Zakon u BiH garantuje slobodu okupljanja, ali pred aktivistima u praksi brojne prepreke

Drugi čest način da se zabrani organizacija nekog skupa jeste da se on proglasi događajem visokog rizika, pa njegova zabrana postaje sigurnosno, a ne političko pitanje

1015
Foto: Udar arhiva

Iako zakoni u Bosni i Hercegovini omogućavaju slobodu izražavanja i slobodu okupljanja, u praksi postoje brojne prepreke.

Državni aparat nerijetko se koristi metodama kojima nastoji suzbiti pokušaje određenih grupa građana da se javno bore za svoja prava, i da tu svoju političku i građansku borbu iznesu na ulice, te je tako učine vidljivom.

Aktivisti u BiH nerijetko su se susretali s takvom praksom. Njima se nekad onemogućava okupljanje na određenim lokacijama, kao što su sjedišta nekih političkih tijela, pod izgovorom da su to mjesta od „političkog značaja.“

Drugi čest način da se zabrani organizacija nekog skupa jeste da se on proglasi događajem visokog rizika, pa njegova zabrana postaje sigurnosno, a ne političko pitanje.

Okupljeni građani i građanke ispred Parlamentarne skupštine BiH (Foto: Udar arhiva)

Zanimljiva je i metoda koja je također primjenjivana u BiH, da se od organizatora traži da snose visoke troškove osiguranja nekih događaja, čime se oni finansijski iscrpljuju.

Sve te i druge metode često onemogućavaju ili otežavaju održavanje pojedinih skupova.

Aktivistica i pravnica, Gorana Mlinarević rekla je za Udar kako „svaki entitet reguliše svoje“.

„Konvencijama koje smo mi potpisali, a članovi smo raznih UN tijela, pravo na okupljanje je neograničeno do momenta dok ne vrijeđate i ne ugrožavate nekog drugog, odnosno vaše pravo na okupljanje ne smije ugrožavati druge. Međutim, momenat ograničenja se tiče toga da se ne smije ugrožavati moral i sigurnost. Policija na raznim nivoima tumači ta okupljanja kako im padne na pamet. U principu oni to regulišu da bude u skladu sa zakonom, ljudska prava kažu da to mora biti u skladu sa zakonom, a zakon mora biti prilično otvoren“, kazala je Mlinarević.

Dodala je da se kod nas traži obično prijava, da imamo pravo i na spontana okupljanja za koja ne treba prijava.

POLICIJA NAMEĆE TROŠKOVE

Gorona je pojasnila i da se bilo ko može prijaviti u roku od 24 sata, ali da, kada se blokira cesta, mora se dobiti odobrenje od Ministarstva saobraćaja.

„Bitno je i gdje se okuplja. Kod nas se često zabranjuju okupljanja oko objekata od političkog značaja, ambasada i slično, mada to ne bi smio biti uslov, naročito pred parlamentom, jer oni su ti koji obavljaju javne funkcije i ne bi trebali imati zaštitu od protesta“, rekla je.

Gorana Mlinarević (Fotgrafija ustupljena portalu Udar)

Kod nas se trenutno može prijaviti bilo koja osoba ili organizacija 24 sata ranije. Također imamo pravo na spontana okupljanja bez prijave, ali ta spontana okupljanja, kako kaže, policija tumači kako-kad, pa su nekada znali zbog transparenta reći da to nije bilo spontano okupljanje, iako bi u zadnje vrijeme takve stvari morali dokazivati na sudu da su se organizovale.

„Imamo problem kod Povorke ponosa gdje su sve dozvolili, a ustvari su zahtijevali da se snose troškovi betonskih blokova, jer je proglašen sigurnosni rizik, pa postoje slučajevi kada dozvole okupljanje uz napomenu da organizatori snose troškove medicinskog osoblja i sigurnosti. Policija odredi koliko treba šta da se angažuje, a onda su to pokušali naplatiti od organizatora što je potpuno besmisleno jer to onda ugrožava pravo na okupljanje“, napomenula je Mlinarević.

Također kaže da se često desi da policija ne želi striktno da zabrani skup, ali da napravi troškove, pa ako se ne može platiti „onda je faktički zabrana“.

Foto: Udar arhiva

Navela je i primjer fudbalskih utakmica na kojima se znalo tražiti da se plati policija koja dolazi na utakmice.

Također je spomenula i slučajeve kada se blokira cesta, za šta je potrebno rješenje Ministarstva saobraćaja, ali se desi ćutanje administracije.

„Dakle nije zabrana potpuna ali niko ne odgovori. Administarcija ustvari pokušava spriječiti skup bez da ga zvanično spriječi“, kazala je.

ŽALBA ZBOG POLICIJSKOG POSTUPANJA

Podsjetimo i na slučaj u Banjaluci, gdje su učesnici Pokreta „Pravda za Davida“ direktno imali ugroženo pravo na okupljanje, jer su bili hapšeni.

Nedavno je predstavnik „Pravde za Davida“, Ozren Perduv, najavio da će ova grupa podnijeti žalbu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog policijskog postupanja prema članovima grupe.

Predstavnici grupe smatraju da im je u junu 2019. godine policija narušila pravo na slobodu kretanja, na jednom od niza skupova u Banjaluci na kojima je „Pravda za Davida“ tražila da se rasvijetli smrt Davida Dragičevića, mladića iz Banjaluke koji je pod nerazjašnjenim okolnostima preminuo u martu 2018. godine.

Hapšenja tokom protesta “Pravde za Davida”

Apelacija Ustavnom sudu slijedi nakon što je Vrhovni sud Republike Srpske odbacio zahtjev grupe da se preispita odluka Okružnog suda u Banjaluci iz decembra 2019. godine, kojom je utvrđeno da je „Pravdi za Davida“ bilo zabranjeno kretanje, ali ne kao građanima Banjaluke, već kao članovima grupe.

„Mi ovu presudu Vrhovnog suda RS smatramo smećem i zato ćemo je pocijepati“, rekao je Ozren Perduv i pocijepao dokument pred novinarima u Banjaluci prije nekoliko dana.

Perduv je dodao da je sudija Smiljana Mrša navela da podnosiocima zahtjeva jeste bilo zabranjeno kretanje, zbog toga što je grupa održala nezakonito okupljanje.

„Nema dokaza nijednog da je održavano takvo okupljanje. Nijednog. Ovo su za nas sramne presude“, rekao je nedavno Perduv.

On je podsjetio da su prošle dvije godine otkad su zajedno s nevladinom organizacijom Transparency International podnijeli zahtjev za preispitivanje postupaka policijskih službenika nakon što su građani izbačeni iz porte Hrama Hrista Spasitelja.

Foto Fena/Arhiva

„Nakon toga, ljudi su počeli da sjede na klupama, a veliki broj pripadnika policije je rastjerivao ljude da se udalje. Zbog svega toga, Transparency International je sve pratio i pripremio zahtjev za zaštitu ustavnih prava“, rekao je Perduv.

Nova apelacija Ustavnom sudu BiH, uslijediće nakon što je ta institucija 23. juna u presudi utvrdila da su Davoru Dragičeviću, ocu stradalog mladića Davida Dragičevića iz Banjaluke, povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode garantovane Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

FIZIČKI NAPADI

Još je jedan slučaj gdje su ugrožena prava na okupljanje, bio je i slučaj Žena Kruščice. One su se također susrele sa brutalnošću policije koja ih je fizički napala, jer su izašle i pokušale svojim tijelima zabraniti nelegalnu gradnju mini hidroelektrane na rijeci Krušćici kod Viteza.

„Sad smo došli do toga da je ta gradnja zabranjena, one su potpuno bile u pravu i sve je bilo vrlo nelegalno, odobrenje za hidrocentralu, ali one su zbog protesta bile napadnute fizički od strane policije“, podsjetila je Mlinarević.

Kada je u pitanju sam Zakon o slobodi okupljanja, ona je prilično zagarantovana. Međutim, razni nivoi vlasti nalaze različite načine da to spriječe.

Žene Kruščice

„I nije nužno zabrana, nego razni načini, od slanja policije koja izgleda zastrašujuće, do hapšenja. Više se koriste metode zastrašivanja kao takve a ne toliko kao direktna zabrana“, napomenula je, te dodala da se u posljednje vrijeme pandemija korona virusa koristi kao izgovor za zabranu okupljanja.

VELIKI NIVO BIROKRATIZACIJE

Iz Organizacionog odbora Povorke ponosa za Udar su kazali da su, kada je u pitanju formalno prijavljivanje prve povorke, imali prilično fer komunikaciju sa Upravom policije Kantona Sarajevo.

„Blagovremeno smo dogovarali sve korake vezano za prijavu događaja i razne formulare i prijave koje skup u pokretu treba da podnese. Međutim, tačno je da smo se suočili sa velikim nivoom birokratizacije, te smo morali zasebno pisati neke zahtjeve koji bi nadležne institucije trebale upućivani po automatizmu“, kazala je aktivistica za ljudska prava i jedna od organizatorica Prve bh. Povorke ponosa, Lejla Huremović.

Istakla je da je najveći izazov sa organizovanjem prve povorke bilo nametanje obaveza za dodatnu zaštitu javnih okupljanja organizatoricama i organizatorima javnog okupljanja.

Lejla Huremović (U sredini) Foto: Udar arhiva

„Od nas se tražilo ne samo da obezbijedimo privatne zaštitare, nego i takozvane anti-terorističke prepreke kao što su betonski blokovi i metalne ograde. Bitno je napomenuti da Organizacioni odbor bh. povorke ponosa čine grupa građanki i građana, te da mi kao grupa nismo registrovani niti imamo ikakav izvor finansiranja“, rekla je Huremović.

Također je dodala da su i druge godine zahtjevi bili isti.

„Iako smo na kraju odgodili povorku, zahtjevi policije prilikom naše prijave su bili isti kao za prvu, a uz to smo naišli na prepreku kod podnošenja zahtjeva Ministarstvu saobraćaja KS, koji je odbio naš zahtjev za korištenjem javnog prostora odnosno blokiranja saobraćaja, pozivajući se, između ostalog i na epidemiološke mjere. Mi smo kao Organizacioni odbor uputili žalbu na ovo rješenje Vladi KS, koja je poništila rješenje Ministarstva saobraćaja, navodeći kako oni nemaju nadležnost da odlučuju o tome da li će se okupljanje održati ili ne, međutim, ta odluka je došla do nas tri mjeseca kasnije, kada niti datum niti postojeće mjere više nisu bile aktuelne“, rekla je Huremović.
Iz Organizacionog odora su poručili da se nadaju da će Ministarstvo saobraćaja pratiti ovu odluku Vlade KS pri budućem evaluiranju zahtjeva za održavanje povorke.

Iz MUP-a Kantona Sarajevo nisu odgovorili na naš upit o tome u kojim slučajevima se plaća prisustvo policije, hitne pomoći ili materijalna zaštita pri organizaciji javnih okupljanja, kako se određuju iznosi, te da li je okupljanje dozvoljeno pred svim institucijama i u kojim slučajevima se zabranjuje okupljanje ispred nekih institucija.
Iako je zakonski okvir u BiH odgovarajući, potrebno je obratiti više pažnje na postupanje državnih organa kako bi se omogućilo građanima da u potpunosti provode svoje demokratsko pravo slobodnog okupljanja i izražavanja svojih stavova bilo koje prirode.

(Portal Udar)