Zaboravljena tradicija: Kako se Vasilica proslavlja u BiH

Vasilica bi se, govori Snježana, dočekivala 13. na 14. januar. Ujutro bi prvog gosta koji bi ušao blagosiljali tako što bi na njega bacali žitarice, kako bi bio sretan i zdrav

933
Foto: UŽR "Bolja budućnost"

Udruženje žena Romkinja Bolja budućnost iz Tuzle tradicionalno već par godina sa svojim članovima i članicama obilježava Vasilicu, jedan od najznačajnijih romskih praznika. Ovaj višednevni praznk tradicionalno se obilježava od 13. do 17 januara.

Romi su vremenom preuzeli tradiciju slavljenja početka Nove godine praznikom koji nazivaju Vasilicom i u njega su unijeli puno svojih specifičnosti, tradicija i običaja.

Naza Jusić iz Tuzle kaže da su joj i roditelji slavili Vasilicu i tako joj prenijeli dio tradicije. Ona se prisjeća kako bi se na taj dan pekla tuka ili gusaka, ali i pripremali razni specijaliteti od mesa peradi.

Kao glavno jelo pripremala se najčešće sarma, pečena purica, punjena guska, patka ili pijevac ispečen u jednom komadu u pećnici, a servirale bi se i razne supe i čorbe pripremljene od mesa peradi. Također tog dana bi izabrali prvog gosta svoje kuće na kojeg bi bacali kuhano žito, suhe šljive i orhahe kako bi bio sretan, zdrav  i imao naprednu Novu godinu – objašnjava Naza.

Kaže i kako bi se drugog dana Vasilice išlo u posjetu rodbini, ili bi dolazaili gosti, a trećeg dan bi ponovo ostali kao i prvog u krugu svoje porodice večerali, puštali muziku, veselili uz kuhano vino I polako ispraćali Vasilicu.

Nažalost, Naza je prestala slaviti  Vasilicu, jer su joj sva djeca u inostranstvu.

Primjetila sam da mali broj ljudi slavi Vasilicu i da su Romi koju su muslimanske vjeroispovjesti, izbcili proslavu Vasilice iz naše kulture.  Vasilicu su ranije obilježavali ne samo Romi koji su pripadnici pravoslavne vjere, već i muslimani – objašnjava Naza.

Snježana Mirković koja je također bila na proslavi, ispričala je kako se ona sjeća proslave Vasilice.

– Danima prije praznika domaćice čiste kuće, jer sve mora da sija i da blista. Nekada je bila tradicija da na trpezi bude onoliki broj pečene ćuretine i piletine, koliko ima članova domaćinstva. Ako recimo u kući ima petoro članova, onda se zakolju dve guske i tri ćurke, ili obrnuto – govori Snježana.

Vasilica bi se, govori Snježana, dočekivala 13. na 14. januar. Ujutro bi prvog gosta koji bi ušao blagosiljali tako što bi na njega bacali žitarice, kako bi bio sretan i zdrav. Za Novu godinu bi spremili najbolju uhranjenu ćurku, puru sa klasovnim brašnom i pogača gdje se ubacuje novčić, i tko bi ga našao, taj bi bio cijele godine sretan.

Mogu samo da kažem da su to bila lijepa vremena. Ljudi bi se posjećivali i pomagli više jedni drugima dok se sad sve to izmjenilo. Dosta smo pokupili drugih kultura i običaja dok su se naši zaboravili. Ne znam ni sama zbog čega. Roditelji su mogli prenijeti mnogo više, a ne da nas neko drugi uči o našoj kulturi i tradiciji – govori Snježana.

U mjestu gdje ona živi, kaže da većina, uzeviš u obzir i nju samu, ovaj praznik proslavlja kao i većinski narod.

Vasilicu tradicionalno slavi pravoslavno stanovništvo u Srbiji, Rusiji, Armeniji, Ukrajini, Moldaviji, Gruziji, Bjelorusiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj. U područjima gdje pravoslavno stanovništvo živi kao većinsko stanovništvo, organiziraju se javne proslave na gradskim trgovima i drugim javnim prostorima uz pjesmu, ples i vatromet, a u područjima gdje pravoslavno stanovništvo živi kao manjinsko stanovništvo, proslave dočeka Nove godine se najčešće organizira u krugu obitelji.

(portal-udar.net)