomoći. A to je neprihvatljivo i pogrešno. Kada se Romima pruži prilika za školovanje, za zaposlenje, za rad mnogi ostaju potpuno iznenađeni njihovim vrijednostima, sposobnostima, zalaganjem…Rad, obrt je u romskoj tradiciji i oni su ovdje 700 godina, a sada na prstima jedne ruke možemo brojiti koliko ih je npr. zaposleno u javnim ustanovama i jedino što im se nudi to je sezonsko zapošljavanje, a to nije način za rješavanje problema romske zajednice. Mi moramo pomoći romskoj zajednici ako treba i putem pozitivne diskriminacije i u obrazovanju i u zapošljavanju pa i stanovanju. Moja je velika želja da nijedan Rom ne živi od socijalne pomoći već da dobije posao i da živi od svog rada. Nažalost i imamo puno mladih Roma koji dobivaju socijalnu pomoć i koji ne mogu dobiti zaposlenje. U našoj državi nedostaje puno segmenata radne snage a mi i dalje izbjegavamo zapošljavati naše ljude, naše Rome već uvozimo radnu snagu od Indije do Albanije – a na berzi rada imamo Rome koji imaju i određeno obrazovanje i znaju jezik i našu kulturu, a ne mogu dobiti posao. Zar to nije apsurd?
-Ti otpori su prisutni i na drugim područjima. Poznao je da npr. pokušavate potaknuti gradnju društvenih domova u romskim naseljima (zadnji jedan takav slučaj je u Sisačko-moslavačkoj županiji). No, i kada se stvar riješi na višem nivou (ministarstva, država) pa i osiguraju sredstva (čak i europska) stvar zapne na lokalnom nivou. Gdje su izvori takvih odnosa, kako ih rješavati? Kako romska zajednica može dalje doprinijeti uspješnijem ostvarivanju ovog Nacionalnog programa i koje će te vi akcije možda pokrenuti i potaknuti na ovom planu ?
Da, dosada je izgrađeno šest domova. Ove godine smo krenuli s četiri nova u Belom Manastiru, Slavonskom Brodu, u Nedlišću u Međimurskoj Županiji i četvrti u Capraškim Poljanama kod Siska. Nažalost u ovim mjestima svi su nam govorili kako imaju spremnu dokumentaciju i čim se iznađu sredstva radovi mogu krenuti ali pokazalo se da to nije točno i unatoč toga što su dobili i financijska sredstva za početak (ukupno oko milijun kuna) radovi stoje i ne zna se kada će krenuti. Strah me samo da se ne dogodi da se sredstva moraju vraćati, jer će druga biti teško ponovno dobiti i realizirati gradnju društvenih domova. A društveni domovi su neophodno potrebni za romsku nacionalnu zajednicu i za romska naselja jer su ta naselja sve veća i veća (neka i veća od nekih općina), a naselja su slabo opremljena i društveni, socijalni standard tih naselja je nikakav. Ja sam prethodnih godina vrlo aktivno radio na tome da ta naselja dobiju bar sportska igrališta i uspjelo se izgraditi 20-ak takvih igrališta i to je zapravo sve (uz nekoliko društvenih domova) što od društvenog standarda ta naselja imaju, a to je zaista malo i nedovoljno. Zato je neophodno potaknuti veću suradnju lokalnih struktura i s romskim savezom KALI SARA koji radi na mnogim projektima i s predstavnicima Roma u pojedinim naseljima. U svakom slučaju vrlo je važno da se same Rome aktivno uključi u rješavanje potreba u njihovim naseljima.
– Kao podloga za kreiranje dokumenta poslužilo je upravo istraživanje baznih podataka provedenog u okviru projekta „Prikupljanje i praćenje baznih podataka za učinkovitu provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma“ iz 2018. godine. Da li je to i koliko doprinijelo i kvalitetnijem Nacionalnom programu ali i mogućnostima njegova kvalitetnijeg ostvarivanja u praksi i praćenja njegovih realnih rezultata?
To je istraživanje došlo kasno. Ti su podaci bili neophodno potrebni za romsku zajednicu jer smo mogli imati nešto s čim možemo krenuti, planirati, uspoređivati, mjeriti pomake itd. No u svakom slučaju ti su podaci izuzetno značajni a nadam se da će i podaci aktualnog popisa stanovništva pokazati mnoge značajne stvari o Romima. Naš slogan za ovaj popis je bio „Budi to što jesi“ i mislim da će to izjašnjavanje pokazati ne samo broj već i mnoge druge stvari ali i da će donijeti određene nove benefite i mogućnosti romskoj zajednici. U prethodnom popisu 2011. broj Roma u Republici Hrvatskoj iznosio je blizu 17.000 ali to je bilo oko 80 posto više nego li u popisu 2001. I sada očekujemo značajan rast pa ja pretpostavljam da bi broj naših Roma u Hrvatskoj mogao biti od 38 do čak 44 tisuće.
Do sada na osnovu udjela u stanovništvu lokalnih jedinica uz nekolicinu vijećnika Romi su imali pravo na svega dva zamjenika općinskih načelnika, a nakon ovog popisa očekuju i mogućnost da biraju i zamjenika jednog župana (u vrlo osjetljivoj Međimurskoj županiji, punoj romskih problema i ponekad velikih napetosti s većinskim stanovništvom), također i više zamjenika u ponekom gradu i više općina te povećani broj vijećnika. A to znači da bi Romi mogli imati veći utjecaj u tijelima samouprave na lokalnoj razini koju smo i istakli kao jedan od ključnih činilaca za mijenjanje i popravljanje položaja Roma u hrvatskom društvu.
