Za države bez rodno zasnivanog nasilja nad Romkinjama

Romi su iskusili od države članica rodno i intersekciono nasilje - od granične kontrole do zadržavanja ličnih dokumenata, odbijanja jednakog tretmana, uznemiravanja policije i policijskog nasilja

1556
Ethel Brooks

Predsjedavajuća Odbora ERRC-a (Europskog centra za prava Roma) Ethel Brooks početkom jula ove godine, iznijela je stav koji se bavi rješavanjem problem nasilja nad ženama. U moćnom obraćanju koje se bavi prisilnom sterilizacijom, prinudnim iseljenjem i institucionalnim nasiljem nad Romima, ona je pozvala na gender mainstreaming i intersekcijski pristup za prevazilaženje rasizma i marginalizacije:

“Mi, Romkinje u regionu OSCE-a, podložne seksualnom nasilju, nasilju u porodici i trgovini ljudima, često smo bez zaštite i bez pomoći, jer većina nasilja-bez obzira da li dolazi iz, ili izvan naših zajednica – uokvirena su kao “kultura”. Mi se moramo skloniti od ove opasne tvorevine, koju često podržavaju države članice i vlast… Romi su država članica OSCE-a doživjeli kao počinioce rodnog i intersekcionog nasilja-od granične kontrole do zadržavanja ličnih dokumenata, odbijanja mogućnosti za jednako liječenje, uznemiravanje policije i policijsko nasilje. Kako bi se postigla zaštita Roma i Sinta, žene i djeca, invalidi i svih ostalih, moramo uključiti rod, razumjeti rasno odvajanje i marginalizaciju, te primijeniti intersekcijski pristup ovom radu”.

Poštovani,

Intersekcijska ranjivost Romkinja je evidentirane u cijelom regionu OSCE-a, uzimajući u obzir različite oblike u različitim kontekstima. Romkinje i u regionu OSCE-a su podvrgnute rodno zasnovanom nasilju koje je povećano rasizmom, socijalnom i ekonomskom isključenošću i diskriminacijom, zasnovanom na sposobnostima, seksualnosti i državljanstvu. Dok su države učesnice odgovorne za zaštitu svojih građana i pružanje usluga onima na koji su oštećeni od strane državnih i nedržavni aktera, one često zatvaraju oči pred diskriminacijom i nasilje sa kojim se suočavaju Romkinje.

Naročito je u Odluci (br. 4/13) ponovo potvrđena obaveza OSCE-a u vezi sa Romima, između ostalog, istaknuto je: “Da su Romi i dalje cilj i meta rasizma i motivisanog nasilja u regiji OSCE-a… Romkinje i djevojčice su naročito podložne višestrukim oblicima diskriminacije, kao i nasilju i uznemiravanja; Prava Romkinja, ravnopravnost muškaraca i žena, posebno treba podržati i promovisati državnim politikama i institucijama, uz aktivno uključivanje Romkinja.

“Važno je podsjetiti države članice na odgovornost da osiguraju prava Roma, a posebno najugroženijih: Romkinja, djevojčica i žena sa invaliditetom. Sa tom namjerom bih željela da iznesem nekoliko primjera koji pokazuju intersekcionalne ranjivost Romkinja prema nasilju i odsustvu državnog odgovora na nasilje sa kojima se ove žene suočavaju:
Mehanizmi kompenzacije vezanih za sterilizaciju romskih žena u Češkoj, Slovačka i drugdje; Ranjivost Roma tokom prinudnog iseljenja i rasističkih napada na zajednice Roma, i odbijanje pružanja osnovnih usluga kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, voda, struja i stanovanje.”

Prisilna i prinudna sterilizacija

Prisilna sterilizacija spada među najgora kršenja prava Roma i Sinta. Romkinje su podvrgnute prisilnoj i prinudnoj sterilizaciji u brojnim državama članicama Organizacije za sigurnost i saradnju u Europi (OSCE). Slučajevi su dokumentovani u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Švedskoj, Švicarskoj, Norveškoj, Njemačkoj i Uzbekistanu.

Češka vlada je 2009. godine izdala zvanično izvinjenje zbog svoje prisilne i prinudne sterilizacije  Romkinja i drugih žena. Ovo priznanje je došlo kao odgovor na pritisak i detaljno svjedočenje preživjelih i grupa žrtava, uključujući i Elenu Gorolovu, koja je bila učesnica ovog sastanka. Hoću da uzmem trenutak da se zahvalim gospođi Gorolovoj za njen rad. O značaju svjedočenja Elene Gorolove, dokumentovanje o kršenjima od strane organizacija žrtava i preživjelih mora priznato i zabilježeno od OSCE-a i država učesnice. Aktivizam gospođe Gorolove i drugih, njihova hrabrost i njihova trajna posvećenost doveli su do rasvjetljenja kršenja prava.

Švedska, u odgovoru na Bijelu knjigu o historijskom i prisutnom nasilju, diskriminaciji i kršenjima prava nad Romima, formirala je nezavisno tijelo, Švedsku komisiju protiv anti-ciganizma. Komisija se sastojala od nezavisnih stručnjaka, uključujući i Rome, i radila je na odbrani prava Roma i borbi protiv anti-ciganizma, što je definisano kao poseban oblik rasizma usmjerenog protiv Roma.

Komitet je davao preporuke o dokumentovanoj prisilnoj i prinudnoj sterilizaciji Romkinja i registraciji Roma u policijskim zapisima tokom decenija u Švedskoj, uključujući kompenzaciju, historijsku dokumentaciju i obrazovanje u školama. Švedska je pružila kompenzaciju žrtvama i priznanje ove historije, a ja dalje podstičem švedsku vladu da nadogradi ove preporuke kako bi osigurala sigurnost svojih Roma.

Zemlje učesnice sa historijom prisilne i prinudne sterilizacije Romkinja, uključujući Češku, Slovačku, Švedsku, Mađarsku i druge, moraju priznati svjedočenje i zahtjeve Romkinja kao dokumentovanje strašne historije koja mora biti ispravljena i za koje se žrtve moraju dobiti nadoknadu.

Foto: Roma Media Foundation

Na osnovu preporuka učesnika sa  OSCE/ODIHR-ove konferencije o prisilnoj i prinudnoj sterilizaciji Romkinja 2016. godine i izvještaja Europskog centra za prava Roma u 2016. godini o prisilnoj i prinudnoj sterilizaciji Romkinja, Države članice OSCE-a su zakasnile u pružanju odgovarajuće nadoknade za sve žrtve prisilne i prinudne sterilizacije i u priznavanju štetnih efekta programa kojim su disproporcionalno pogođeni Romkinje, kao i dokumentovanje i svjedočanstva koja su radile Romkinje, preživjele žrtve. Štaviše, države članice trebalo bi da suspenduju bilo koja ograničenja u zakonu koja stvaraju komplikacije o podnošenju tužbi protiv države i pružaju besplatne pravne usluge žrtvama; Trebalo bi da postoji državna transparentnost u dodjeljivanju nadoknade i uključivanja predstavnika grupa žrtava i nezavisnih stručnjaka u proces.

Jedna od najvećih prepreka pravdi za žrtve prisilne sterilizacije ostaje nedostatak naknade od strane države. Priznavanje bez nadoknade ne donosi pravdu žrtvama i preživjelima. Vrijeme je da se žrtvama i preživjelima ove zloupotrebe od strane države dodjeli pravda, priznanje i kompenzacija. Kada države učesnice preuzmu ovu kritičku odgovornost, prisilna i prinudna sterilizacija Romkinja je u rukama država učesnica i konačno može da se preseli u groznu historiju, a ne da se održava kao tekuće kršenje prava.

Prisilna iseljenja i nasilje nad Romima

U situacijama prinudnog iseljenja, protjerivanja i nasilja nad zajednicama, žene nesrazmjerno nose teret. Zbog iseljenja i nasilja, žene su često zadužene za pronalaženje obrazovnih resursa, novih kuća, izvora prihoda, zdravstvene zaštite i pravne zaštite za svoje porodice. Posljednjih godina vlasti i opštinske vlasti u Francuskoj, Rumuniji i Italiji, kao i u drugim zemljama, izvršile su prisilne iseljenja i protjerivanja. Posebno Italija, u proteklih nekoliko godina izvršila je puno iseljenja i deportacije Roma. Nedavno je italijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini pozvao na popis Roma u ime zaštite djece. Italija ima odgovornost prema svojim građanima Romima da zaštiti Rome – žene, djecu, muškarce, sve – od nasilja, uključujući pretnje svojih ministara i prinudnog iseljavanja zajednica Roma.

Matteo Salvini

Nedavno je u Ukrajini izvršeno nasilje nad Romima, sa šest napada na zajednice Roma u  Ukrajini od strane ultranacionalističkih grupa samo u posljednja dva mjeseca. David Popp (23) bio je izboden do smrti, a nekoliko drugih – uključujući i žene i djecu – teško je povrijeđeno.

Ove napade su pratila paljenja, iseljenja i marševi neonacista. Vlasti su izvršile hapšenja nakon najnovijeg napada, ali u mjesecima koji su doveli do ovog napada, Amnesty International, Human Rights Watch i Freedom House pozvali su Ministarstvo unutrašnjih poslova da postupa po zločinima iz mržnje i nasilju i da sprovede efikasne preventivne mjere, da hapse i krivično gone osobe koje vrše nasilje.

Romske organizacije poduzele su pravnu akciju protiv ukrajinske nacionalne policije u ime onih koji su napadnuti u maju i junu. Odgovornost države je da štiti svoje građane od pogroma, iseljenja i nasilja. Romkinje su ponovo nesrazmjerno pogođene u ovim slučajevima. Ukrajina mora preduzeti sve neophodne mjere za zaštitu  romskih zajednica od nasilja i braniti prava svojih građana Roma da budu oslobođeni nasilja od državnih i nedržavnih aktera.

Pripadnici neo-nacističkih grupa u Ukrajini (Foto: news-front.info)

Intersekcione metode i uvođenje gender-a

Mi, Romkinje u regionu OSCE-a podložne seksualnom nasilju, nasilju u porodici i trgovini ljudima, često bez ikakvih zaštitnih i nikakvih sredstava, jer je većina nasilja – bez obzira da li dolazi iz, ili van naše zajednice – “Kultura”. Moramo se skloniti od ove opasne tvorevine, koju često potvrđuju države članice OSCE-a i vlasti. Da, doživljavamo nasilje – od strane države, ali i u našim zajednicama. Ovo nije kultura, nego rezultat marginalizacije, zanemarivanja i nasilja sa kojima se suočavaju Romi.

Kao i uvijek, žene su najugroženije, pogotovo kada država i policija ne intervenišu da nas zaštite od nasilja. Uokvirivanje nasilja nad ženama kao kulturno pitanje ojačava sam rasizam i seksizam koji nas negiraju u službi, zaštiti i glasu u donošenju politike. Uokvirivanje romske kulture kao problema dovelo je do prisilnog oduzimanje djece i stavljanje u državne ustanove u Švedskoj, Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Velikoj Britaniji i Mađarskoj.

To je dovelo do nemogućnosti pristupa osnovnim uslugama: obrazovanja, zdravstva i stanovanja. To je dovelo do segregacije javnih prostora, od porodilišta u Bugarskoj do škola širom regiona OSCE-a. Uz porast nacionalizma, ekstremizma i rasizma unutar i izvan zemalja učesnica, vidimo više slučajeva nasilja, nesigurnosti i marginalizacije za zajednice Roma.

To je dovelo do seksualnog zlostavljanja djece pod državnom brigom, kao što je nedavno otkriveno u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji. Nakon što je otkriveno da su djeca seksualno zlostavljana u državnoj instituciji, Ministarstvo unutrašnjih poslova pozvalo je na istragu i smjenu odgovornih. Država je odgovorila pre nego što je pitanje dovedeno na sud. Ovaj odgovor je pozitivan znak, koji će biti praćen odgovarajućom zaštitom i kompenzacijom za žrtve i njihove porodice, poboljšanjem sistema državne zaštite, osiguravanjem zaštite djece i podrškom porodicama kako bi se izbjeglo nesrazmjerno preuzimanje djece Roma u brigu.

Romi su iskusili od države članica rodno i intersekciono nasilje – od granične kontrole do zadržavanja ličnih dokumenata, odbijanja jednakog tretmana, uznemiravanja policije i policijskog nasilja. Da bismo postigli zaštitu i zaštitu Roma i Romkinja, žene i djeca, osobe sa invaliditetom, moramo uključiti gender, razumjeti rasno odvajanje i marginalizaciju i usvojiti intersekcijski pristup ovom radu.

Hvala što ste mi dozvolili da iznesem ovo izlaganje. Želim da se zahvalim ODIHR-u na njihovoj posvećenosti i stalnoj borbi u zaštiti prava Roma, kao i prava i sigurnosti Romkinja i djevojčica. U primjerima nasilja i odgovornosti države koji su gore opisani, postojali su pozitivni pomaci na kojima mogu raditi države članice OSCE-a. ODHIR je bio lider u odbrani i promociji ženskih prava Romkinja.

(Sadržaj preuzet sa stranice errc.org)