Romski
Europski Parlament je u prosincu, i to s značajnom većinom glasova (oko 75 posto) dao snažnu podršku Manjinskoj inicijativi (Minority SafePack – milijun potpisa za raznolikost u Europi) i pozvao Europsku komisiju da na osnovu prijedloga ove građanske inicijative izradi set prijedloga pravne regulative odnosno svojevrsnih manjinskih zakona na nivou EU kojim bi se daljnje poboljšala i osnažila zaštita kulturnih, jezičnih i drugih prava nacionalnih manjina u Europskoj uniji. Nažalost, Europska Komisija je u svom nedavnom odgovoru Manjinskoj inicijativi to faktički odbila (istakavši u svom obrazloženju da će biti dovoljna i bolja primjena postojećih zakona i politika).
Manjinsku inicijativu pokrenula je Federalna unija europskih manjina (FUEN) prikupivši više od 1.120.000 potpisa potpore građana iz 11 zemalja EU čime je Inicijativa stekla uvjete za ulazak u zakonodavnu proceduru Europske unije. To je i najvažnija europska manjinska inicijativa u posljednjih nekoliko desetljeća, kojom se pozivaju institucije EU da poboljšaju zaštitu pripadnika nacionalnih i jezičnih manjina, te da ojačaju kulturnu i lingvističku raznolikost u Uniji. Inače, Inicijativa je zamišljen kao sigurnosni paket za nacionalne manjine koji bi u obliku europskih zakona ili direktiva donio uravnoteženi standard zaštite nacionalnih manjina na razini čitave Europe i kojih bi se morale pridržavati sve članice Europske unije te i sve zemlje koje su u procesu pridruženja Europskoj Uniji. Spektar pitanja koji se želio urediti tom inicijativom je vrlo širok i odnosi se na zaštitu jezika, na pristup medijima, na obrazovanje, očuvanju kulturne i arhivske građe, uravnoteženi gospodarski i regionalni razvoj, borbu protiv diskriminacije i govora mržnje, položaja Roma osnivanje zajedničkog europskog centra za jezičnu raznolikost itd…
Što je zapelo u realizaciji ove vrijedne ideje i zašto je došlo do blokade od strane Europske Komisije razgovarali smo s potpredsjednikom Savjeta za nacionalne manjine RHi predsjednikom Njemačke zajednice u Osijeku, a trenutno i jednim od potpredsjednika FUEN-a Vladimirom Hamom.
Što je zapelo u realizaciji Manjinske inicijative odnosno što se zapravo dogodilo na relaciji Parlament – Komisija?
-Moram reći da je i nama nakon tako snažne poruke i podrške Europskog parlamenta takva odluka Komisije bila iznenađujuća i razočaravajuća. Parlament je s više od tri četvrtine glasova svojih zastupnika usvojio Rezoluciju kojim je podržao Manjinsku inicijativu te tom Rezolucijom zatražio od Komisije da kroz legislativne forme usustavi zahtjeve Manjinske inicijative za jačanje manjinskih prava na raznim područjima, no Komisija je to, da tako kažemo, glatko odbila što nije baš uobičajeno. To je tim više iznenađujuće što su manjinska prava i jezična i etnička raznolikost nešto što Europska Komisija, što je i sama istakla u svom odgovoru Manjinskoj inicijativi, jedna od visoko pozicioniranih vrijednosti i bogatstava Europske unije uopće. Nezadovoljstvo također izaziva i činjenica što već duže vrijeme postoji svijest da aktualno zakonodavstvo u nekim zemljama EU nedovoljno regulira i štiti manjinska prava i to je nama u FUEN-u i bio glavni poticaj da pokrenemo ovu inicijativu očekujući da se na nivou čitave EU ta praksa ujednači i podigne na jedan viši nivo.
Minority SafePack je bio rezultat europske građanske inicijative. Što znači taj institut?
-Ovim svojim potezom Europska komisija na neki je način obezvrijedila i samu instituciju građanske inicijative jer je to jedini način direktne demokracije u EU gdje građani direktno, bez posredovanja Parlamenta ili drugih europskih institucija i silnih birokratskih procedura mogu utjecati na pravne akte Europske unije. Naime, europske građanske inicijative instrument su demokratskog sudjelovanja građana u politikama EU i ako više od jednog milijuna građana, iz najmanje sedam država članica podrži neku inicijativu, Europska komisija bi po tim pitanjima trebala poduzeti određene mjere, a ovo je bila prva inicijativa koja je dobila i potporu Parlamenta.
Koji su po vama razlozi da je došlo do takvog raskola između Europskog parlamenta i Europske Komisije po ovim pitanjima prava nacionalnih manjina?
-Zašto je Europska komisija odlučila tako kako je odlučila još je uvijek enigma. Oni se pravdaju time da su npr. mnoge od tih stvari već pokrivene npr. Poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima, drugim zakonskim rješenjima, zabranama svih oblika diskriminacije itd. te smatraju da za dodatnim zakonskim rješenjima nema potrebe.
No, već samo mišljenje stručnjaka unutar odbora koji prate provedbu npr. Povelje o regionalnim i manjinskim jezicima ili implementaciju Okvirne konvencije Vijeća Europe o pravima nacionalnih manjina smatraju da je Minority SafePack inicijativa ne samo pozitivna i dobrodošla već i nužna ako se žele unapređivati zaštita manjinskih prava u EU, ako se upravo želi puna provedba onoga što kao jedna intencija postoji u europskom zakonodavstvu, ali u nekim stvarima i u nekim državama zapinje.
U svom obrazloženju Europska Komisija ističe da već postoji zakonska regulativa koja pokriva mnoga pitanja koja traži Inicijativa. Koliko je takav stav utemeljen i opravdan?
-Često govorimo upravo za nas u Hrvatskoj da imamo dobre zakone za nacionalne manjine (Ustavni zakon često ističemo kao jedan od boljih u Europi), ali primjena na terenu i u praksi ide puno lošije.
A to iskustvo i praksu dijele i druge zemlje EU te je ovo bila prilika da se taj jaz dodatno premosti. Nažalost imamo europskih zemalja, članica EU koje nemaju još ni zakonski uređene mnoge stvari kada su u pitanju nacionalne manjine i naša je intencija bila da damo jedan legislativni okvir kojim bi se ti nedostaci počeli otklanjati i rješavati. K tome, neki problemi kojih smo se dotakli unutar te Inicijative su problemi koji nadilaze nacionalno kao što je to npr. slučaj s tzv. geo-blockingom odnosno situacijama kada ne možemo gledati TV program iz susjedne države, kada ne možemo koristiti internetske sadržaje iz drugih država i sl. Time su vrlo često posebno uskraćeni upravo pripadnici nacionalnih manjina pa smo takve prepreke htjeli otkloniti. To sigurno treba rješavati na europskom nivou, a ne od države do države. Dalje, tu je npr. i prijedlog o osnivanju europskog Centra za jezičnu raznolikost što bi po logici stvari trebalo biti upravo u nadležnosti Europske Komisije. Željeli smo, dakle, neke stvari unutar EU posložiti tako da podignemo svijet i praksu o manjinskim potrebama i njihovim pravima što postojeći zakonodavni okviri i instrumenti još uvijek ne omogućavaju u dovoljnoj mjeri.
Kakve vam mogućnosti dalje stoje na raspolaganju i što se dalje planira poduzeti?
-U svakom slučaju mi nećemo od naše Inicijative tek tako odustati. Ova odbijenica po meni je samo jedna od prepreka koju smo doživjeli, a bilo ih je i prije puno pa smo ih prevazilazili. Doživljavali smo mi od Europske Komisije i druge blokade u ranijim fazama koje nas nisu pokolebale, pa neće ni ova.
O ovoj odluci Europske komisije mora se ponovno očitovati Europski parlament te Vijeće Europske unije i mi smo već pristupili lobiranju na terenu kako bi njihovo mišljenje bilo suprotno onome što je EK dala, te vjerujemo da Europski parlament u prvom redu neće olako dozvoliti i prihvatiti da se njegove značajne odluke tako, rekao bih olako, odbacuju ili ignoriraju, da Parlament koji i bira Komisiju pa joj u neku ruku i nadređen neće dozvoliti da to tako prođe.
Kakve posljedice za manjinska prava u okviru EU može izazvati jedna ovakva odluka Komisije i kako te probleme prevazići?
-Nama je jasno da u EU ima snažnih glasova, pojedinih zemalja članica koje su protiv ove Manjinske inicijative i podizanja manjinskih prava na jedan novi pa i viši nivo. Da postoji bojazan nekih zemalja kako će morati u slučaju ostvarenja Manjinske inicijative značajno mijenjati ili nadograđivati svoja zakonodavstva odnosno zakonska rješenja koja se bave manjinskim pravima. To su razumljivi strahovi i otpori, ali nasuprot toga stoji jedno zajedničko dobro koje donosi korist svima. Mi nastavljamo sa snažnim, generalnim lobiranjem da se Inicijativa prihvati, međutim istovremeno ćemo krenuti u jedan parcijalan i pragmatičan proces kroz koji ćemo pojedine zahtjeve iz naše Inicijative pokušati samostalno adresirati nadležnim EU institucijama, nadležnim odborima Europskog parlamenta i tražiti njihovo zakonodavno rješenje. U prvom redu to bi se odnosilo npr. na osnivanje zajedničkog, europskog Centar za jezične raznolikosti, jer to je važno, a mislimo i mnogima prihvatljivo. Isto je i s problemom tzv. geo-blockinga odnosno potrebom širenja medijskih prava u korist nacionalnih manjina (širenjem prava preuzimanja internetskih i medijskih sadržaja iz susjednih ili matičnih zemalja).
S našim pravnim stručnjacima ćemo procijeniti sve okolnosti i mogućnosti i krenuti s realnim zahtjevima. Ali u svakom slučaju mi nastavljamo našu komunikaciju s europskim institucijama da prihvate Inicijativu u cijelosti i nadamo se da će uskoro i sam Europski parlament oglasiti nedopustivim da se jedna njegova, široko prihvaćena, Rezolucija tako olako odbaci te da će se politički pritisak na EK nastaviti. Nastojati ćemo postići jedan dodani stav Europskog parlamenta koji bi mogao biti obavezujući za EK. Možda ga nećemo dobiti s ovako snažnom većinom kao Rezoluciju ali ipak s većinom koja će omogućiti primjenu.
Da li su neke zemlje članice EU možda posebno utjecale na ovu negativnu odluku Komisije i da li je bilo možda spornih zahtjeva koji su dolazili od strane MSP Inicijative što je od strane nekih članica možda iskorišteno da se osporava i čitav prijedlog?
-Da, moguće je da smo išli s manje zahtjeva možda bi bili bolje prošli. Jasno je da ima država koje nisu sklone ovoj inicijativi zbog niza svojih unutarnjih pitanja i problema, da spomenemo npr. Rumunjsku (zbog snažne mađarske nacionalne manjine) ili Španjolska koja ima probleme s Kataloncima, Baskima, ili recimo Francusku koja uopće nema nikakvu manjinsku legislativu na način koji mi ili neke druge zemlje to poznaju i prakticiraju. Neke zemlje su se vjerojatno pribojavale mogućeg odjeka ove Inicijative na njihovu unutarnju situaciju i pružale otpor, ali koliko možemo pretpostaviti to možda i nije bilo odlučujuće za stav Komisije, jer je odluka Komisije donesena faktički jednoglasno ili s velikom većinom glasova. Nije pomogla ni činjenica da smo s druge strane imali snažnu podršku nekih jakih zemalja unutar EU, u prvom redu Njemačke što je budilo naš optimizam, a čiji je Parlament također donio rezoluciju kojom snažno podražava Manjinsku inicijativu. Inicijativu je eksplicitno podržao i mađarski parlament ali i neki regionalni parlamenti odnosno njihova nadležna tijela npr.u Italiji i Njemačkoj, u sredinama gdje su vrlo osviještena pitanju manjinska prava. Puno smo saveznika, kao i organizacija, stekli u ovoj borbi i mislim da ćemo ubuduće i mnoge skeptike polako ali uporno prevesti na našu stranu te ih uvjeriti da nemaju razloga za bojazan. No, treba i vidjeti što je u Komisiji izazvalo najviše otpora i problema, koji zahtjevi su bili najsporniji ili najproblematičniji i u idućim koracima možda možemo ići i na neka bolja pa i kompromisna rješenja. Devet prijedloga koliko sadrži Manjinska Inicijativa možda vrlo zahtjevna i kompleksna stvar ali uvijek ima prostora za dogovor i usaglašavanje .
Hrvatski parlament i nadležne institucije nisu se oglašavale ni izjašnjavale o ovim pitanjima. Kako ste zadovoljni podrškom u Hrvatskoj?
-Mi smo lobirali u mnogim zemljama EU pa smo i u Hrvatskoj u travnju prošle godine imali planirane i dogovorene susrete na visokom političkom nivou. Bilo je predviđeno da naše izaslanstvo koje je trebao voditi predsjednik FUEN-a Lorant Vincze prime i predsjednik Vlade i predsjednik Parlamenta i ministar vanjskih i europskih poslova. Ne dvojimo da bi dobili snažnu podršku ali ti su susreti zbog corona krize i potresa nažalost otkazani kao što su slični susreti propali i u nekim drugim zemljama. Međutim mi nastavljamo s našim lobiranjem i siguran sam da ćemo imati prilike naše zahtjeve izložiti najvišim predstavnicima hrvatskog političkog života i dobiti njihovu podršku. U zemljama u kojima smo imali direktne susrete s političkim dužnosnicima uglavnom smo dobili i snažnu podršku pa ćemo s tom praksom i dalje nastaviti.
Kada se očekuju novi potezi Parlamenta, očitovanja, aktivnosti?
-Teško je to reći u ovim okolnostima. Mnogo se toga odgađa ili je na čekanju. Radi se usporeno i stvari teško dolaze na dnevni red ako nisu hitne i goruće. Mi smo bili došli na dnevni red jer je to bilo dogovoreno još prije pojave korona krize. No vjerujem da će se u narednih nekoliko mjeseci stvari normalizirati i da će ova vrijedna Inicijativa za unapređivanje manjinskih prava u Europskoj uniji vrlo brzo biti ponovno na dnevnom redu.
(portal-udar.net)
